|
Na ovogodišnjem druženju i pripremanju za SHKM kao i na samom putovanju razvijala se namjera da na ljeto organiziramo duhovnu obnovu na Cresu. Tako je ljeto stiglo, a s njime i vrijeme da se namjera ostvari.
28. srpnja smo se od ranih jutarnjih sati okupljali na našem brežuljku i skupljali se i okupljali... Kada nam je nakon nekoliko sati to i uspjelo, fra Željko i nas 14-oro je u kombiju i autu krenulo prema najvećem hrvatskom kopnu okruženom morem. Tako smo već na početku uvidjeli da će biti veselo. Dobrom starom cestom smo pregazili Gorski kotar (usput otkrivajući da su nekad legendarne postaje otišle u legendu ), prešli krčki most, spustili se na obalu do trajekta i zaplovili prema Cresu. Uskoro smo se smjestili u Centru za duhovna zvanja u sklopu poviješću bogatog samostana sv. Frane.
Rasporedili smo u skupine za pripremu obroka i prošli raspored (koji se pokazao samo kao nedohvatljiva zvijezda ). Prva nam ga je 2 dana poremetila kiša, ali nam nije isprala veselje koje nas je pratilo otpočetka. S prvim naznakama suhljih vremenskih prilika počeli smo otkrivati bližu okolicu – grad, plaže… i onu širu (do sat vremena hoda) pa smo hodočastili do kapele sv. Nikole ili kako kažu otočani san Salvadura. Usput smo izmolili krunicu, oponašali divlje pse, uživali u miru maslina i meketanju ovaca, te se divili pogledu. Većina, naravno, dok je netko cijelim putem ipak imao važnijeg posla na mobitelu .
Promjenom vremena na ono uobičajenije za ljeto, krenuli smo i na dalja odredišta - ovoga puta čeverokotačnim konjima. Na drugom kraju otoka posjetili smo (nejestive) Lubenice i spustili se na šljunčanu plažu u njihovu podnožju gdje smo ostali cijeli dan i poprimili razne boje (čit. nije bilo hladovine), a neki su „skoknuli“ i do plaže uz Plave pećine. Svakog smo se dana za sve obroke vrlo pristojno krijepili pa nam je toga dana pašteta na +40 i povratak usponom na skoro 400 m n.v. do naših konjića bio pomalo pokornički dio rasporeda.
Svakoga smo dana, naravno, slavili svetu misu pa smo ju tako jednoga jutra proslavili sa sestrama benediktinkama (koludricama) u obližnjem samostanu. Svakoga smo dana također imali i jutarnju tjelovježbu i molitvu, ljetne radosti, i igre raznih vrsta pa nam je taj tjedan više bio kao odmor nego klasična duhovna obnova, iako smo imali i tri predavanja i rada po skupinama o Samarijanki na zdencu, Marti i Mariji, i pozivu apostola.
Vrijeme je brzo prošlo, ali naše zalihe hrane nisu pa smo ih dobrostivo ostavili samostanu i sljedećoj skupini – da trajekt ipak ima plići gaz . Tako je nas 8 iz Frame, 1 nekad iz Frame, brat i sestra od nekog iz Frame, 2 iz OFS-a, 1 fratar i 1 mladić iz susjedne župe opet došlo v beli Zagreb grad s lijepim i korisnim uspomenama na ljude , mjesta i doživljaje (koji svi ne stanu u ovaj izvještaj).
|