Pavao Čavlek (27.6.1981. - 19.6.2008.)
Dragi moji!
Sigurno se pitate čemu ovo pišem, ali valjda znate da tri vaše framašice pjevaju u Zboru mladih Varaždinske biskupije u kojem je do nedavno pjevao i Pavao iz naslova, svima poznat kao Pavlek.
Čak i ako za njega ranije niste čuli, ovih ste dana imali priliku čuti mnogo. Povod je, na žalost, bila njegova iznenadna i tragična smrt na moru, ali ono što ste čuli, bilo je sve samo ne negativno.
Ovim vas putem još jednom pozivam da molite za Pavleka, našeg prijatelja i brata i da ga se sjetite kad god ste radosni, jer takav je i on uvijek bio!
Želim vam svima ugodne ljetne praznike i blagoslovljen odmor!
Budite pametni!
Mir i dobro!
Paula Ofca ;)
Malo za razmišljanje i molitvu za one koji su još uvijek takvi poput bjelca iz priče...
Jednog jutra crnac je ušao u kafić i primjetio da je jedini crnac ondje. Kad je sjeo, iza sebe je primjetio bjelca. On mu reče: «Obojenim ljudima nije dopušten ulazak u ovaj kafić!»
Crnac se okrene i ustane. Zatim reče:
«Kad sam se rodio, bio sam crn.»
«Kad sam odrastao, bio sam crn.»
«Kad mi je zlo, crn sam.»
«Kad sam dugo na suncu, crn sam.»
«Kad mi je hladno, crn sam.»
«Kad umrem, bit ću crn.»
«Ali, vi, gospodine...» pokuša ga prekinuti bjelac.
«Kad se vi rodite, ružičasti ste.»
«Kad odrastete, bijeli ste.»
«Kad vam je zlo, zeleni ste.»
«Kad ste dugo na suncu, crveni ste.»
«Kad vam je hladno, plavi ste.»
«A kad umrete, ljubičasti ste.»
«I usuđejete se mene nazivati obojenim?!?»
Crnac se okrene i sjedne. Bjelac je bez riječi otišao.
