:::Frama Ružići:::
srijeda, 07.02.2007.
BOG, ZLO I NEZGODNA PITANJA!
Sveučilišni profesor postavio je svojim studentima ovo pitanje:«Je li Bog stvorio sve što postoji?» Jedan student mu je smjelo odgovorio: «Da, Bog je stvorio sve što postoji!» «Bog je sve stvorio?» upita profesor još jednom. «Da, profesore» odgovori student. Profesor će potom: «Ako je Bog stvorio sve, onda je stvorio i zlo. Budući da zlo postoji a uzevši u obzir princip da nas određuje ono što radimo, onda je i Bog zao!» Student je ostao šutke, a profesor je pun sebe konstatirao kako je još jednom dokazao da je ono što kršćani vjeruju zapravo mit. Drugi je student podignuo ruku i pitao profesora smije li ga nešto pitati. «Naravno» odgovori profesor. Student ustane i reče: «Profesore, postoji li hladnoća?» «Kakvo je to pitanje? Naravno da postoji. Zar ti nikad nije bilo hladno?» Studenti su se nasmijali na kolegino pitanje. Mladić je odgovorio: «Zapravo profesore, hladnoća ne postoji. Prema zakonima fizike, ono što mi smatramo hladnoćom u stvarnosti je odsustvo topline. Svako tijelo ili objekt prema proučavanju ima ili prijenosi energiju, a toplina je ono što čini da tijelo ima ili prijenosi energiju. Apsolutna nula znači potpunu odsutnost topline, sve stvari postanu inertne i nesposobne za reakciju na toj temperaturi. Hladnoća ne postoji. Mi smo stvorili tu riječ da opišemo kako se osjećamo ako nemamo toplinu.» Student nastavi s pitanjem: «Profesore, postoji li tama?» Profesor odgovori: «Naravno da postoji.» Student će na to: «Opet ste u krivu, profesore, ni tama ne postoji. Tama je u stvarnosti samo odsustvo svjetla. Svjetlo možemo proučavati, ali tamu ne. Zapravo, možemo se poslužiti Newtonovom prizmom da pretvorimo bijelo svjetlo u mnoge boje i proučavati različite duljine svjetlosnih valova za svaku boju. Ne možemo mjeriti tamu. Najobičnija zraka svjetla može prodrijeti u svijet tame i prosvijetliti ju. Kako možete znati koliko je određeni prostor mračan? Mjerite količinu prisutnog svjetla. Nije li ovo točno? Tama je pojam koji ljudi koriste da opišu što se događa kada nema svjetla.» Na kraju, mladić upita: «Profesore, postoji li zlo?» Sad već pomalo nesiguran, profesor odgovori: «Naravno, kao što sam već rekao. Vidimo zlo svaki dan. Najčešće u svakodnevnim primjerima čovjekove nečovječnosti prema drugim ljudima... u zločinima i nasilju diljem svijeta. Ove manifestacije nisu ništa drugo nego zlo.» Na to će student: «Profesore, zlo ne postoji, ili barem ne postoji po sebi. Zlo je jednostavno odsustvo Boga. Baš kao i tama i hladnoća, to je pojam kojeg su ljudi stvorili da opišu odsutnost Boga. Bog nije stvorio zlo. Zlo nije poput vjere i ljubavi koje postoje baš kao što postoje svjetlo i toplina. Zlo je posljedica onog što se dogodi kada u čovjekovom srcu nije nazočna Božja ljubav. Baš poput hladnoće koju doživljavamo u odsustvu topline, ili poput tame koja se događa kada nema svjetla.» Profesor je sjeo. Mladić se zvao Albert Einstein. |
- 19:58 - Komentari (3) - Isprintaj - #
utorak, 06.02.2007.
MOĆ SLAVLJENJA
|
SLAVLJENJE BOGA JE ŽIVOT, I ŽIVOT JE U SLAVLJENJU. KADA DUŠA JEDNOM UPOZNA SPASITELJA, VIŠE GA NE PRESTAJE SLAVITI I VELIČATI. ¨Hvalit ću te, Jahve među, narodima, među pucima tebi ću pjevati, jer do neba je dobrota tvoja, do oblaka tvoja vjernost.¨ (Ps 108, 4-5) Piše: Sanja Golubić Možda ste bili na nekom od karizmatskih susreta pa ste vidjeli ili čuli kako se živi Bog slavi. Svidjelo vam se ili ne, sigurno niste ostali ravnodušni. U Starom Zavjetu vidimo da su svećenici prilikom prinošenja žrtve slavili Jahvu: Na primjer Mojsije. Ili kralj Davidov koji je pjevao i plesao pred Kovčegom Saveza. Vidimo da se već tada na različite načine slavilo Gospodina. U Novom Zavjetu po Isusu Kristu mi postajemo kraljevsko svećenstvo, pa kao što su svećenici u Starom Zavjetu budno pazili da se ne ugasi vatra na žrtveniku za žrtve paljenice, tako i mi moramo svakodnevno i hvaljenjem i slavljenjem raspirivati vatru i žar Duha Svetoga u našim srcima. (vidi Heb 13) ¨Sve što diše Jahvu neka slavi! Aleluja!¨ (Ps 150,6) Bog nam po svojoj riječi kazuje što da činimo. Na taj način mi mu dajemo slavu, zahvaljujemo mu za sve što nam je učinio. Za spasenje koje nam je dao po žrtvi i muci svoga sina Isusa. Mi mu iskazujemo štovanje, veličamo čudesna djela, dozivamo njegovo kraljevstvo u svoja srca, obitelji i zemlju. U našim je rukama moćno oružje kad slavimo Gospodina, oružje za napad i obranu, jer njegova prisutnost ( prisutnost Duha Svetoga) dolazi i oslobađa nas od bolesti duha, duše i tijela: Gospodin čezne za duhom koji se nastanio u nama. Slavljenjem i obožavanjem naša se duša sjedinjuje s našim Stvoriteljem. Vrste slavljena su: 1) osobno i 2) zajedničko Kaže se da dvostruko moli onaj tko pjeva! Naše osobno slavljenje, uzdizanje i rast u Duhu trebali bi biti na prvom mjestu u našim životima da bismo to u zajedničkom slavljenju mogli podijeliti s drugima. Načini slavljenja: 1) pljeskanje rukama (Ps 47,1) Pljeskanje i klicanje oslobađaju Božju slavu, silu 2) klicanje – glasno slavljenje, u sav glas vikanje Aleluja Dobar je primjer osvajanja Jerihona. Koliko takvih zidina treba srušiti u našim srcima? 3) slavljenje glazbalima (Ps 150) 4) slavljenje pjevanjem (Ps 47,7) Pjevati Bogu svim srcem svojim, svom snagom svojom i svim umom svojim. Slaviti Gospodina na drugim jezicima. (1 Kor 15,16) Bog ne gleda glas nego srce. 5) podizanje ruku (Ps 134,2) 6) slavljenje plesom (Ps 149) Prepreke u slavljenju 1) osjećaj nedostojnosti Ako je duša opterećena grijehom, teško će moći slaviti Boga. Potrebno se iskreno pokajati, svjesno prihvatiti oproštenje pa početi slaviti Gospodina bez obzira na osjećaje. 2) lijenost Često nam dolaze misli kako ne treba da slavimo, ne da nam se…..Samo kreni! Duh Sveti će učiniti svoje. 3) osjećaj nelagode Dolaze nam misli: Ne mogu dignuti ruke, što će drugi misliti o meni? Loše pjevam…. Bog ima odlične ¨filtere¨ u ušima. Bitno mu je tvoje srce. Počni ga slaviti! 4) ljudski obziri Ne gledaj ljude! Gledaj Boga! 5) ponos Ne treba da ja to radim. Neka drugi slave, ja sam završi(la)o fakultet i to ne bi bilo u skladu s mojim ponašanjem. Bez obzira što mislili, Gospodin je zapovjedio kroz svoju riječ da ga slavimo. Što su Pavao i Sila učinili kada su bili u zatvoru – nisu plakali i jadikovali, kao što mi činimo kad smo u problemima. Znali su tajnu i snagu slavljenja i okovi su spali. Bili su slobodni. Bez sjetve nema ni žetve. Bez slavljenja nema ni blagoslova. Podignimo svoja srca, glas i ruke prema Bogu Neka se podigne ovaj narod prema Gospodinu da bismo bili blagoslovljeni i da bi naša zemlja bila podignuta iz duhovnog i materijalnog praha. SLAVIMO GA SVIM SRCEM! |
- 15:48 - Komentari (1) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
FRAMA RUŽIĆI FRAMA Pođimo zajedno, s pjesmom na usnama Raširenih ruku, srca radosna Kao Franjevačka mladež, svijetom idemo Kao djeca Sv. Franje, Boga slavimo! Služite Gospodinu, u veselju služite Neka naša ljubav I naša radost, ljude pokrene. Pođimo zajedno, s pjesmom na usnama Kao glasnici mira, Božjeg kraljevstva Mir i dobro želimo svim stvorenjima Jer nas nosi vječna istina, Ljubav Očeva Služite Gospodinu... |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||