Frama Zagreb-Sveti Duh

Samo dan nakon Velike Gospe i dva nakon blagdana sv. Maksimilijana Marije Kolbea, četvoro naših članova, kao dio mjuzikla Život za život, krenulo je njegovim stopama. Svi u doslovnom smislu – zemljopisnom, što nam je poticaj i za životne stope. Čekala nas je duga vožnja preko Slovenije (u kojoj ni bez granice ne možeš izbjeći gužve ), Austrije i Češke do bratske nam Poljske. Prvo je odredište bilo, naravno, početak . Početak hodočašća po Poljskoj, ali vezano i uz početak Maksimilijanova života – njegovo rodno mjesto, Zdunska Woła. Tamo smo posjetili rodnu kuću i navalili na sandwiche iz kućne radinosti . U blizini se nalazi i župna crkva u kojoj je, kao Rajmund, primio krštenje, ali mi smo se zaputili prema drugoj – onoj u kojoj je kao dječak imao viđenje. Ona se nalazi u obližnjim Pabianicama gdje se njegova obitelj preselila trbuhom za kruhom. Tamo se mali Rajmund molio pred Gospinim oltarom (oko kojega smo se okupili na misi) te ugledao nju kako mu nudi dvije krune: bijelu i crvenu. Kao što znamo, odabrao je obje: onu nevinosti i onu mučeništva. Krenuli smo dalje prema našoj prvoj bazi – Niepokalanóvu. Na putu smo polako upoznavali Poljsku, isprobavali poljske putove, ponegdje poljske zahode, Polski Fiat nismo vidjeli, a nadali smo se da nećemo ni poljske krevete . Primijetili smo da nas papa Ivan Pavao II. dočekuje iza svakog ugla, da se ulice uglavnom zovu po njemu, Kolbeu, Chopinu, Koperniku i Sienkiewiczu. Upoznavali smo polako i jezik, za koji se do kraja ustanovilo da je vrlo sličan našemu, i da se puno bolje sporazumijevati s domaćima na ta dva, negoli na engleskom jeziku.