nedjelja, 03.07.2005.

ravno iz ogromnih mi grudi

jedva sam cekala sjesti za racunalo. za svoje racunalo. i pisati.
a sad ne znam kaj bih pisala.
muci me peemes, naime.
stravicno me muci.
inace mi je peemes uz pilule pjesma, ali nije svaki put tako.
nazalost, reci cu.

druzila sam se s direktorom ovih dana.
kvalitetno smo se druzili.
setali smo po poljima.
i uz rijeke.
smijali se.
znojni.
on vruc.
ja vlazna.
:)

vikend je protekao u znaku mojih 'ogromnih' grudi (uvecanih spomenutim sindromom).
direktor je, naime, moje grudi takvima prozvao.
a onda ih je nastavio tako oslovljavati, kad god bi o njima pricao.
a pricao je o njima (kao i s njima) s vremena na vrijeme svakih nekoliko sati.

grudi mi nisu ogromne.
ali kad kaze 'ti, djevojko s ogromnim grudima', ja umirem od smijeha i jako mi pase kad me tako zajebava.
bolje tako, nego kad mi kaze da lose pusim.
jebi ga, mili, ja pusim kak' pusim.
nije da su se bunili prije tebe, pa sam mislila da radim to dobro.
ocito, imala sam krivo.

sad, dakle, prestajem pusiti, a istovremeno ucim pusiti bolje.
so help me god.

...........................

izasla sam van.
prvi put nakon cca dva mjeseca.
bilo mi je dobro.
ne znam tocno zakaj sam tak jako iskljucila iz svog zivota sve osim direktora.
najradije se ne bih ni s ukucanima druzila, ali to je ponekad neizbjezno.
danas sam izasla sa svoja dva najdraza prijatelja.

otisli smo na bazen po pivo i sokove, sjeli van u hlad i pusili. i pricali.
strasno volim te decke.

a onda mi se dogodilo nesto meni nimalo svojstveno.
'idemo u kino?'
'kaj ima?'
'sin city.'
a meni je jedan divan covjek (zaista ne znam kako bih ga drugacije opisala) neki dan rekao da je film sjajan.
i tako sam ja, planerica, koja je planirala izaci prosetati i na pljugu, promijenila plan, tj. skovala novi u roku odmah (a ja sam ona koja je 0,7% spontana u zivotu, i bas je tih 0,7% spontanih prica zavrsilo pamtljivo!).
'hm... moze.'

i otisli smo.
zakasnili smo desetak minuta jer smo spalili pljugu pred kinom.
u pocetku sam kurca kuzila, ali poslije je postalo jasno.
i nisam htjela da film zavrsi.
uopce.
kino je bilo gotovo prazno.
sjeli smo na najbolja mjesta ni ne gledajuci karte.
rodriguez je faking genijalac.
toliko dobrih fora na jednom mjestu ne pamtim od petkova, premda je to neusporedivo.
jessica alba je krasnajebenoprekrasna.
ja bih je ljubila odmah sada da mogu.
a o mojoj ljubavi iz djetinjstva (bruceu, fyi) da ne pricam.
znate da mu je frajer koji je rezirao '12 majmuna' dao list of faces koje ne smije raditi dok ga snimaju (tu spada i smijuljenje i skiljenje). *to se pravim pametna, ali i meni su to samo rekli*


i tak...
sva sam pod dojmom jos.

...........................

cice su mi ovog trena vece nego ikad.
diram ih cijelo vrijeme.

direktor ce ih dirati tek za tjedan dana.
tuzna sam zato.
vec mi sada nedostaje.

i trudim se ne bit blesava zaljubljena djevojcica, ali ne ide mi.
bas nikako.




<< Arhiva >>