Frama Zagreb-Sveti Duh

Da ne duljimo i ne pišemo propovjedi potičemo vas da izmolite molbu iz naslova upućenu našoj zaštitnici čiji blagdan danas slavimo.

U petak 11.11. (da, na Martinje) poslijepodne, okupilo se sedmero članova Frame i naš d. as. na svetoduškom brežuljčiću da krenemo put Zagorja. Prije polaska čestitali smo župniku imendan, a on nas je počastio pićem i kolačima i zaželio nam sretan put (zaista je divan ).
Svi su bili jako dobre volje pa je i atmosfera bila odlična. Puno smo pričali, smijali se (kao i uvijek) te naravno izmolili krunicu . I eto nas u Mađarevu. Svi smo se u početku žalili na hladnoću, ali smo se brzo priviknuli. Nakon kratkog odmora, i oduševljenja framaša koji su prvi put posjetili Mađarevo, došlo je vrijeme za misu.
Zatim je svatko na papirić napisao svoje ime i uslijedila su izvlačenja parova. Prvo za kućanske poslove (postavljanje stola, pranje posuđa...) te za klanjanje. Drugo je bilo za igru Zidni SMS. Osobi čije smo ime izvukli, pisali smo poruke i potajno ih ubacivali u njenu kuvertu na zidu sve do zadnjeg dana kada smo se razotkrili.
Nakon jako ukusne večere bilo je zajedničko klanjanje pred Presvetim u crkvi. Zatim je prvi par ostao moleći i meditirajući pola sata. Njih je zamijenio drugi par i tako redom. U pola 3 smo opet skoro svi jeli (ogladni čovjek od silne molitve i meditacije ). Nakon samo 4-5 sati sna došlo je vrijeme za buđenje .
Nakon doručka bilo je predavanje o riječima; kako su vrlo bitne i kako nam mogu promijeniti život. Svatko od nas je napisao koje nam riječi najviše znače u životu, koje su nam promijenile život te je svatko napisao i pročitao svoj psalam.
Nakon toga je došao red na pripremanje ručka. Taman kad je bio gotov stigli su i ostali (4) članova Frame (jako lukavo ). Nakon jako finog ručka odlučili smo se malo rekreirati i potrošiti kalorije igrajući nogomet, košarku i badminton. Zatim je bila misa, a nakon mise opet predavanje. Ovaj put o molitvi te o ljestvicama molitve. To nam je bio poticaj da u svakodnevnom životu više vremena posvetimo razgovoru s Bogom tj. molitvi.
Bližilo se vrijeme dolaska naših dragih gostiju: Frame Mađarevo i Frame Novi Marof. Prije njihovog dolaska ispekli smo palačinke, kokice i pripremili razne zabavne igre (stvarno smo izvrsni domaćini, zaslužujemo svaku pohvalu ). Kad su naši dragi gosti stigli zabava je počela. Podijelili smo se u tri tima: Mađarevo, Novi Marof i Sveti Duh. Natjecali smo se jedni protiv drugih u križić-kružić-u, zagonetanju, obaranju (lijevih) ruku, traženju skrivenih poruka po cijeloj kući itd. Red je spomenuti da je pobijedila grupa Novi Marof tj. moja grupa (ponosna sam na svoju skromnost ). Za nagradu smo dobili veliku čokoladu koju smo, kako nam i dolikuje podijelili s ostalima. Uz palačinke, kokice i sok nastavili smo druženje uz razne društvene igre.
Idućega (zadnjeg) dana (šmrc, šmrc ) nakon doručka smo izmolili časoslov i imali smo predavanje, ali, iskreno, ne sjećam se o čemu je bila riječ jer sam bila jako pospana pa mi oprostite što ćete biti zakinuti što se tiče tog podatka. Uslijedilo je pakiranje stvari za povratak te zajednička fotka (na kojoj svi škiljimo zbog sunca ). I što još reći osim da je to bio predivan vikend s predivnim ljudima te divna duhovna obnova prije naših obećanja koja su bila u 19 sati. I za kraj rečenica koja mi je ostala u posebnom sjećanju: „Osmijeh je jedan jeftin način da popraviš svoj izgled.“

Događaj: VI. duhovni kapitul Zagrebačkoga područnog bratstva
Vrijeme: 14. - 16. listopada 2011.
Mjesto: Varaždin
Došlo: oko 150 framaša
Geslo: Daj mi pravu vjeru!

Cijela je avantura počela u petak 14.listopada oko 15.30h kada se grupica članova Frame (Svetoduških, iz Dubrave, Bjelovara, Sigeta...) uputila kombijem prema Varaždinu. Misleći da nikada nećemo doći do tamo (ipak je postojala mogućnost da se uz učenog vozača izgubimo) uz molitvu krunice, malo pjesme i break it down stigli smo vrlo brzo ; put se sveo na 2 sata i nešto sitno, jer smo se još gubili i po Varaždinu... Susret je započeo križnim putem i Misom u 18.30. Na večernjem smo programu bili podijeljeni u grupe koje su ovoga puta imale imena po bratstvima Frame iz različitih zemalja svijeta. Tako sam ja bila animator grupe Kanada. Upoznali smo se pomoću raznih igara, čak smo smislili neke nove igre (jer se većina već poznavala), udružili s drugim grupama, umorili se i nakon Večernje vrlo brzo utonuli u san.
U subotu smo nakon jutarnje imali prvo predavanje koje je držao fra Krunoslav Kocijan nakon kojeg smo imali prvi rad po grupama u kojem smo raspravljali o našoj vjeri, o raznim padovima i dvoličnostima. Drugo je predavanje imao Marko Mihajić iz FSR-a, a govorio nam je o zajedništvu... Zatim smo u radu po grupama pričali o povezanosti Frame s FSR-om. Nakon što smo popunili naše trbušne šupljine i skupili snage za dalje, uslijedile su radionice. Svatko je mogao izabrati neku radionicu: posjete domovima, molitvene, misijske, komunikacijske... Moja je bila misijska - fra Petar nam je pričao o svojim misijama u Peruu. Podijelio je s nama iskustva i pozvao nas da mu se pridružimo kada će ići natrag. Ja idem! Nakon Mise, večernji je program upotpunjen pjesmom, molitvom, plesom, radošću, osmjesima...
Zadnjega je dana bio plenum na kojemu je svaka grupa iznijela neke korisne informacije za sve članove Frame, a u 11 je bila Misa na kojoj su naša braća iz Frame Varaždin dala svoja obećanja. Znam još da su imali dobar ručak.