utorak, 29.04.2008.

POSTOJANI...

neznam kako da počnem i šta da kažem....znam da bih trebala prepričati ukratko ta 2 dana ali to je tako teško....bilo je predivno.....jednostavno ne postoje riječi koje bi doslovno opisale te osjećaje koji su bujali u nama dok smo bili na susretu... U busu je bilo odlično....cure su svirale a mi smo pjevali cijeli put...svi smo bili dobre volje i ništa nam nije moglo pokvariti raspoloženje....najveće iznenađenje za svih je bio dolazak Marka Perkovića Thompsona svi smo se digli na noge i pjevali onako iz srca....Misno slavlje je bilo zbilja posebno....svi smo se složili da je bilo zbilja divno.....nakon mise ostali smo na stadionu i pjevali i dalje...to je bilo predivno za vidjeti....svi smo bili zajedno,držali se za ruke....Kada smo izašli sa stadiona uključili smo se u kolonu koja se protezala kroz cijeli Varaždin i svi smo zajedno pjevali razne pjesme....Nakon toga smo se uputili u Novi Marof i rasporedili su nas u obitelji.....Sve obitelji su bile veoma ljubazne i zahvaljujemo im od svega srca na gostoprimstvu...U nedjelju smo imali predstavljanje u crkvi i misu....zatim smo se svi zajedno uputili na ručak....nakon što smo se najeli krenuli smo prema Puli.....cijelo vrijeme smo pjevali i nismo niti primjetili da smo već u Puli....bilo nam je tako teško se rastati pa smo svi zajedno otišli u crkvu i još neko vrijeme proveli tamo družeći se....
Iz Varaždina smo se svi vratili prepuni dojmova....zbilja je bilo prekrasno i jedva čekamo ponovni Susret Hrvatske Katoličke Mladeži

Evo i slikice, da vidite kako smo lijepi bili ;)



--> neki članovi frame i framice



--> Manda i Ivana... mislim da smo mi bile najveći entuzijasti tamo, ha?



--> stadion je, naravno, bio PUN!



--> opet jedan dio frame na stadionu.. pjevalo se



--> Darija i Petar :)



--> ponosni smo na sebe jer smo pokrenuli vlakić koji je na kraju pokupio pola stadiona, hehe!



--> Tomo se popeo na stolac postojanosti da ga se bolje vidi :) go Tomo, go Tomo! :)



--> opet Manda i Ivana :)



--> Dora, Ivana i Mirjana na ručku u nedjelju



--> svirali smo i pjevali gdje god smo stigli !

Ma stvarno nemam riječi-bilo je tako dobrooo!! :)
jedva čekamo Zadar! I onih 7 dana u Međugorju, da, da!!

petak, 25.04.2008.

POČELO JE POČELO....

Ljudi moji još par sati nas dijeli od dana koji smo toliko željno isčekivali...još samo malo...i krećemo na put....Varaždin nas čeka...tisuće ljudi....svi smo čista srca....s ponosom ćemo zapjevati pjesme Kristu.....svi ćemo zajedno postati jedna duša....Krenimo s pjesmama i molitvama i provedimo ove dane u što boljem raspoloženjem i neka naše misli budu upućene samo njemu...Dragom Bogu!!!
Vidimo se...
P.S bili smo vrijedni...napravili smo 70 majica za župu Sv. Antun....možda majice nisu nešto previše posebne...ali nama su najbolje jer smo ih radili sa ljubavlju...

Evo nekih slikica dok su majice bile u izradi
početak smjene u 15:00

:::početak izrade:::
:::ovako je izgledala prva majica::::
:::naša vrijedna PAULA u akciji:::::
::::radna ekipa::::
:::MANDA radi punom parom::::
:::IVANA teži k savršenstvu:::
::::naša ANA...joj šta bi mi bez nje::::
::::pristigla je pomoć...ima nas::
::::bilo je tu i zabave::::


OVAKO VAM JE TO IZGLEDALO U 23:30....
nigdje žive duše....samo MANDA I IVANA
::::majice,majice i samo majice::::
:::prve došle,zadnje otišle::::
::::ovako vam je to izgledalo oko 00:00::::

Svaka čast svima....

subota, 19.04.2008.

Dragi naši-bliži se Varaždin!

Jeste li ikada sjeli i razmislili? Čemu taj susret? Koji je njegov cilj? Neki, vjerujem, u tome vide samo priliku za dobar provod, putovanje, druženje...
Ali, pravi razlog okupljanja nas mladih iz lijepe naše i šire je naš pokušaj da se ponovno prisjetimo vrednota Prve Crkve koja je “bila postojana u nauku apostolskom, u zajedništvu, u lomljenju kruha i u molitvama”, da se prisjetimo korijena naše Crkve, apostola koji su prvi prenosili riječ Isusa Krista i pokušamo, na temelju njihovog nauka, i mi sami pronositi Božju riječ u našoj zajednici, župi, gradu...


Želim nam svima da se iz Varaždina vratimo s osmijesima na licima i naravno-postojani u ljubavi, ustrajni u molitvi, zajedništvom nošeni, Duhom vjerom prožeti!


POSTOJANI
boomp3.com
Hvala što Bože vjeruješ u nas
s nadom nas zoveš beskrajno ljubiš
sada smo ovdje slušamo tvoj glas
želimo primat sve što nam nudiš

postojani
u ljubavi
ustrajni u molitvi
zajedništvom nošeni
Duhom vjerom prožeti
Tijelom Božjim hranjeni

Znamo po nama može bit bolje
bez dobrih djela prazni smo lažni
ojačaj naše umorne volje
u tvome Duhu bivamo snažni

postojani
u ljubavi
ustrajni u molitvi
zajedništvom nošeni
Duhom vjerom prožeti
Tijelom Božjim hranjeni

Kad sutra život na razne strane
odvede stado maleno ovo
bit ćemo spremni u naše dane
blagoslov unijet i svjetlo novo

postojani
u ljubavi
ustrajni u molitvi
zajedništvom nošeni
Duhom vjerom prožeti
Tijelom Božjim hranjeni

petak, 11.04.2008.

Zašto?

Na ulici sam vidjela malenu djevojčicu
promrzlu i drhtavu u tankoj haljini,
s malo nade u čestit obrok.
Razljutila sam se i rekla
Bogu:
"Zašto to dopuštaš?
Zašto ne učiniš nešto?"
Bog tada ništa nije rekao.

Ali iznenada, te noći,
javi se glas iz dubine:
"Naravno da sam učinio nešto.

Stvorio sam tebe."


Nepoznati autor

| …CoMMent… (6) | …PrinT… | # |

četvrtak, 10.04.2008.

Sklanjam se u Njegovo srce

Išibana granama realnosti, već pomalo na izmaku snaga, tražila sam mir u svijetu. Tek sam kasnije shvatila jačinu svoje naivnosti. Ne možeš naći mir noseći nemir u srcu. Koračala sam, uvijek iznova pokušavala krenuti naprijed, na trenutak sam čak i potrčala ali teški, nevidljivi okovi ponovno su zaustavili svaki pokret, vratili me na početak. Znam, obećala sam da okrutnost svijeta nikada neće pokolebati moju vjeru u Njega, da ću uvijek ići za tim Svijetlom, slijediti to Srce. Ali, u trenutku kada sam bila najnespremnija, život me okovao svojim okovima, spustio se svom svojom težinom na moja krhka leđa. U jednom bljesku vječnosti uzeo je velik dio mog života. Prekinuo je iluziju prijateljstva i ljubavi koju sam godinama tkala nitima uspomena, sjećanja, meni svetih trenutaka. Silovitom me snagom izbacio iz putanje, pokrio mi oči velom tame, ograničio moje misli na ono zemaljsko. Skrivena od pogleda svijeta, osjećajući suze kako nečujno klize niz umorno lice, čekala sam. Čekala sam bolje dane, čekala sam događaj koji će život učiniti ponošljivim, koji će vratiti izgubljeni smisao. Strpljivo sam čekala, u nekim trenucima čak smogla snage i potražila bezimeni ideal, tu snagu koja će me podići sa zemlje. Zamišljajući taj trenutak na bezbroj načina, stvorila sam još veći kaos. Izgubila sam se, putevi realnosti i iluzije pomiješali su se. Kada sam već digla ruke, kada sam odlučila krenuti u svijet noseći sjetu, nostalgiju, tugu u srcu, tada me nevidljiva ruka podigla, ponovno sam otkrila jedno srce koje je cijelo to vrijeme kucalo, koje me nosilo na svojim svetim krilima.
Posramljena samom pomisli da sam sreću, snagu tražila u zemaljskome, spustila sam pogled i dopustila Mu da u mene ulije svu potrebnu snagu. Sa suzom u oku slušala sam Njegove riječi, polako se pronalazila u svakoj. Po prvi put nakon dugo vremena čula sam poruku upućenu meni. Ponovno sam progledala, postala svjesna još uvijek bolne spoznaje-nikada i nikako neću moći vratiti vrijeme. Život je niz trenutaka koji nestaju u vječnosti.
Pohrlila sam sakriti se u Njegovo srce, noseći u svome ukradene trenutke vječnosti, slažući mozaik vječnih uspomena, birajući sve drage trenutke, svaki osmijeh prijatelja, svaku riječ i svaki zagrljaj. Izbacila sam iluzije, sjećanja su ljepša, stvarnija i još uvijek živa! Još uvijek skupljam tu snagu, pokušavam pronaći putanju iz koje sam izbačena, ali sada svoje nade polažem u Njegovu ljubav. Ne odbacujući zemaljsko, pronalazim božansko, sklanjam se u Njegovo srce.

| …CoMMent… (1) | …PrinT… | # |

nedjelja, 06.04.2008.

kad si sam,
kad te duša boli
a srce osjeća neizmjernu hladnoću...
obrati se njemu...
jedinomu....
da s njim podijeliš svoje jade i boli,
da te razumije kao nitko do sada...
obrati se i vjeruj u njega...
jer on je
spas i nada...
on je naš Bog!



Manda



boomp3.com

| …CoMMent… (6) | …PrinT… | # |

subota, 05.04.2008.

Stope u pijesku

Jedne noći neki čovjek usni san u kojem je vidio sebe kako korača plažom s Gospodinom. A po nebu su prolazili prizori iz njegova života. I primijeti uza svaki prizor tragove dvaju para stopala u pijesku: jedni pripadahu njemu, drugi Gospodinu. Kad mu se prikazao i posljednji prizor, okrene se i pogleda stope u pijesku. Puno puta uza stazu njegova života pojavljivao se samo jedan trag stopala. A bijaše to, opazio je, u najtežim i najtužnijim životnim trenucima.
Budući da ga je to uznemirilo, upita Gospodina: "Gospodine, rekao si da ćeš uvijek hoditi sa mnom odlučim li jednom slijediti Te. A primjetio sam da se upravo uz najteže trenutke u mom životu pruža samo jedan trag stopala. I ne razumijem zašto bi me ti ostavio onda kad sam Te najviše trebao."
A odgovori Gospodin: "Sine moj, drago moje dijete, volim te i nikad te ne bih napustio. A ono doba, doba tvojih iskušenja i patnji, koje prati samo jedan trag stopala u pijesku, bijaše to onda kad sam te nosio u naručju."

Nepoznati autor

| …CoMMent… (3) | …PrinT… | # |

....VUKOVAR.....

Prije 17 godina svijet je doznao za Vukovar.
Postao je simbolom rata u Hrvatskoj...razaran tisućama projektila,branio se od neprijatelja,ali usprkos svemu 18.11.1991. godine slomljen je otpor branitelja i grad je pa

| …CoMMent… (0) | …PrinT… | # |

Sljedeći mjesec >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.