< |
listopad, 2007 |
> |
P |
U |
S |
Č |
P |
S |
N |
1 |
2 |
3 |
4 |
5 |
6 |
7 |
8 |
9 |
10 |
11 |
12 |
13 |
14 |
15 |
16 |
17 |
18 |
19 |
20 |
21 |
22 |
23 |
24 |
25 |
26 |
27 |
28 |
29 |
30 |
31 |
|
|
|
|
Kolovoz 2009 (1)
Travanj 2009 (1)
Ožujak 2009 (1)
Prosinac 2008 (2)
Studeni 2008 (2)
Listopad 2008 (3)
Srpanj 2008 (1)
Lipanj 2008 (3)
Svibanj 2008 (1)
Travanj 2008 (2)
Ožujak 2008 (3)
Veljača 2008 (3)
Siječanj 2008 (2)
Prosinac 2007 (2)
Studeni 2007 (2)
Listopad 2007 (4)
Rujan 2007 (1)
Lipanj 2007 (4)
Svibanj 2007 (4)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
FRAMA odnosno franjevačka mladež je zajednica mladih koji se smatraju pozvanim od Duha Svetoga da nasljeduju Krista po uzoru na sv. Franju. Mladi to zajedništvo žive u svom bratstvu…(naravno i u svojim obiteljima, školi…). Framaši svakih godinu dana daju (obnavljaju ) obećanja da će svoju mladost posvetiti Kristu i ne samo njemu već i drugima.
Molitva Franjevačke mladeži
Gospodine Isuse Kriste,
ti koji si svjetlost i radost našega života,
daruj nam, molimo te, svoga Duha siromaštva
da nas štiti od svih zala;
daruj nam Duha poniznosti i jednostavnosti
da nas oslobađa od robovanja nama samima;
daruj nam smisao i velikodušno razumijevanje križa
da možemo ljubiti samo tebe,
te po tebi i u tebi sve ostalo, ljudi i stvari.
Iznad svega Gospodine, daj nam čisto srce i tijelo,
da možemo sijati radost gdje god prolazimo,
da se zauzimamo za dobro, a budemo protiv zla,
da pomažemo braći u kojima si ti prisutan,
da svaki dan činimo dobra djela
i da tako budemo što bliži tebi.
Pogledaj, Gospodine naše duše i naša srca,
koja su spremna odazvati se na svaki poziv dobra;
daj nam radost da budemo veseli navjestitelji tvoga kraljestva.
To te molimo, Gospodine,po Majci tvojoj i našoj, Djevici Mariji,
po našem serafskom Ocu
kojega smo izabrali za vođu na našem putu.
Amen.
Linkovi
Linkovi drugih framaških blogova :)
Frama Trsat
Frame grada Rijeke
Frama Vukovar
Frama Vinkovci
Frama Sv. Antun
Pjesme
Brate moj
U tvojim očima ja vidim samo tugu. U tvome pogledu sva lutanja.
Zar i tebi život smisla više nema? I uzalud krivu sreću tražiš.
Brate moj – Krist i tebe treba. Brate moj – Krist i tebe čeka.
Brate moj Krist i tebe zove: Dođi slijedi me!
On za tebe se rodio, za tebe živio i umro – Za TEBE.
Za tebe uskrsnuo, zove te Tvojim imenom – dođi slijedi me!
U tvojim očima ja vidim jednu suzu, koja govori «Oprosti mi».
Znam da osjećeš koliko te ljubi i koliko ti toga želi dati.
Brate moj – Krist i tebe treba. Brate moj – Krist i tebe čeka.
Brate moj Krist i tebe zove: Dođi slijedi me!
On za tebe se rodio, za tebe živio i umro – Za TEBE.
Za tebe uskrsnuo, zove te Tvojim imenom – dođi slijedi me!
Frama
Pođimo zajedno, s pjesmom na usnama
Raširenih ruku, srca radosna
Kao Franjevačka mladež, svijetom idemo
Kao djeca Sv. Franje, Boga slavimo!
Služite Gospodinu, u veselju služite
Neka naša ljubav
I naša radost, ljude pokrene.
Pođimo zajedno, s pjesmom na usnama
Kao glasnici mira, Božjeg kraljevstva
Mir i dobro želimo svim stvorenjima
Jer nas nosi vječna istina,
Ljubav Očeva
petak, 19.10.2007.
Ustrajnost
Jedan je čovjek spavao u svojoj kućici, kad usred noći, iznenada, njegovu sobu ispuni svjetlost i ukaza mu se Spasitelj. Gospodin mu reče da za njega ima posao koji mora obaviti, i pokaza mu veliki kamen koji je stajao ispred kućice. Objasnio mu je što mora činiti: gurati kamen svom svojom snagom. Ovo je čovjek radio iz dana u dan. Mnogo se godina mučio od sunčeva izlaska od zalaska, njegove ruke upravljene na hladnu, masivnu površinu nepomičnog kamena gurale su svom snagom.
Svake se večeri čovjek vraćao svojoj kući zabrinut i iscrpljen, osjećajući da je cijeli dan istrošio uzalud. Vidjevši da čovjek pokazuje znake obeshrabrenja, đavao se odluči umiješati. Počeo je ga je savjetovati: " Već predugo vremena guraš taj kamen, i još se nije pomaknuo. Zašto se mučiš radi ničega? Ionako ga nikad nećeš pomaknuti. " Tako je, uvjerivši čovjeka da je zadatak nemoguć i osuđen na propast, učinio da izgubi skoro svu srčanost i hrabrost. "Zašto bih se toliko mučio oko ovoga?" mislio je. "Jednostavno ću uložiti nešto malo vremena, i minimum truda, i to će biti sasvim dovoljno." I tako je to namjeravao učiniti, no, ipak je odlučio pomoliti se i iznijeti svoje muke Gospodinu. "Gospodine", reče, "dugo sam i naporno radio u tvojoj službi, ulažući svu moju snagu da obavim ono što si od mene zatražio. Pa ipak, nakon sveg ovog vremena, nisam pomaknuo kamen ni pola milimetra. U čemu griješim? Zašto ne uspijevam?" Gospodin mu sažalivši se, odgovori: "Prijatelju moj, kad sam tražio od tebe da mi služiš, i ti si prihvatio, rekao sam ti da guraš onaj kamen svom svojom snagom, što si i uradio. Nijednom nisam spomenuo da sam očekivao da ćeš ga pomaknuti. Tvoj zadatak je bio da guraš. I sada, dolaziš k meni, iscrpljen i istrošene snage, misleći da nisi uspio. No, je li zaista tako?" "Pogledaj se. Tvoje ruke se snažne i mišićave, leđa nabijena i preplanula, koža na dlanovima je očvrsnula od stalnog pritiska, a noge su ti postale krupne i čvrste. I pored otpora ti si mnogo porastao, i tvoje mogućnosti su sada daleko veće nego ranije. Ipak, nisi pomaknuo kamen. Ali tvoj poziv bio je da budeš pokoran i guraš. Da vježbaš svoju vjeru i povjerenje u moju mudrost. To si uspio. "Ja ću sada, prijatelju moj, pomaknuti kamen."
Nekad, kad čujemo Božju riječ, želimo koristiti vlastiti um kako bi odgonetnuli što On želi, a zapravo ono što Bog od nas traži je jednostavno: poslušnost i povjerenje u Njega. Na sve načine treba vježbati vjeru koja pomiče planine, ali ipak je uvijek Bog onaj koji zapravo to čini.