opet si ti u pitanju...uvijek si ti u pitanju...
zbog tebe sam se naucila i lagati, znaš?? kad me netko za tebe upita pravim se da mi je svejedno... a nije mi svejedno... ni blizu toga...
je li moguće da te nakon svega još uvik volim? moguće je...
kad bi barem mogla vratiti vrime...kad bi barem mogla...na taj proljetni dan...kad su mi srušene sve moje teško izgrađene kule od karata...sretne kule...zašto sam morala biti kraljica drame...zašto sam te morala odgurnuti na jedan tako odvratan način...
zašto mi ti nisi mogao oprostiti? zašto nisi mogao shvatiti da je to jedan od onih dana kad me je najbolje pustiti na miru?? zašto si mi ukrao najboljeg prijatelja...
promijenio si se... mog najboljeg prijatelja više nema... ostala je samo ljuska...
one oči koje me sad gledaju nisu one iste oči koje su me prije gledale...
on me je volio. ti me ne voliš.
ti me mrziš.

...opet plačem zbog tebe...
opet su moje oči tužne
opet je moj smiješak lažan

moje srce još uvijek samo tebi pripada...

nažalost....

...ponekad je potrebno toliko malo da se sruši sve u što si vjerovala, sve o čemu si sanjala...i onda se zapitaš što to ima u ljudima, što ih to pokreće da uživaju u tuđoj nesreći, da hrane svoju dušu tuđim suzama...

jesmo li svi takvi? da li je to jače od nas?
znam osobe koje zrače takvom energijom da bez problema osvoje sve oko sebe... te osobe vjeruju u život, u ljubav, i što je najnevjerojatnije, vjeruju u LJUDE...i zato ih ostali nazivaju naivnima....a jesu li oni to?
jesu li oni naivni ili su jednostavno LJUDI S DUŠOM...
kažu neki da sam i ja jedna od njih, da i ja živim u oblacima, da i ja imam ideale koji u današnjem svijetu ne vrijede apsolutno ništa...

i sada, da se vratim na početak, mala sitnica sruši sve to, sve te ideale... i koliko god bilo lijepo živjeti u oblacima, toliko je pad bolan...a život poslije njega još bolniji...
a ta "mala sitnica" koja je dovela do toga, više i nije tako mala, i pritišće srce tako snažno da se čini kao da će eksplodirati...

ali jaki su ti ljudi...puno jači nego što misle...imaju dušu, imaju savijest....i to ih drži na nogama, to ih pokreće...
i koliko god boli, koliko god bilo teško, oni kad padnu neće ostat ležat, dignut će se... i izgraditi sve ispočetka....snove, ideale....i ovaj put će ih izgraditi čvršće.....

garantira li im tko da se ovaj put neće srušiti?
ne....ali zar se išta u životu može garantirati?
život je takav kakav je, jedan jedini, nepredvidljiv....
hmmmm....da....

eto..napokon i od mene par riječi..uhvatila sam malo slobodnog vremena pa sam skočila u informatičku na faksu da vam napišem koju "pametnu"...

evo, neki već znaju, neki ne.... napokon je i zarobljena leptirica zauzeta cura :)
eh...sigurno se pitate ko je "sretnik".....paaaaaaaaaaaaaa......jedan jako dragi dečko, smišan, sladak.....simpatičan, pametan......i tako..... nadajmo se da će to ići.... ja ću se svim silama potruditi..... nisam ga vidjela cijeli jedan dan pa sam malo nervozna :) hehehehe...
moj mali blesavi.....hehe....

inače, sve po starom......dolazim na predavanja osim ako ne zaspem.....hehehe....a to mi se nešto često dogodi....

prošli vikend sam bila kod frenda u vikendici....cila ekipa s faksa...tri dana....i bilo nam je predobro.....jedva čekam da opet organiziramo nešto takvo.....
jučer sam bila na rukometnoj utakmici.....baš mi je dobro bilo...zagreb ih je zgazio ko male mrave.....u biti, ne znam zašto bi netko gazio male mrave, osim slučajno....al nisam uspila naći nikakvu drugu metaforu :) NEMOJTE GAZITI MALE MRAVE.....ja sam u prijateljima životinja....reći ću vas mami i tati :)

ok, zbilja pričam gluposti....bila sam jučer i na blog kavi....na koju sam skoro zaboravila.....to jest, zaboravila sam, al me jedna dobra duša sjetila :) pa sam se ipak nakon sat vremena pojavila...hehehe....ravno s utakmice.....u sporty looku....
neke ljude sam svojim brbljanjem malo izgnjavila (ti ljudi će se sami prepoznati)....al nadam se da prvi dojam o meni ipak nije bio toliko loš ("mislit ćete da su svi luđaci dobili slobodan vikend...hehehehe")..

toliko za danas...ništa pametno...pusa

....često vara? ili ne? ili je on ono pravo... a ono što poslije misliš zapravo samo gluma te osobe? hm....
počet ću s vlastitim primjerom....

prije nekoliko dana bila sam kod frenda.....i on je nekako došao na temu prvog dojma....i pogodite što je o meni mislio? ...da sam umišljena, nedodirljiva i puna sebe...
ostala sam šokirana... ja umišljena? o sebi to nikad nisam mislila.... a razgovarajući s mnogim ljudima polako shvaćam da je većini upravo to bio prvi dojam o meni.... što bi značilo da nije problem u njima nego u meni.... očito je moj stav prema novim ljudima takav....
otkad je to tako? zašto?

prijatelj je i dodao da sad to uopće ne misli, da sad misli da sam dobra, draga, simpatična i šarmantna.... tako da sam mu prvi dojam oprostila :) al u zraku je i dalje ostalo visjeti pitanje: ZAŠTO SAM TAKVA PREMA NEPOZNATIMA? puna sebe, hmmmm.....ja sam najbolja, vi mi niste ni do koljena....

vjerojatno je to neka vrsta zaštite.... moglo bi biti.... taj stav ionako imam samo dok mi netko ne postane drag....a meni ljudi vrlo brzo postanu dragi....
jedan frend s faksa je jednom prokomentirao kako ja obozavam sve ljude, kako su mi svi dragi i kako u svima pronalazim ono nesto pozitivno....i bio je u pravu.....

ali i dalje tu ostaje moje ponašanje prema nepoznatima.....hladna umišljena kuja....upravo to..... dođe mi da puknem od smijanja.... takav opis i ne odgovara baš meni..... prije mi odgovara ono da sam naivna romantična duša....
eh....kako je samo lako skrivati pravo lice pred nepoznatima, pred prijateljima to ne mogu......često ne želim da oni primjete da sam tužna, da me nešto muči....ali oni ipak primjete.... i zato ih volim....

i još više ih volim jer ih prvi dojam o meni nije spriječio da mi dadu šansu da im pokažem ko sam prava ja, da im pokažem kako sam divna prema ljudima koje volim....

eto, nemojte ni vi uvijek vjerovati prvom dojmu.....često je to samo zaštita, govorim iz iskustva..... eto, zar bi itko od vas za mene rekao da sam umišljena i puna sebe? :) pusa, vaša leptirica****

...upoznala sam nekog...

nekog ko me nije oduševio toliko svojom pojavom koliko dojmom koji sam ja ostavila na njega.... nakon samo jedne večeri on je bio spreman napraviti neke gluposti za mene.... pod gluposti mislim na neke extra romantične stvari na koje ja padam.... rekao je da imam lijepi osmijeh.... rekao je da sam ja čudnovato žensko biće.... nagovorio me da mu pričam viceve (a to me malo tko može nagovoriti).... voli glazbu koju ja volim.... ne voli onu koju ja ne volim.... rekao je da sam mali slatki miš....

ajme super....sigurno mislite....gdje je tu problem....e, pa on ima curu....dugogodišnju vezu, točnije rečeno.... prevario je curu sa mnom.... i zbog toga sam se osjećala kao da sam porušila sve svoje principe....a i jesam.... jer sam jednom davno sama sebi obećala da mi se više neće dogoditi da budem sa zauzetim dečkom....

....istina, čak ni da on nema curu ja ne bi htjela s njim išta više od tog što smo imali.... zašto? eto, jer sam ja "čudnovato žensko biće".... možda zato što on ne izgleda onako kako izgledaju moji dečki.... možda jer još nisam definirala svoje osjećaje prema bivšem dečku.... možda jer mi je dobro samoj..... možda zato što sam ja jedna obična tuka.... eto, baš jesam....

....ah....toliko za sada....možda ste zbog mojih postova zadnji mjesec mislili da sam najtužnija osoba na svijetu....nisam....naprotiv, sretna sam, moglo bi se reći....
hmmm....uskoro bi mogla biti još sretnija.....pitanje je dana, tjedna.... neću vam ništa reći.....još....da ne ureknem.....vi nagađajte.....i držite fige.... :) pusa svima