LEGENDE O VAMPIRIMA DILJEM SVIJETA dio 1.

Vampirske legende sezu daleko u povijest i pojavljuju se u gotovo svakoj kuluturi u svijetu. Njihova raznolikost je gotovo beskrajna: od crvenookih cudovista zelene ili ruzicaste boje kosa u Kini do Grcke Lamije čiji je gornji dio tijela bio ženski a donji dio krilate zmije; od
Vampirskih lisica u Japanu do glave sa odvratnim organima poznatijoj kao Penanggalang u Maleziji
Bilo kako bilo, vapiri kako ih mi danas poznajemo, izmutirani utjecajem knjizevnosti i filmom, su vecinom bazirani na istočnoeuropskim mtiovima. Vampirski mitovi su potekli s dalekog istoka i bili preneseni iz dalekih zemalja poput Kine, Tibeta i Indije preko trgovackih karavana duz «Svilenog puta» sve do Mediterana. Ovdje su se sirili duz Crnog mora sve do Grcke, preko Balkana i naravno Karpata, ukljucujuci Madarsku i Transilvaniju.
Nase moderno videnje vampira i dalje je slicno onome iz povijesti. I dalje vjerujemo da vampiri piju krv, da se vracaju iz mrtvih da love ljude tijekom noci itd. no ima tu i nekih «nasih» dodataka. Moderna odjeca, preobrazavanja u sismise itd
S druge strane, mnogi diejlovi starih mitova kao sto su prosipanje prosa ili maka oko groblja koje je sprujecavalo vampire da izadu(jer su morali izbrojiti sva zrna) i love ljude su se izgubili u predaji. Izbrisani su iz knjiga i filmova.
Razlike postoje u legendama zemalja Istocne Europe.
U slavenskim vjerovanjima, lako ste mogli postati vampire ako ste se rodili sa repom ,zubima, ako ste bili zaceti na “odreden dan”, ako ste umrli”neregularnom” smrću, ako ste bili ekskomunicirani iz crkve ili imali cudan sprovod. Mnogi su smatrali da je crvena kosa bila znak vampira. (hehehe-rtekoh ja da ima nes vampirsko u meni). Mjere opreza ukljucivale su stavljanje krizeva na lijesove, postavljanje cigli ispod brade kako bi sprijecili leš da «projede» put kroz poklopac. Pribijali su odjecu za lijes, stavljali piljevinu u lijes( vampir se budio uvecer i morao je izbrojati svako zrno piljevine, sto je trajalo cijelu vecer pa je tako umirao u zoru) ili su jednostavno probadali tijalo sa trnjem ili kolcem. Ako je u pitanju bio kolac, proboli bi vampira i zabili kolac u zemlju te tako pribili tijelo za podlogu. Neki su cak pšokapani sa ostricama iznad vrata, pa kada bi se pokusali ustat, sami sebi bi odrubili glave.

Dokazi da je vampir bio u blizini bila je smrt stoke, ovaca, rodaka ili susjeda, ekshumirano tijelo u savrsenom stanju sa izraslom kosom i noktima(tada jos nisu znali da kosa i nokti rastu i nakon smrti neko vrijeme, napuhnuti les, krv na ustima pomijesana sa blagim rumenilom lica

Vampiri kao i ostala slavenska cudovista, su se bojala čašnjaka( a tko ga se ne boji) i voljeli su brojati zrnca, piljevinu i tako dalje. Unistavali su se probadanjem, dekapitacijom tj rezanjem glave (kašupski narodi su glavu stavljali među noge), spaljivanjem, ponavljanjem sprovoda, škropljenjem svetom vodom po tijelu ili egzorcizmom.

Najslavniji hrvatski vampir je Jure Grando a srpski Sava Savanović koji je inspirirao Milovana Glišića da napiše roman o vampirima

Staro rusko crkveno djelo «riječi sv. Grigorija» (slobodan prijevod) nastalo u 11 i 12 stoljecu tvrdi da su rusi jos za vrijeme politeizma prinosili zrtve vampirima.

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.