nedjelja, 20.04.2014.

Dok ima vremena - činimo dobro

Ovogodišnja korizmena akcija je, po broju prikupljanih namirnica i sredstava, jedna od najuspjelijih akcija otkada smo ih počeli provoditi. Razlog tomu je sigurno i obnovljena suradnja s trgovinom Getro-Črnomerec te nova suradnja koju smo ostvarili s Konzumom-Črnomerec. Zahvaljujemo njima, ali i svima koji su se odazvali te iskoristili priliku i pomogli svojim prilogom, molitvom ili vremenom kako bi naši potrebiti župljani što više osjetili radost Uskrsa.
Ovoga puta smo složili (nikad veća) 24 paketa s prehrambenim i higijenskim potrepštinama te ih na Veliku subotu s 4 vozila odnijeli obiteljima i pojedincima na području naše župe (i šire sretan). Uz pakete smo im uručili i novčanu pomoć Župe i njene karitativno-misijske zajednice. Čestitali smo im (i navijestili wink) Uskrs te se sa svakim kratko zadržali u razgovoru i zahvalnoj molitvi. Jer ipak, najveća hvala pripada onomu koji hrani ptice nebeske koje ne siju, ne žanju, niti sabiru u žitnice, onomu koji poljske ljiljane, koji se ne muče niti predu, zaodijeva ljepše od Salomona u svoj njegovoj slavi, a koji onima koji traže Kraljevstvo Božje i njegovu pravednost dodaje sve ostalo (usp. Mt 6,25 - 34) thumbup.
20.04.2014. ...22:07 [ Komentari (0) ] Isprintaj

Što tražite Živoga među mrtvima? Nije ovdje, nego uskrsnu!

Utjelovljenje, život, muka i smrt Isusa Krista tek u otajstvu današnjega dana dobivaju puni smisao. Zato nemojmo tražiti smisao svoga življenja tamo gdje ga nećemo naći. Jer, Uskrsli je Put i Istina i Život. Učinimo sve da jednom suuskrsnemo s njime – on svoje već jest.
Sretan Uskrs!
...22:06 [ Komentari (0) ] Isprintaj

srijeda, 16.04.2014.

Cvjetnica u Mariji Bistrici

I ove smo se godine na Cvjetnicu u ranim popodnevnim satima uputili na hodočašće u nacionalno marijansko svetište Marija Bistrica. Kao i obično sudjelovali smo na križnom putu kojega je predvodio mons. Valentin Pozaić koji je na vrhu bistričkog brda Kalvarije uputio i poticajne riječi, istaknuvši da se svatko ponaosob ispita u kojem od likova koje prate Isusa na križnom putu se ja pronalazim – Judi, Veroniki, Šimunu Cirencu… Budući da nismo pratili vremensku prognozu, kiša nas je iznenadila pa smo po prvi puta molili stojeći na mjestu – ispod krova pored oltara crkve na otvorenom – na, kako reče jedan od mještana, „mjestu za predsjednike“. Nakon završetka pobožnosti uputili smo se u baziliku izmoliti potpuni oprost, razgledali „naivno“ jaje i uputili se nešto prigristi. Kombi je pratio auto, ali su se nakon polusatne vožnje prestali pratiti – jedni su otišli u dobro poznatu pizzeriu (na sigurno), a drugi ispitati drugu… Zaključak je da se ubuduće Oroslavje ne zaobilazi. Hvala svim sudionicima – hodočasnicima – vozačima itd. u nadi da ćemo idućih godina na ovo hodočašće ići u još većem broju.
16.04.2014. ...00:19 [ Komentari (0) ] Isprintaj

ponedjeljak, 14.04.2014.

Srce moje po srcu Tvomu

U nedjelju, 13. travnja imali smo 4. pripremni susret za SHKM u Dubrovniku. Tema je bila „Srce moje po srcu Tvomu“.
Kao i inače, susret smo započeli časoslovom, a onda smo zaigrali fora igru. Svi smo se sjeli u krug, i ispod svojih stolaca našli nalijepljene papiriće na kojima su bili razni izrazi lica. Cilj igre je bilo bolje međusobno upoznavanje tako da je svatko trebao reći neki događaj iz života u kojem je imao izraz lica kao na papiriću. Naravno, bilo nas je previše da svatko dođe na red tako da smo brzo odustali sretan. Nakon toga, razmatrali smo tekst Iv 8,1 – 11, prokomentirali ga u radu u skupinama pa naučili nešto o povijesti Dubrovnika i brdu Srđ.
Zadnji dio susreta bio je kviz o povijesti Dubrovnika tako da su svi prisustvovali u „pogađanju“ odgovora. Tko bi rekao, ali imamo jako pametne članove zubo. Na kraju smo ostali igrati stolni nogomet jer su nas srednjoškolci izazvali (nikad im neće dosaditi gubiti smijeh).
I naravno, hrane je bilo kao i uvijek. Oni koji su išli Mariju Bistricu i svratili u zagorske pizzerije razveselili su nas pizzama (tj. onim što je od njih ostalo thumbup).
14.04.2014. ...12:10 [ Komentari (0) ] Isprintaj

nedjelja, 13.04.2014.

Korizmeni hod 6

Papa Franjo nas je potaknuo da se zapitamo tko smo mi među osobnostima koje se nalaze u evanđelju koje opisuje Isusov ulazak u Jeruzalem. Kličemo li Isusu iskreno ili ćemo za koji dan pobjeći od njega ili čak protiv njega vikati? Čekamo li u sjeni da mu podvalimo, računamo li kako da ga prodamo…?
Jesmo li čvrsti ili se okrećemo kako vjetar puše? Ako pogriješimo, ustrajemo li u pogrješci ili ju priznajemo i ispravljamo? Jesmo li poučljivi kada se radi o nama? Jesmo li blagi kada se radi o drugima?
Promotrimo Isusa u drugom trenutku – kada mu žele podvaliti te dovode pred njega preljubnicu. On ne uzima kamen, dapače, vraća ženi dostojanstvo i poučava one koji su ga imali namjeru baciti. Oni ga odbacuju iz ruku jer znaju da nitko nema pravo suditi doli Bog. Ali on ne uzima ni odbačeno kamenje. Blag je prema svima. Ali i pravedan.
Jesmo li pravedni?
13.04.2014. ...12:11 [ Komentari (0) ] Isprintaj

utorak, 08.04.2014.

Fra pop vol 11.

U nedjelju, 9. ožujka, održano je jubilarno 11 smijeh Franjevačko popodne u crkvici Svetog Duha. Započelo je franjevačkom krunicom, nakon koje smo proslavili euharistiju s Večernjom. Na ovom susretu bio je osrednji broj članova OFS-a i Frame. Homiliju o korizmi sv. Franje Asiškoga i o korizmenoj poruci pape Franje održao naš d.as. Poslije mise smo radili u skupinama, i o plodovima rada izvijestili ostale. Na kraju je uslijedilo zajedničko druženje u sobi OFS-a uz kolače i sokove koje smo otegnuli toliko da smo ostali sami njami.
08.04.2014. ...12:22 [ Komentari (0) ] Isprintaj

mjuzikl Uskrsli
...12:21 [ Komentari (0) ] Isprintaj

Izvidnice duše

U nedjelju 8. travnja opet smo ugostili mlade iz župe koji će ići na SHKM u Dubrovnik. Promišljali smo o našim osjetilima koja su naši prozori i vrata preko kojih imamo dodir sa svijetom. Ta mjesta se na utvrdama dodatno pojačavaju kulama jer kroz njih u utvrdu naše osobe puštamo ono što ju može izgrađivati, ali i ono što ju ruši. Tako su ona naše izvidnice preko kojih razlikujemo prijatelje od neprijatelja, graditelje od rušitelja. Zato ih moramo dodatno izoštravati i vježbati kako bismo razlikovali što je za nas dobro, a što ne. Za to nam je dobar primjer dao sv. Dominik Savio (umro s 15 godina) koji je rekao: „Često ću ići na ispovijed i pričest. Svetkovat ću blagdane. Isus će biti moj najbolji prijatelj. I radije ću umrijeti, nego počiniti grijeh.“
U radu u skupinama smo pobliže promatrali naš jezik, misli, oči, tijelo i srce. Razgovarali smo na temelju biblijskih tekstova o tim vratima naše osobe, kako ih uvježbavati da se obrane od napasti, a svaka je skupina sastavila i molitvu za navedena osjetila. Sve njih smo spojili u jednu te na kraju susreta svi zajedno izmolili, a prenosimo ju i ovdje:

Gospodine, daj nam mir u srcu da možemo slobodno djelovati i činiti dobro sebi i drugima.
Gospodine, daj da budemo spremni slušati, a kada treba govoriti i opominjati daj nam milost da možemo blagoslivljati i svojim riječima tebe veličati.
Gospodine, mi smo s tobom svakim danom sve više i zato budi u našim mislima. Hvala ti što nam pomažeš na našem putu uz darovanu slobodnu volju.
Gospodine, daj da vidimo ono što trebamo vidjeti. Očisti naše oči od svake zle napasti i neka tvoja svjetlost bude naša izvidnica.
Gospodine, pomogni nam u našem duhovnom rastu, da ne živimo po tijelu nego po duhu i podari nam mudrost da prepoznamo zamke za tijelo. Neka nas naši padovi približe k tebi. Daj da sve što činimo bude za našu snagu i na tvoju slavu.
Amen.
...11:46 [ Komentari (0) ] Isprintaj

nedjelja, 06.04.2014.

Korizmeni hod 5

Svaki ulaz u utvrđeni grad najslabija je točka u zidinama. Te slabe točke pojačavaju se posebnim tvrđavama kako bi utvrda bila što sigurnija. Na kulama su promatračnice – izvidnice, a neki su gradovi imali i mrežu okolnih utvrda koje su javljale uočene opasnosti i sprječavale ih da dođu do samog grada, a kamoli da u njega uđu.
U takvim su se gradovima ljudi osjećali sigurnije i zaštićenije jer su bili teško osvojivi.
Tako i mi kuću/utvrdu naše osobe koju gradimo na stijeni, na određenim mjestima moramo pojačavati. Ta su mjesta naša osjetila. Preko njih kao kroz vrata i prozore dolazimo u dodir sa svijetom oko nas. U njemu se može naći svašta. I saveznika i neprijatelja, i milosti i napasti. Cjeloživotnom brigom za naša osjetila, njihovim nadograđivanjem i prilagođavanjem potrebama trenutka u kojem živimo, vježbamo se da bismo mogli razlučiti što je dobro, a što loše, koga pustiti u utvrdu, a koga ne, tko će ju obogatiti, a tko poput trojanskog konja uništiti. Da bismo se obranili, a i obogatili, u svoju utvrdu moramo pustiti najjačeg saveznika kako bismo bili sigurni. To je Isus Krist. A uhoda tj. trojanski konj je grijeh. Isus mora biti naš saveznik jer „ako Gospodin grad ne čuva, uzalud stražar bdi.“ (Ps 127) Sv. Dominik Savio (umro s 15 godina) to je činio po sljedećem receptu: „Često ću ići na ispovijed i pričest. Svetkovat ću blagdane. Isus će biti moj najbolji prijatelj. I radije ću umrijeti, nego počiniti grijeh.“ Upotrijebimo i mi ovaj recept, imajući na umu posebno u ovom korizmenom vremenu da mrtvimo svoje tijelo i njegova osjetila kako bi naš duh vladao ovozemnim tijelom, a ne obratno.
06.04.2014. ...15:05 [ Komentari (0) ] Isprintaj

40 dana za život

U subotu, 5. travnja uzeli smo udjela kao bratstvo u inicijativi „40 dana za život“. Inicijativa je nastala u SAD-u hrabrošću i upornošću nekolicine vjernika, koji su zaključili kako se najviši ciljevi postižu postom i rukama sklopljenima na molitvu. Proširila se po cijelom svijetu, a od ove godine i na Hrvatsku. Cilj nam je bio, kao i svakoj dobroj duši koja se tamo našla i koja će se tamo naći, molitvama i postom odgovoriti majke od pobačaja, a za one žene koje su ga napravile u neznanju izmoliti oprost.
Preuzeli smo brigu oko cjelodnevnog dežurstva i miroljubive molitve za nerođenu djecu pred bolnicom „Sestre milosrdnice“ u kojoj se napravi više od 500 pobačaja godišnje. Rasporedili smo se za jednosatne termine pa je naš doprinos akciji mogao početi. Cijeli je tjedan je bilo sunčano. Svaki dan smo se ustajali i šetali po sunčanome gradu. U subotu je padala kiša. Lijevalo je. Mi smo se prihvatili one da Bog svojim najhrabrijim vojnicima daje najteže bitke, prihvatili se kišobrana i krunice i molili. Izmjenjivali smo se i mi, i plakati s poticajnim mislima, i nakane, ali naša volja i želja za spasenjem nerođene djece nije splasnula. U našoj su nam se molitvi pridruživali i drugi ljudi dobre volje tako da nikada nismo bili sami.
A kruži i priča da smo impresionirali i strance. Naime, jedan je čovjek ležerno po kiši došao do nas u japankama i kratkim rukavima s vrećicom punom bureka i jogurta. Nije Bosanac (ni Islanđanin kako smo ga krstili dok smo mislili da mu nisu sve na broju) nego - Rus! Zahvalio nam je i fotografirao nas te ustvrdio kako smo mi dobri ljudi i da kod njih u Rusiji nema tako mirnih prosvjeda zubo. Kako se dan primicao kraju tako smo se i mi skupljali na završni sat molitve. Zadnji smo sat proveli moleći Večernju, križni put i litanije i pjevajući te naš dan završili svetom misom.
...15:03 [ Komentari (0) ] Isprintaj

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>