četvrtak, 07.10.2010.
Duhovni kapitul 1.-3. listopada Osijek (Jug 2)
1.10. krećemo na odredište...na "Izvor mira i dobra"... Mnogima je ovo prvi Kapitul pa nismo znali što očekivat...Skup je bio ispred crkve svete Obitelji gdje smo se družili i veselili ponovnom susretu s nekim framašima koje znamo…upoznavali smo i nove,a domaćini su nam naravno zaželjeli dobrodošlicu... zatim smo krenuli prema školi gdje ćemo spavati i usput ostavili stvari. Uslijedilo je euharistijsko slavlje koje je jedan od najljepših prizora - crkva prepuna mladih ljudi koji žele „uzdić Isusa visoko da ga cijeli svijet vidi ga“... zatim večera mmm burek i jogurt,razni kolači. Ponovno povratak u školsku dvoranu gdje nam je područno vijeće prikazalo svoju prezentaciju o Framama….od Iloka preko Tvrđe pa sve do Požege. Zatim podjela po grupama gdje smo se predstavljali i pričali o svojoj Frami i svojim dojmovima o sv.Franji. Ponovni povratak u crkvu na klanjanje i razgovor sa našim Ocem. Napokon počinak i gotov prvi dan... ... Buđenje! Stariji framaši bili su malo razočarani jer mlađi ne znaju tradiciju buđenja - dečki dolaze kod cura u sobu da im pjevaju…no dobro...bilo pa prošlo. Doručak, a zatim odlazak u kapelicu na jutarnju molitvu…predavanje fra Tome i fra Roberta o Franjinim spisima...Zatim rad po grupama i obrađivanje jednog spisa sv. Franje. Uslijedio je plenum svake grupe, ručak pa malo odmora i druženje sa ostalim framašima… zatim humanitarni dio - podjela grupa na podskupine, dobivanje papirića s adresom, imenom i prezimenom baka i djedova i malim poklončićima za njih...Stvar je u tome što nam framaši Frame jug 2 nisu smjeli pomagati u pronalasku tih ulica nego smo se morali uokolo raspitivati... Neki su bili lijepo ugošćeni, a neki su ljubili vrata, neki su dobili krivu adresu, a neki su pričali s bakom preko prozora. Sve u svemu jedna velika većina je bila zadovoljna i podiglo im se raspoloženje. Posebno pamtim što je jedan djed, kojemu je žena nepokretna, rekao – nikada nije razmišljao da je napustit, ni da u dom jer čemu onda to što su se zakleli pred Bogom da će uvijek biti uz nju u zdravlju i bolesti.
Uslijedio je rad po grupama izmjenjivanje dojmova, a zatim večernja sveta misa gdje smo, kao i večer prije, svi bili veseli i raspjevani kao i fra Ilija...Nakon večere uslijedio je odlazak u školsku dvoranu gdje se svaka Frama uvježbavala za svoje skečeve. Svaka Frama imala je za zadatak pripremiti skeč u kojem će prikazati određeni dio Franjinog života...Dok su trajali skečevi imala sam dojam da gledam kazališnu predstavu u kojoj se izmjenjuju glumci.. Nakon skečeva slijedi malo pjesme pa potom spavanje...Zadnje buđenje na Kapitulu al ovaj puta po tradiciji dečki su ipak pjevali curama...Doručak kao i svako jutro - čaj,mlijeko,keksi,kruh s namazom. Zatim jutarnja molitva u kapelici, a potom je jedna osoba iz svake grupe izlagala humanitarni dio jučerašnjeg dana.…pa slobodno vrijeme, malo druženja i igranja poznate igre zapetljanca... i zadnja zajednička misa – Evanđelje: "Da mi je samo imati vjere koliko je i gorušičino zrno..." mislim da je jednoj velikoj većini ova rečenica ostala u pamćenju i da su osjetili savršeno veselje. Potom je slijedio ručak, a zatim onaj ne baš najdraži dio rastanci i utjeha kako ćemo se uskoro ponovno vidjeti... Polazak kućama: na putu prema svojim kućama prvo smo se pomolili,a zatim izmjenjivali doživljaje.
I tako je završio još jedan duhovni kapitul.
Objavljeno u 23:44 • Komentari (4) • Isprintaj • #