Frama Zagreb-Sveti Duh

...i mrak nesta tavni.

Na Veliku subotu smo dovršili akciju pomoći potrebitim župljnima. Nakon što smo kroz tjedan otišli u nabavku (nekoliko puta, zbog zaboravljenih kolica ) potrepština koje su nedostajale, zajedno smo ih s dobivenima zapakirali. Tako nas je 20 paketa spremno čekalo u samostanskoj teretani, a fratri se nisu bunili što je zauzeta . U subotnje smo ih jutro utovarili u kombi i u velikom krugu po Župi dostavili na odredišta. Ljudi su nam zahvalili, a to znači i svima koji su sudjelovali prilogom, molitvom i vremenom, a ujedno smo si čestitali Uskrs. Mi zahvaljujemo svima koji su uzeli čestitke koje smo kroz korizmu (ručno ) izrađivali (osim što nismo proizvodili sastavnice ) te tako potpomogli rad našega bratstva!
Na kraju najveća hvala ide Bogu; pa... Bogu hvala!

Umjesto dosadašnjih, vrlo izravnih razmišljanja, ova zadnja Prilika kojom smo zakoračili u Veliki tjedan donosi stranice dnevnika suvremenog Jone (preuzete iz knjige Mladi u hodu s Biblijom).

STR. 1
Hladno je, još uvijek ne uspijevam shvatiti koja je to vrsta ribe i kako me uspjela progutati, nakon onog silnog vala, a da me nije ni okrznula zubima. . Kao da je sve ovo samo san, kakav besmisao! U 21. st. da te proguta velika riba; ne želim umrijeti, nemam vremena, moram učiniti još mnogo toga prije smrti, imam posla u uredu. Tko zna što li će misliti moja tajnica kada vidi da nisam došao na posao? O Bože, kuća! Još nisam završio s uređenjem, moram k tomu platiti račune, telefon…
Ponovno razmišljam o brodolomu, još uvijek mi se sve to čini nekako čudno; nebo se najednom smračilo, kao da je neka velika sila odozgor odlučila podići oluju u kojoj su se dizali i do dvadeset metara visoki valovi. Pa dobro! Treba reći da je, ako je ovo bila njegova namjera, u potpunosti uspio.

STR. 2
Ne znam dobro koliko je prošlo od nesreće, možda tek jedan dan. Razmišljam o jahti na koju sam se ukrcao. „Miran kraj tjedna na pučini“, reče kapetan Renzulli.
How yes no! Možda bi bilo bolje da sam otišao s Martom u Terni, u planine, na one dane molitve, premda to nije u mom stilu (molitva, mislim). Jedino što se tamo moglo dogoditi je jedan od bezbrojnih uobičajenih potresa, ali me sigurno ne bi progutao kit ili koja je to već morska neman!
Kad malo bolje razmislim o tajnici i računima koje treba platiti, ma dobro! Ako ćemo pravo, nije me ni briga, vjerujem da ima važnijih stvari za učiniti i na koje valja misliti. Mislim na oca, majku, brata, prijatelje, rođake… Ako trebam umrijeti daleko od njih malo bi me to SMETALO, shvatio sam da im imam još mnogo toga za reći i da bih se trebao ispričati za mnogo toga. U međuvremenu, osjećam užasan smrad želučanih sokova.

STR. 3
Tko zna hoću li se spasiti, sigurno osjećam, i to mi je gotovo dosadno i govoriti, da će me ovo promijeniti, ili bolje, nadam se da ću se sjećati ovog… nazovimo to GASTRO-ISKUSTVA.
Htio bih se spasiti i biti svjestan onoga što sam proživio, i živjeti sve ono što imam u izvanjskome svijetu na drugačiji način: PROMIJENITI SE, RAZGOVARATI S DRUGIMA. O Bože, što to govorim, možda su mi želučani sokovi Moby Dicka udarili u glavu. Ma baš me briga. dolazi mi da tako kažem i to ću i reći! Da, želim živjeti, na posve drugačiji način. Užurbani, uzrujani svijet kojem se uvijek nekamo žuri, mene više ne zanima. STANIMO. Razgovarajmo o tome. Osjećam da sam napravio neke korake naprijed, gotovo da sam sretan što me ovaj Moby Dick progutao. Tko zna bih li se u drugim prilikama ovako osjećao.
Najprije sam otkrio da mobitel ima signal, četiri crtice: ugasio sam ga. Nije mi se dalo nikoga zvati, želim još razmišljati, želim ovo iskustvo DOBRO ZAPAMTITI. Kada izađem odavde, ako to ikada uspijem, želio bih intenzivno iznova razmotriti postupke mojih roditelja i moga brata i reći hvala. Hvala (premda ne znam komu, ali to kažem) onomu koji to omogućuje proći kroz ovo iskustvo i jedno „oprosti“ Marti jer nisam s njom otišao na duhovnu obnovu (do čega joj je bilo stalo).

Četvrtoga dana nije nikada ni bilo. Jona se probudio iz dubokog sna, spavao je puna tri dana i probudio se s velikim osmijehom na licu. Dobro odmoren obratio se Bogu, pozdravio svoje roditelje i brata te ih snažno zagrlio. Za doručak je pojeo ribu iz konzerve, a zatim odjurio na (isti, ali drugačiji) posao.


Ova metafora, u kojoj našu korizmu možemo poistovjetiti s ribom (Moby Dickom ), još nas jednom upućuje da uklonimo suvišne i prepoznamo važne stvari u životu te tako spremni dočekamo Uskrs.

U subotu, 23. ožujka posjetili smo zajedno sa članovima OFS-a štićenike Doma Šestinski dol. Razveselili smo ih ponajprije svojim dolaskom , ali isto tako i slatkim delicijama koje smo im donijeli . Tako smo taj dio popodneva posvetili najmanjima, te međusobno obogatili jedni druge. Zahvaljujemo im što su nas ugostili, i nadamo se da ćemo ih, u skladu s našim mogućnostima i njihovim željama, i dalje posjećivati. Osobitu zahvalnost možemo uputiti onima koji su već dugo godina nepokretni, a izrazili su veliku radost zbog našeg dolaska. Oni svjedoče, unatoč svim teškoćama koje su ih u životu snašle, neiscrpnu Božju ljubav, a nas potiču na stalnu zahvalnost Bogu za zdravlje koje nam je podario. Poticaj su nam da budemo ruke i noge njima i svima koji se nalaze u sličnoj (ne)prilici.

Evanđeoski izvještaj 5. korizmene nedjelje govori nam o ljudskom grijehu i Božjem milosrđu.
Preljubnicu dovode pred Isusa kako bi on prosudio što je potrebno napraviti. U Zakonu, kako su mu i sami farizeji rekli, stoji: „U Zakonu nam je Mojsije naredio takve kamenovati. Što ti na to kažeš?“ (Iv 8, 5) Očita im je namjera Isusa uhvatiti u zamku: ili će reći da je kamenuju i time izgubiti dobar glas u narodu ili će biti protiv Zakona pa ga mogu uhvatiti u prijestupu. Isus nije bio postavljen od građanskih vlasti da sudi, ali je pitanje koje mu je unatoč tomu postavljeno vrlo dvoznačno i u svakom pogledu odgovor bi trebao biti osuđujući. Njegova je reakcija na njihovu provokaciju za sve iznenađujuća. Ostavlja dojam da ga slučaj uopće ne zanima pišući pred njima po podu. Inzistirali su da im odgovori na pitanje, a on daje odgovor koji ih osobno pogađa: „Tko je od vas bez grijeha, neka prvi na nju baci kamen.“ (Iv 8, 7). Taj odgovor zasigurno nitko nije očekivao što se vidi po njihovu neočekivanu razilaženju.
Nitko nije bacio kamen, iako po Zakonu piše što bi trebalo učiniti. Isus se nije ogriješio o Zakon, niti je izgubio ugled u društvu. Nije poricao njezin grijeh, samo je tražio da netko tko je bez grijeha baci kamen i time ubije preljubnicu. Da je to netko i učinio, zar bi bio bez grijeha kada bi ubio ljudsko biće? Iako je Isus bez grijeha, ne osuđuje grešnicu, nego joj prašta grijeh i potiče da ne griješi više. Kao i mnoge druge koje je ozdravio, ozdravlja i ovu grješnicu. Njegovo poslanje nije bilo tražiti pravednike, nego grješnike. Želi da se svi ljudi spase i ne želi izgubiti ni jednoga od onih koji su mu od Oca povjereni. Ovime Isus nas potiče da ne osuđujemo druge, nego da ih potičemo na obraćenje. Nitko od nas nije bez grijeha i stoga nitko od nas nema pravo nekoga suditi. To nas pak ne oslobađa od odgovornosti za druge koji oko nas žive. Dužni smo upozoravati i poticati na obraćenje one koje vidimo da idu u „krivom smjeru“. Po Kristovu primjeru, koji je grješnici iskazao neizmjerno milosrđe spasivši joj život od sigurne smrti, nastojmo sami biti oni koji će primjerom vlastitoga života ljude usmjeravati k Bogu.

O tome kolika je milost Božja govori nam evanđeoski izvještaj četvrte korizmene nedjelje. „Dok je još bio daleko njegov ga otac ugleda, ganu se, potrča, pade mu oko vrata i izljubi ga… Brzo iznesite haljinu najljepšu i obucite ga. Stavite mu prsten na ruku i obuću na noge… pa da se pogostimo i proveselimo jer sin mi ovaj bijaše mrtav i oživje, izgubljen bijaše i nađe se.“ Unatoč našim grijesima, padovima i udaljenosti od Boga On nam je uvijek blizak. Svoju blizinu pokazao nam je u svome Sinu Isusu Kristu. Bog obilato nagrađuje, ali mi smo ti koji slobodno odlučujemo. Mlađi sin nakon što je toliko sagriješio, spoznao je da se treba pokajati i vratiti Ocu – taj proces obraćenja je prilično trajao. A Otac se tomu raduje, obilato ga nagrađuje – i to odmah. I još nešto: nemojmo poput starijeg sina biti zavidni drugima, nego naprotiv pomozimo i drugima da se vrate na Izvor milostrđa – treba se veseliti i radovati kada se izgubljeni nađu.
Grijeh je veliki čovjekov neprijatelj. Grijeh je odlazak iz Očeve kuće, odreknuće od dobara koje nam je Otac dao. Grijeh je egoističko čuvanje dobara samo za sebe! Trebamo se ispitati u ovom milosnom vremenu korizme: jesam li rasipan poput mlađeg sina koji ne cijeni dobra koja mu je Otac povjerio ili sam poput starijeg sina koji ta ista dobra grčevito drži za sebe. Vratimo se Ocu, priznajmo svoje slabosti, propuste, grijehe u sakramentu ispovijedi – školi opraštanja!

10. ožujka održalo se još jedno Franjevačko popodne na temu Mrtvljenje kod sv. Franje. Kao i obično, susret je započeo molitvom franjevačke krunice, nakon koje je uslijedila Sveta misa koju je predvodio fra Augustin, d.as. OFS-a, a naš je d.as. propovijedao. Nakon mise uslijedio je rad po skupinama u kojima smo razmijenili iskustva o postu, mrtvljenju i o smislu odricanja (bilo koje vrste). Naravno, zaključke smo ukratko prikazali na plenumu, a onda se nastavili družiti.
Nakon radnog dijela pogledali smo kratki film koji nam je poslala Frama Vukovar-Borovo Naselje. Taj su nam film poslali prigodom 20-og rođendana Frame u Hrvatskoj. Naime dužnost svakog (živog) bratstva Frame u Hrvatskoj bila je poslati jednoj drugoj, unaprijed određenoj (od strane nacionalnog Vijeća), Frami poslanicu po uzoru na one novozavjetne, u obliku u kojem sami žele (digitalni, power point, pismo...). Mi smo Frami Našice poslali poslanicu u obliku slagalice (na kojoj je naravno bila slika te pismo). Hvala Frami Vukovar-Borovo Naselje za trud oko filma i za pismo ohrabrenja koje su nam poslali . Dragi čitatelju, hvala i tebi što si još jednom posjetio ovaj blog i što pratiš život i rad naše Frame .

U zagrebačkoj Dubravi u župi sv. Leopolda Bogdana Mandića 8. i 9. ožujka održala se Skupština Zagrebačkoga područnog bratstva Frame, na kojoj su sudjelovali naša voditeljica formacije i predsjednik. Naši domaćini iz Frame Zagreb-LBM su bili veoma ljubazni i lijepo su nas ugostili. U petak smo se najprije okupili, nakon čega su uslijedili pozdravi i želje , usvajanje zapisnika prethodne skupštine kojoj smo mi bili domaćini, kratka izvješća područnih vijećnika… Nakon radnog dijela imali smo duhovniji dio i to pobožnost križnog puta, zatim Svetu misu koju je predvodio fra Igor, područni d.as. Potom je uslijedila večera u, te rad po skupinama, gdje smo razmijenili iskustva života naših mjesnih bratstava. Navečer prije spavanja smo imali i klanjanje pred Presvetim, koje je vodio naš d.as. Nakon toga, ugodno smo se smjestili u vreće i pokornički prespavali tu noć . U rano subotnje jutro imali smo Svetu misu, zatim doručak pa izlaganje zaključaka skupina. Područni vijećnici su nam predstavili smjernice za osnivanje novog bratstva (odobreno na međunarodnoj razini ), a nakon toga je uslijedilo planiranje razdoblja pred nama – osobito treba istaknuti da je izglasovana promjena termina Hoda Frame.

S jedne strane valja obratiti pozornost na Božju blizinu, milost, poziv na obraćenje i opraštanje, a s druge strane čovjekov pad, odbijanje Božjeg dara, oglušivanje na Božju ljubav. Evanđelje treće korizmene nedjelje stavlja pred nas prispodobu o neplodnoj smokvi. Ona je slika odbijanja Božjeg dara. Bog se toliko brine za nas, daje nam se u euharistiji i drugim sakramentima. Mi se unatoč tomu često ponašamo kao da to nije tako, Bog često nije vidljiv u našim životima. Stoga se valja upitati: ima li plodova u mom životu? Ako ima, mogu li drugi brati sa stabla mog života plodove, ili ih čuvam samo za sebe?
„Jer Bog je u Kristu svijet sa sobom pomirio ne ubrajajući im opačina njihovih i polažući u nas riječ pomirenja“ (2 Kor 5,19). Sveti Pavao ovdje jasno ističe da je nama Bog oprostio, ali i položio u nas riječ pomirenja, što je poziv i nama da zamolimo oprost od Gospodina i da spremno oprostimo. U istom čitanju Pavao poziva u Kristovo ime „dajte pomirite se s Bogom“. Najbolji način za primanje oprosta, i najbolja škola opraštanja je sakrament svete ispovijedi.

Nakon što su čitanja Pepelnice i 1. korizmene nedjelje pred nas stavila poziv na pokoru (post, molitvu i milostinju), čitanja 2. korizmene nedjelje pokazuju joj cilj. Iako nekad postupimo „kao neprijatelji križa Kristova“ (usp. Fil 3,19), moramo uvijek biti svjesni pogrješaka, priznati ih, pokajati se i ispraviti ih jer pred Boga ne može ništa okaljano.
Krist se pred apostolima preobrazio i to dok je molio (usp. Lk 9,28). Obznanio im je slavu koja nam je pripravljena. U molitvi razgovaramo s Bogom, dotičemo onostrano, te stoga, moramo stremiti da nam cijeli život bude molitva. Tada ćemo i mi moći, poput ogledala, biti svjedoci Kraljevstva nebeskog.
Na Gori preobraženja pojavila su se i dva starozavjetna lika. Mojsije predstavlja Zakon, a Ilija Proroke. Zakon i Proroci svjedoče za Evanđelje.
Kada se naš brat magarac odupire križu, moramo ga, ako treba i šibom, natjerati da ga prihvati jer drugog načina za življenje Evanđelja i spasenje nema .

Ovaj smo tjedan imali dva sastanka vijeća: u ponedjeljak samostalno, a u petak zajedničko s OFS-om.
Samostalni zaključci: teme susreta do Uskrsa (3. ožujka - Uloga žene u Crkvi i društvu, 10. ožujka - Franjevačko popodne, 17. ožujka - mjuzikl Život za život, 24. ožujka - Isus Krist - varalica, luđak ili Bog), 17. ožujka idemo na mjuzikl u Komediju (pridružite nam se), 24. ožujka na hodočašće u Mariju Bistricu, 32. ožujka iliti 1. travnja na Svetom Duhu organiziramo proslavu proštenja, na koju pozivamo sve mlade, pogotovo župljane. Također, 20. ožujka u župnoj crkvi predmolimo križni put, a molit ćemo ga i uz Bliznec, samo još ne znamo točan nadnevak. Izrađivat ćemo uskrsne čestitke, a ovoga puta prihodi će biti za naše potrebe (smilujte nam se ).
Zajednički zaključci: tema Fra Popa (na koje napose pozivamo nekadašnje naše članove) je Pokora i mrtvljenje kod sv. Franje. 23. ožujka idemo u posjet Domu za odrasle u Šestinskom dolu . Predloženo je i zajedničko hodočašće koje se planira za svibanj.

Zakoračili smo, kao i svake godine u 40-dnevno razdoblje prije Vazma, u novu priliku i pokušaj. Ono je započelo pepeljenjem. Ono je znak pokajanja, posvješćivanje da smo prah i da se u prah vraćamo (usp. Post 3,19). Pepeo kojim se pepelimo ostatak je nekad zelenih i vitkih grančica, kojima na Cvjetnicu pozdravljamo Isusa: „Hosana! Blagoslovljen Onaj koji dolazi u ime Gospodnje!“ (usp. Mk 11,8 – 9) što nam ukazuje da je naša vjera krhka, jer začas možemo, bilo riječima, djelima ili mislima, povikati: „Raspni ga!“ Zato se trebamo obratiti i vjerovati Evanđelju jer iako smo vjernici, u tim trenutcima ne vjerujemo.
Korizma nam treba poslužiti da odemo u pustinju; ne u Saharu, Takla Maklan ili Gobi, nego u svoju nutrinu koju trebamo razmotriti bez ikakvih smetnji i suvišnosti. U njoj ćemo najbolje razlučiti naše postupke i donijeti prave odluke. Pustinja dovodi čovjeka na rub – samo tada može procijeniti što je bitno a što nebitno, što je istina a što laž, što mu treba a što ne treba. Dok smo na tom rubu ne smijemo pokazivati smrknuta i izobličena lica i na sva zvona zvoniti o sebi (Mt 6,16 – 17). Jer, u tom smo slučaju daleko od ruba. Kako simulirati pustinju? Rješenje je jednostavno: post – molitva – milostinja. Treba biti jasno da post nije samo od hrane, da molitva nije samo govor, da milostinja nije samo novac.
Postiti možemo od svega, npr. od riječi, od malih zadovoljstava, od svega onoga što nam je korisno... Većinom se ljudi odriču onoga što šteti, ali toga se ionako trebamo riješiti. Prava je krjepost vježbati i kušati se odricanjem od onoga što ti koristi. Moliti treba najprije slušajući; Bog i danas progovara svakomu u svom bestseleru – Bibliji. Molitva daje snagu za izdržati post. A smisao mu daje milostinja. Ona služi za pridonošenje potrebama drugih, bilo slobodnim vremenom, utjehom, znakom pažnje... Isus nije u pustinju išao da pobjegne od svijeta, nego da mu se vrati s onim najboljim što mu može dati.
Na kraju, sama odluka nije dosta, jer je čovjek biće i od krvi i mesa pa njih treba upotrijebiti za djela.

P. s.
Nastojat ćemo ovim kratkim razmišljanjima pomoći i nama i vama da se okoristimo korizmom.
A pomoći ćemo i potrebitim župljanima našom redovitom akcijom u kojoj prikupljamo higijenske te prehrambene proizvode trajnije vrijednosti. Svatko neka se odazove koliko može: "Dajte i dat će vam se: mjera dobra, nabijena, natresena, preobilna dat će se u krilo vaše jer mjerom kojom mjerite vama će se zauzvrat mjeriti." (Lk 6,38)