Frama Zagreb-Sveti Duh

pjevao bi sigurno naš sv. Franjo o ovom vremenu u kojeg smo zakoračili, a dok nam se približava mi ga znamo gledati ispod oka. Njofra nije mogao dočekati ovu korizmu pred Uskrs pa ih je imao i više u godini (npr. pred Sv. Mihaela). Mi se ponekad plašimo riječi odricanje i pokora iako nam čak i naši novinari prelažu da se u ovih 40 dana odreknemo nekih loših navika . Jedina razlika između njihova i kršćanskog poimanja je u tome da njihovo "odricanje" obuhvaća samo ovih 40 dana, a nakon Uskrsa očekuju vraćanje na staro. Neki od nas čak kažu: zašto bi se odricao nečega, to nema smisla. Bit je upravo u tome da odricanje nije glavni pojam oko kojega se sve vrti i radi kojega se sve čini. Ono je samo jedno od sredstava kojim trebamo osnažiti duh i dušu. Pa Isus sigurno nije imao loših navika , a ipak je otišao puniti baterije duha i duše kroz 40 dana mrtveći tijelo. To bi trebao biti i naš cilj. Poteškoća je i u tome što na sav glas trubimo čega smo se odrekli iako bi to trebala biti ponajviše naša i Božja stvar (i Isus je otišao u osamu). Tome svjedoči i tekst iz evanđelja u kojem se kaže da radimo u skrovitosti, a da će nam Otac naš koji vidi u skrovitosti uzvratiti (usp. Mt 6, 4). Izravnije pak u vezi pokore o tome govori sv. J. Escriva: "Izaberi mrtvenje koje neće druge mrtviti".
Imajući te misli na umu pokušajmo da ova korizma bude plodonosna za nas, a samim time i za naše bližnje .


P. s.
I ove korizme pokrenuli smo akciju prikupljanja hrane i higijenskih potrepština za najsiromašnije u našoj župi. Svaka pomoć je dobro došla.

I još nešto: u petak 26. 2. predmolimo križni put u našoj župnoj crkvi pa vas sve očekujemo da nam se pridružite u 18 sati.

Mogli bismo se zapitati: što to na današnji dan slavimo ? Reklame, izlozi, plakati daju nam odgovor: Valentinovo. A što znači ta riječ ? Naravno, dan koji je dobio ime po svetom Valentinu. Isto kao što je Martinje, Vincekovo ili pak Božić. Kao što je slučaj u mnogim područjima života, ljudi danas brzopleto uzimaju neke stvari zdravo za gotovo pa ih doživljavaju površno. Isto tako i ove nazive. Tko razmišlja o njihovim korijenima? Sve što nas bombardira u svrhu promidžbe potrošačkoga društva otupljuje nas i onemogućuje u tome. Time se kršćanstvu radi velika šteta. Naime, postoje razlozi iz kojih se neki blagdani slave u određeno vrijeme. Kao što su kršćanski blagdani u prvim stoljećima zamjenjivali poganske blagdane, sada se događa jo-jo efekt te poganština počinje prekrivati pravi smisao blagdana.
Sveti Valentin se počeo štovati kao zaštitnik zaljubljenih tek u 15. st. (živio je u 3. st.).

Točno prije tjedan dana imali smo susret s temom Anđeli. Nakon što smo saznali (ili bar pokušali saznati) tko su uopće anđeli i koja je njihova uloga, uslijedio je rad po grupama. Jedna je grupa za zadatak imala napraviti skeč o navještenju u našem vremenu, a druga je grupa trebala napisati novu molitvu anđelu čuvaru.
Nju vam donosimo ekskluzivno i s uvjerenjem da će po popularnosti preteći svoju proslavljenu prethodnicu Anđele čuvaru mili.

Evo ga 53-ća sreća! Uspjeli smo otvoriti našu "radionicu". Još jednom hvala na strpljenju! Hvala, hvala...

(UPALI ZVUČNIKE)
Dok se većina framaša, odlučila ne napuštati sigurnost i toplinu vlastitog doma u nedjelju 31.siječnja, nekolicina ipak nije mogla ne odgovoriti na izazov koji je pred njih stavljen prošli tjedan. Naime, izazov je bio neobičan i nadasve tajanstven: otkriti tajnu besplatnog graha na Sljemenu. Sudionici ove polarne avanture abecednim redom su: M. M., D. M., F. P. i F. V.. Druženje je počelo sasvim bezazleno, okupljanjem na Mihaljevcu u 10.45. Iščekujući moj dolazak, oni su veselo i neopterećeno ćaskali , nesluteći što nas čeka na sljemenskim padinama okovanim snijegom i ledom. U 11.00 naša mala skupina je nošena krilima hrabrosti i ZET-ovim busom krenula. Kako to već biva, ubrzo su počele nevolje po nas… Uhvatili smo „stajaća“ mjesta i na njima proveli 30-ak minuta. Gospodin za volanom se trudio prevladati sve prepreke koje su mu se našle na putu i hvala mu na tome. Mi „stajaći“ smo vrlo intenzivno proživljavali svaki zavoj , kamen na cesti, naglo kočenje, ali niti u jednom trenutku nismo strahovali za vlastiti život ni za život svog bližnjega . Stigavši podno Tomislavca, koji je zaodjenut u prekrasnu bjelinu, krenuli smo prema prvoj postaji; malena crkva u srcu Zagrebačke gore posvećena Kraljici Hrvata. Žamor djece i odraslih, zvuk skija, boardova, snijega… zvuči idilično, zar ne? Ali morasmo krenuti dalje. Kao da nas je netko namjerno pokušavao spriječiti u našoj nakani… Skijaši i boarderi koji nas u posljednjem trenutku zaobilaze, led prekriven snijegom koji je Mariju i mene ponukao da postanemo nerazdvojne. Vođene mišlju tko će kome, ako neće svoj svome stigle smo na misu u podne s malim zakašnjenjem, dok su Filip i Darko ne mareći za našu sudbinu, stigli na vrijeme. Na poziv župnika, iza mise, počastili smo se čajem , sendvičima iz Filipove kućne radinosti i ostalim što su nam ponudili dobri ljudi. Cilj ove ledene avanture: besplatni grah… Budući da nam je Sljeme pokazalo „zube“ i demonstriralo svoju snagu i veličinu na -7 Celzijusa, odlučili smo da će tajna besplatnog graha i dalje ostati skrivena i nedokučiva za nas smrtnike. Krenuli smo u najbliži dom Staru lugarnicu na revitalizaciju grahom s kobasicama, ražnjićima, štruklama od sira, jabuka, višanja, kuhanim vinom… (To smo platili .) Kako u ugodnom i veselom društvu vrijeme brzo prolazi, kucnuo je čas za povratak u civilizaciju… Ali prije toga je uslijedilo grudanje, šopanje (Darkeca)… Puni snijega, uletjeli smo u bus, zauzeli mjesto i čeznutljivim pogledom rastajali se od Sljemena . Ali naš rastanak nikako nije konačan, već samo doviđenja …