|
28. je rujna za Crkvu bio važan dan. Sluga Božji Miroslav Bulešić proglašen je blaženim. Tako je Crkva dobila još jednog Hrvata uzdignuta na čast oltara.
Tom smo se prigodom u Pulu i mi uputili  . Ne svi zajedno, nego raznim putovima, kako se tko snašao. Misno je slavlje predvodio papin izaslanik kard. Angelo Amato. On je istaknuo kako je bl. Miroslav uz bl. Stepinca predstavnik mnogih mučenih i ubijenih iz mržnje prema vjeri na našim prostorima, napose Bogu posvećenih osoba, u razdoblju nakon 2. svjetskog rata. Unatoč takvim prilikama i izraženom neprijateljskom okruženju svećenik Bulešić ostao je pod cijenu života nepokolebljiv u svom pozivu i tako uzor svima nama. Na nepravdu nije uzvratio nepravdom, nego strpljenjem, molitvom i - oprostom. Svako vrijeme nosi svoje križeve pa i mi, u ovom našem, iz života novoga blaženika naučimo kako se nositi s našima.
Malo su nas neke stvari iznenadile (i uvrijedile  ), poput drugog čitanja koje je bilo na talijanskom, a ni u knjižicama nije bilo prijevoda. Zbog takvih smo se stvari pomalo osjećali kao u drugoj državi  . Ipak je trebalo voditi računa o tisućama vjernika koji su došli iz cijele nam domovine jer je Miroslav Bulešić hrvatski blaženik, a ne samo istarski.
Kako smo se snalazili na razne načine doći u Pulu, tako smo na razne načine i otišli iz nje. Neki su se nakon pizze  prošvercali u hotel s plažom i bazenom: „Vi ste naši gosti?“ „Da, da.“ (mo'š si mislit'  ). Neki su pak poštenije proputovali Istru - preko Vodnjana (također pizza), Svetvinčenta (gdje je grob novog blaženika), pa preko Sv. Petra u Šumi, Berama i Pazina do (granice  ) Učke. Svi su bili darovani savjetima i vodstvom domaćih ljudi (od kojih su neki i sami bili članovi Frame  ) na čemu im zahvaljujemo.
Uglavnom, dijelimo radost zbog uzdignuća na čast oltara još jednog od mnogih ljudi svetoga života i nadamo se da će to uroditi plodovima kroz pobožnost bl. Miroslavu i po nasljedovanju Isusa Krista po njegovu primjeru te biti poticaj vjerničkom puku, napose u lijepoj nam Istri.
|
