...tu sam...
nakon što sam poljuljala predivno prijateljstvo vezom i prekidom ga konačno uništila, bila sam tužna... nisam pala u depru ali nije mi bilo svejedno... ostala sam bez jedine osobe koja me tada razumjela... bilo mi je teško ponovno se suočiti s ljudima... bilo je teško pretvarati se da sam nešto drugo, da sam kao drugi, kako bi me prihvatili...
dojadila mi je ta gluma, ta želja da im se svidim... nakon nekog vremena sve osobe oko sebe sam ostavila i krenula dalje... upoznala sam dosta osoba nakon te nesretne ljubavi... neki su me zaista razumjeli, neki su samo prošli kroz moj život...
bilo mi je važno samo da ne budem sama...
taj strah da nemam nikoga kraj sebe me izjedao iznutra... bojala sam se vezati... ali istovremeno sam se bojala i toga da ne ostanem sama... trebala mi je samo osoba s kojom ću popričati i ništa više... mnogo ljudi zna ponešto iz mog života... svatko neki dio... nikome nisam htjela reći sve, nego sam sa više osoba podijelila neke trenutke u svom životu... samo Jedna Osoba zna sve... cijeli moj život... od početka...
e ljudeki oprostite što vam se nisam prije javila, opet sam bila u gužvi... a i nije mi se dalo pisat novi post... ali sada sam opet s vama... i vi ste sigurno presretni zbog toga...
