Frama Zagreb-Sveti Duh

Ovdje nije riječ o akciji s popustima, nego je ovo akcija za pomoć potrebitim ljudima. Nakon što smo na početku korizme u rekordnom roku (kroz svega par dana i sati) skupili nešto odjeće, hrane i higijenskih potrepština za jednu siromašnu obitelj sa šestero djece, palo nam je na pamet da kroz cijelu korizmu napravimo opširniju akciju za pomoć siromašnima u našoj župi. Tako ćemo im pred Uskrs odnijeti robu, hranu i higijenske proizvode koje skupimo do tada. Zato vas molimo da se i vi uključite i pridružite nam se te donesete nešto od navedenih stvari.
To možete učiniti nedjeljom ili utorkom poslije večernje svete mise kada Frama ima susrete.
Nemojte misliti: "A sigurno će netko donijeti pa ja ne moram...", nego dođite i vi jer svaka sitnica može dobro doći. I zapamtite: "...što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste!"

Sinoć smo se umjesto molitvenog susreta na Duhu uputili na sjevernu stranu Zagreba, u podnožje Medvednice, na potok Bliznec. Naime, tamo je uređena šetnica s postajama križnog puta koja vodi do Pilane Bliznec. Sjetili smo se da je korisno i prigodno otići u prirodu te pošto imamo priliku, izmoliti Križni put. Staza je lijepo uređena, a na stupovima na kojima se nalaze postaje postoji i tekst na Braillovom pismu za slijepe. Šteta je jedino što ne rade sve žarulje na stupovima pa je staza djelomično u mraku. Ipak, lijepo je doživjeti ovakvo iskustvo molitve okružen tamom i šumom uz žubor vode. Tu i tamo po cesti, koja se nalazi uz potok, prošao je pokoji automobil pa su se ljudi vjerojatno pitali: "Gle ove, kaj su poludili ?!" A mi i njima i vama spremno odgovaramo da se isplati otići na to mjesto i moliti jer ste tamo skoro u gradu (10 min od tram okretišta na Dolju), a opet daleko od njega i njegove žurbe, nemira, buke i zagušenosti.

U ovom postu nema nikakvih obavijesti nego ćete u njemu moći pročitati poučnu priču, koja je nastala kao rezultat rada jedne grupe na susretu prije nekoliko nedjelja.

Bogati čovjek dozva svoga siromašnog slugu i povjeri mu gradnju svoje kuće. Dade mu velik iznos novca i naloži da mu sagradi kuću dostojnu divnog života u njoj. Otputova iz grada prethodno rekavši kako želi pri svom povratku vidjeti ostvareni dogovor. Doda i neka ne bira niti štedi, neka uloži sve što mu je dao. No, čovjek ne učini tako . Škrtario je na materijalu, rad povjerio lošim radnicima, planiranu veličinu kuće smanjio... Želio je iz toga posla izaći kao bogat čovjek . Bogataš se vratio u grad i krenuo prema svojem sluzi. Sluga mu je rekao da je radio onako kako mu je rečeno . Bogataš mu u ruke stavi ključeve i reče: "Ovu kuću dao sam graditi tebi. Tebi je ostavljam." Sljedećih godina, nakon što je sav novac koji mu je ostao od gradnje potrošio na popravke, sluga je bio vidno razočaran svojim postupkom te je govorio: "A tko je znao da kuću gradim za sebe?"

Bože, sv. Franji si povjerio popravak svoje kuće, ali si nama dao njene ključeve. Ne daj da se štedimo, da ne upotrijebimo blago koje si nam povjerio, talente koje si nam dao tako da nikada poput sluge ne moramo reći: "A tko je znao da kuću gradim za sebe?"