četvrtak, 07.07.2005.
ovo je post bez naslova
zatvorila sam vrata koja vode iz moje sobe na balkon.
jos nisam zakljucala jer mozda cu ih otvoriti koji put prije spavanja.
ali zakljucavam ih obavezno.
ne znam cega se tocno bojim.
kad bi neka prikaza kojim slucajem i dosla na moj balkon (sto je sasvim moguce jer stan se nalazi u prizemlju zgrade, a balkon je oko 1,20 m iznad zemlje), culi bi je roditelji koji imaju lak san, a kojih su vrata koja vode na isti balkon uvijek otvorena.
no ja u glavi imam sliku brutalnog ubojstva sa silovanjem, bilo ono prije ili poslije ubojstva.
i spavam najcvrscim snom pravednika, koji si ovog trena mozete zamisliti.
jednom su mi se prijatelji popeli na balkon i usli mi u sobu dok sam spavala (popodne, ne po noci) i budili me pola minute dok se nisam probudila kak ' treba.
kazu da sam rekla 'ne idem... to nije obavezno...' ili tak' nekaj slicno.
zatvorila sam i prozor.
prozor je na istoj strani na kojoj je i balkon.
njega cu otvoriti prije nego sto se smjestim u postelju mi dragu, ali praznu.
prozor je cca 2,5 m iznad zemlje i ne vjerujem da ce mi se netko penjati usred noci ... (mislim, ne vjerujem ni da ce se penjati na balkon, ali nemam mira ako je otkljucan)
sve sam to pozatvarala, a jos uvijek cujem jebenu kosilicu kak bruji ko da joj je zadnje.
i da joj je bar.
...........................
direktor je dobro.
on spava u satoru.
i nije mu lijepo.
draze bi mu bilo da sam ja s njime, ali to cemo provesti u djelo tek za tjedan dana. cca cak.
nedostaje mi.
jebes ga.
...........................
satrocosmo me svojim danasnjim (a dugoocekivanim) postom podsjetila na nesto.
naime, biti s nekim tko ti nije bas, ali ti ponekad i je, ali ipak ne znas... - svi znate, jel da?
ja znam svakako.
zato sam ja rijetko bila s nekim tko mi nije bas.
cak nikada.
jesam izlazila, ali bih odmah rekla da ne znam kako ce sve to biti i da nisam sigurna da ce nesto iz toga biti.
pa kad bih vidjela da sam nekom previse draga, a osjecaj da nije bilateralan, otisla bih.
s objasnjenjem, naravno.
nekom se objasnjenje svidjalo.
ili tocnije: rijetkima se objasnjenje svidjalo.
a nekima ne.
ili tocnije: mnogima se objasnjenje nije svidjalo.
no, vecina ih je bila zadovoljna zato sto sam rekla.
to sto sam im bila govorila.
nego...
ona me podsjetila na onog malog sto su ga nazivali keksicem u 'ally mcbeal'.
on je jednom prilikom nekome rekao:
rekao sam majci da cu traziti savrsenu zenu, dok je ne nadjem, a ona mi je rekla da pazim jer moglo bi se dogoditi da je nadjem, a ona da trazi savrsenog muskarca za sebe.
kuzite? (ona i dalje trazi, ne? - neka se ne uvrijede oni kojima je jasno iz gornje recenice odmah bilo, a ni oni kojima nije)
mislim da sam se strasno bojala da mi se tako nesto ne dogodi.
ili nekome od spomenutih muskaraca.
sad sam puno puno mirnija kaj se toga tice.
malo se bojim nekih drugih stvari, ali o tome cu drugom prilikom.
predugo bi trajalo.
a sad je finale 'survivora' (nemojte previse kritizirati, ja cu ga svejedno pogledati da bih imala o cemu pricati s ljudima kad nam ponestane tema ;)).
