FRAMA KAPTOL
ponedjeljak, 10.03.2008.
Posjet Bjelovaru i FRAMI BJELOVAR
|
"Mili moji, dobila sam veliku čast da se moje cijenjeno ime pojavi na stranicama ovoga bloga! Mislite da je to možda bilo po nekoj vezi ili možda čak da sam nekog podmitila?! E pa dragi moji, to ćete sami shvatiti kad pročitate ovaj tekst do kraja! Razlog zašto pišem ovaj tekstić je upravo ovaj: posjet precjednika, dopredcjednika i dodododoprecjednika mom dragom Bjelovaru! Velika stvar, jel da? Dakle, taj famozan i u framaškom svijetu nadasve poznati "trio" posjetio je moj dragi gradić i upoznao moju predragu, velikodušnu i malko u prvom trenu izgubljenu obitelj koja nije imala pojma koga prima u svoj skromni dom. Do Bjelovara su imali samo jedno krivo skretanje, ali ih to nije omelo da stignu koliko toliko na vrijeme. Slijedeći moje odlične upute nisu se izgubili i sasvim su u pristojno vrijeme pristigli i odmah "odjurili" na susret mjesne frame. I drage moje kaptolašice, da znate ovo: šarmirali su sve nazočne Bjelovarke... (pa bi li i moglo biti drugačije?). Sve molim komentare šaljite meni na mail! Uredno i na vrijeme, baš kao pravi gentlemani stigoše na ručak točno u 14h! Sve je bilo fino, svečano i naši dečki su se jako dobro opustili! Da,da imali su malu tremu i bili malko sramežljivi, ali toga je nestalo ugodnim i zafrkantskim razgovorom koji je potrajao... Napokon siti i punog trbuha dečki su odlučili malo me izvesti u šetnju...ali naravno, ja sam vodila. Šetnja glavnim korzom, nenadan posjet jednoj pekarnici i razgovor s prodavačicom koji nas je sve zbunio osim mladog vijećnika s inicijalima D. K., posjet biljarskom stolu i stolnom nogometu, pokoja pivica i tak malo pomalo mi svi skupa ogladnili i vijećnici moji dragi odlučili krenuti put belog Zagreba grada! Ali, ma molim vas pa kakva bi ja to bila domaćica ( ma framašica, pa i kršćanka ) kad bi ih pustila da putuju gladni? Naravno to se nije dogodilo jer sam gotovo morala klečati (da,da ovo ovako javno govorim i već me sram, a kud još da vidite moj izraz lica i crvenilo; katastrofa...) i moliti ih da dođu na finu večericu, by the way, bilo im je malo bad jer su se ponovno morali s mojima pozdravljati i tak im je bilo neugodno. A šta ćete dečki, pa neko crvenilo mora biti kao naknada za večeru?! No kada su stigle primamljive delikatese na stol neugode i srama je nestalo. Jedino je naš dopredcjednik bio malo sramežljiv! Nije htio večericom uzrokovati neželjena mjesečarenja (za detalje obratite se našem vijećniku s inicijalima K.G., također podsjetite ga neka vam ispriča priču vezanu za Međugorje)! I tako popričali smo još kratko, dečki su se najeli i to onako baš framaški i krenuli sa pozdravljanjima sa svakim članom moje family i gotovo da smo mogli vidjeti pokoju suzu radosnicu! Izmijenivši još pokoju riječ s mojima, dečki odluče da je vrijeme da krenu. Poželjela sam im sretan i blagoslovljen put i oni napokon krenuše put kući! Umorna, ali jako jako jako sretna i zahvalna na ovim dragim ljudima, koje su ipak važne persone u framaškom svijetu još sam podijelila par dojmova sa svojima i iščekivala poziv naših vijećnika! Čuvani na putu jako dobro od našeg nebeskog Oca stigli su lijepo i u donekle pristojno vrijeme u svoj grad, ali kući svojoj, to radije pitajte njih. Eto mili moji i dragi framaši ovo vam je bio "kratak" izvještaj sa uistinu kratkog, ali slatkog putovanja naših dragih (po ne znam koji put izrečenih u tekstu) vijećnika! ZDRAVI MI BILI I BLAGOSLOVLJENI! Mir vam i dobro!" Zvjezdana Kovač |
