Hej ljudi,
ova ekipa je luda do daske. Mislim da se u to možete uvjerit i preko bloga, ali uživo smo neopisivi. Ovo su samo fine slike sa kulturame. One druge nisu za javnost. Pa dođite i vidite. Isprva smo sramežljivi ali kad se opustimo činimo čuda. Činjenica da se jedna kulturama u 2 godine raširila izvan granica Istre s istočne strane i granica Hrvatske sa zapadne strane puno govori. Širimo se kao štetočine.
Nemojte se brinut. Imamo i doktore u ekipi, tako da smo i ste strane osigurani, (iako nisu baš normalni). I osobno im se ne bi dala u ruke.
Tražimo i muža (za jednu članicu ekipe). Samo da je zgodan i visok. Nije zahtjevna.
Fotografija je jedina osobina koja nas zajednički opisuje. Po ničem drugom se ne bi mogli složit. Ko kaže da fotografije ne čine čuda. Pokušavam smislit koje sve poruke šaljemo našim fotografijama, ali to je takva košnica informacija koja se ne da posložit. Pa i imena za slike se smišljaju u zadnji čas, i pod sumnjivim uvjetima.
Da vas upozorim. Iako u ovom klubu ima puno muških, ipak vladaju žene, jer su one i pokrenule ovaj klub. Šta se vidi i po kalendarima na zidu ( potpuna suprotnost od automehaničarskih radiona ).
U zadnje vrijeme smo se i slikarstvom bavili. Trebalo je obojat zidove i fasadu kluba. I tu smo maheri. Svestrani ljudi, uglavnom.
Svega ima, samo pameti nema.
ŠTA I KAKO RADIMO?
Da ne kažete da se na ovom blogu priča o svemu samo ne o fotografiji, evo par riječi a da ipak ne opteretimo one koji su došli iz drugih razloga ( jer se traži muž, sparing partner, lijčnička pomoć ili da usvojite ljubimca ).
U svakom slučaju koga zanima više neka pita. Naša šefica će rado odgovoriti na sva pitanja. Vrlo je ljubazna i pristupačna kad ju ulovite u pravom trenitku.
Ovako, mi fotografiramo, ali i sami izrađujemo slike. Kako se upotrebljava fotoaparat to piše na uputama za uporabu, a moje prostor je pre dragocjen da vam ja sad to prepisujem. Valjda znate čitat.
Kako se slika, svjetlo, fokus, otvor blende, osjetljivost filma, ja vam to ništa ne znam. Unatoč brojnim pokušajima šefice nije mi ostalo u dugoročnom pamćenju ( oko mene se posebno trudila, ali to je preko veze jer mi je to ipak sestra ). Ali moje slike uspjevaju jer sam ja ipak prirodni talent.
Ne znam kako ostali, izgledaju kao da znaju nešto. Šta se vidi po našoj prvoj izložbi.
Šefica nam je stručna, ima i papirnate dokaze za to. A i slike su joj OK.
Radimo sa digitalnim i analognim fotografijama. Kako ručno razvijamo digitalne to je naša mala tajna, ali možda vam ubuduće otkrijemo. Pošto smo mi zaljubljenici u starinu radimo samo crno bijele fotografije. Razvijamo ih ručno u našoj mrak komori ( a unutra je stvarno mrak ). Nekad ima malo crvenog svjetla, ali nema i radnji koje vas asociraju na to svjetlo ( bar ne za javnost ).
Sve slike ovog posta su sa naše prve izložbe, zamislite kakve sad radimo:) Naravno nećete morati još dugo zamišljat stavit ćemo slike i sa naše zadnje izložbe ali to tek u idućem javljanju.
Naravno nismo samo radoholičari. Mi se puno više zabavljamo nego radimo, ali i dok radimo.
To je sve za sada...
|