Frama Zagreb-Sveti Duh

O tome kolika je milost Božja govori nam evanđeoski izvještaj četvrte korizmene nedjelje. „Dok je još bio daleko njegov ga otac ugleda, ganu se, potrča, pade mu oko vrata i izljubi ga… Brzo iznesite haljinu najljepšu i obucite ga. Stavite mu prsten na ruku i obuću na noge… pa da se pogostimo i proveselimo jer sin mi ovaj bijaše mrtav i oživje, izgubljen bijaše i nađe se.“ Unatoč našim grijesima, padovima i udaljenosti od Boga On nam je uvijek blizak. Svoju blizinu pokazao nam je u svome Sinu Isusu Kristu. Bog obilato nagrađuje, ali mi smo ti koji slobodno odlučujemo. Mlađi sin nakon što je toliko sagriješio, spoznao je da se treba pokajati i vratiti Ocu – taj proces obraćenja je prilično trajao. A Otac se tomu raduje, obilato ga nagrađuje – i to odmah. I još nešto: nemojmo poput starijeg sina biti zavidni drugima, nego naprotiv pomozimo i drugima da se vrate na Izvor milostrđa – treba se veseliti i radovati kada se izgubljeni nađu.
Grijeh je veliki čovjekov neprijatelj. Grijeh je odlazak iz Očeve kuće, odreknuće od dobara koje nam je Otac dao. Grijeh je egoističko čuvanje dobara samo za sebe! Trebamo se ispitati u ovom milosnom vremenu korizme: jesam li rasipan poput mlađeg sina koji ne cijeni dobra koja mu je Otac povjerio ili sam poput starijeg sina koji ta ista dobra grčevito drži za sebe. Vratimo se Ocu, priznajmo svoje slabosti, propuste, grijehe u sakramentu ispovijedi – školi opraštanja!