srijeda, 02.11.2005.
few months from now, a ja vec serem o tome
bit ce sljedeca godina!
je li ovo mozda prvi post u nizu najave nove godine?
mozda i jest.
to sada ne znamo.
sada je ovo nesto sasvim drugo.
sada je prvi jedanaesti - dva mjeseca prije prave nove godine.
i s novom godinom ima utoliko veze ukoliko se tada rezmira prosla.
a ja bih bas to.
rezmirala bih.
zasto?
pa, eto, doslo mi je.
a ovdje mogu sve sto hocu.
valjda.
dvijetisuceipetu docekali smo na tulumu kod frendicinog decka.
nekoliko meni najbliskijih ljudi i jos ih toliko ne toliko bliskih.
a kako ja nisam bas se provodila po novogodisnjim tulumima jer je bila neka druga prica prijasnjih godina, meni je taj tulum ostao kao najbolji ikada.
prvo zato sto je trajao 23 sata.
meni.
ali ja sam otisla malo ranije jer sam sljedeceg dana radila na onim nekim izborima i trebala sam ustati u 6 sati zbog toga.
nekima je, dakle, trajao i duze.
bila sam fantasticno raspolozena.
vjerojatno i malo horny.
pa sam nazvala jednog frajera.
a on mi kaze da se situacija promijenila (to je upravo bio citat!) i da on ima djevojku.
sto ce reci da je nasao djevojku u roku oko prije dva tjedna.
i sto ce reci da ja vise nemam prileznika.
ajme!
naravno, to nije istina.
imalasam jos nekoliko telefonskih brojeva, koje nisam izbrisala.
a ako postoje, znaci da vrijede.
nakon nekoliko dana javlja se u to vrijeme najzanimljiviji od preostalih prileznika (ne, nije ih bilo puno!).
a nekoliko dana nakon toga mi provedemo noc zajedno.
i bi nam fantasticno.
trebalo je proci dugo nakon njegove reakcije na moje zaljubljivanje u drugoga muskarca, da bi meni ona postala jasna.
zatim...
tu je mali.
mali s kojim je sve pocelo iz zajebancije.
dok se nismo posevili.
a onda smo se nastavili seviti jos neko vrijeme.
jer seks je bio fantastican.
nisam se nadala tome.
ali sam odrzavala zainteresiranost.
vidjela sam malog neki dan.
i kazem mu da ja bih rado da se vidimo i da neka me pozove na caj kad mu je zgodno.
pa mu je ispalo zgodno that very evening (zao mi je, ali to je zaista prvi izraz koji mi je pao na pamet :)).
i odem ja tamo.
i zapalimo mi pljugu.
ja nam skuham caj - meni zeleni, njemu breskva.
i tak pricamo malo bezveze.
on me ispituje o mom decku.
ja mu dajem poluodgovore.
sav je nekako suzdrzan prema meni.
jednom sam zapocela pricu o prirodi naseg prijateljstva, ali nije se potrudio sudjelovati, pa sam odustala.
jucer mi dolazi sms.
kaze da je uz caj i zajebanciju, on sa mnom navikao i na jos neke stvari i onda malo hvali moje ljubavnicke sposobnosti rjecnikom ne tako finim kao mojim.
i na kraju se jos ispricao rjecima 'sorry na izravnosti' :).
vracam mu sms
ja:
a)ne varam (npr. svog decka)
b)ne zavaravam (npr. tebe)
*odaberi jedan ili vise tocnih odgovora*
i da, ponekad te pozelim, ali to dalje od hira nikada nece otici.
tu se on dostojanstveno povlaci.
mislim da je malo povrijedjen cak.
ali ne bih se kladila.
u stvari ne poznajem ga bas izvan okvira (kreveta, op.a.).
znam samo da ga prati neka prica.
ali me price nikad nisu puno zanimale.
nadalje...
frajer iz ulice.
nikad prileznik, da se razumijemo.
zanimljivi frajer iz ulice.
kojem se jako ocito svidjam
question: ako izbrisem broj sa sim kartice, ostane li on u telefonskoj memoriji na koji nacin, a da ne pise u imeniku?
zanimljiv mi je susjed, uglavnom.
jako zanimljiv.
ali zanimljiviji mi nikad nece biti.
a zanimljiviji je pravi stupanj komparacije u ovoj prici.
'ima li jos?', pitate se.
naravno, ali ovo je rezime pa necemo ulaziti toliko u male price.
ustvari ispada da se moja ploca okrenula s dolaskom direktora.
direktor i ja smo mjesecima ajsikjuali prije nego sto smo se sreli.
a onda smo se sreli.
ja nikad nisam upoznala nikog poput njega.
fascinirao me.
on je prvi put upoznao djevojku poput mene.
bio je zainteresiran.
bas to je bio!
zainteresiran!
ja sam i danas njime odusevljena.
on me zavolio.
jednom mi je bilo tesko kad sam mislila da on mene nece voljeti.
ali me ipak zavolio.
tko me ne bi?
ne, ne pravim se vazna.
mislim da me vecina ipak ne bi.
zivciram ljude.
i oni zivciraju mene.
direktor je samotnjak.
ne zivcira me.
nimalo.
ja njega malo.
jako malo.
i vrlo rijetko.
:)
krenula sam negdje drugdje ipak.
sjecam se kako sam se iznenadila kad mi se direktor tako jako svidio u vrlo malo vremena.
i tocno se sjecam da sam pomislila kako ulazim u pravu monogamnu vezu (sto je novost jer monogamnost mi nekako nije isla).
te od tada lansiram odjebe na 100% prijedloga suprotnog spola, koji cak i insinuiraju seks.
a 90% od preostalih odjeba ide otprilike svima ostalima.
jesam li, kako mi je receno neki dan, se dovela u poziciju da me ljudi iscrpljuju te ih zamjenjujem komentarima na blogu?
ja to tako, u svakom slucaju, nikako ne bih rekla.
mislim da je moj smanjen interes za okolinu prije svega moja stvar.
ali je li to dobro?
i koliko li sam losa osoba ako me boli kita jer znam da nisam losa osoba?
