Borna je zabezeknuto gledao u Dariju, koja je već pola sata trabunjala nešto o nekakvom Murphiu i ma koliko god se trudio, nije uspio shvatiti o čemu to ona priča. Počešao se po glavi i odlučio kako je najpametnije pustiti je da prestane sama od sebe, ona je naprosto ko CD, kad se odvrti ( čitaj: umori ) – prestane svirati. No, ovaj puta, izgleda, ništa od toga. Naime, Darija ničim nije pokazivala da je umorna, već je i dalje uporno vrtjela jezikom. Nemoćno je slegnuo s ramenima i sjeo za kuhinjski stol, psihički se pripremivši za poduže retoričko izlaganje svoje žene. -Borna, jel' ti mene uopće slušaš? – ljutito je zapitala Darija. -Pa, zar ne vidiš da sam tu? – glumio je Borna nevinašce. -To što si tu, ne znači da me slušaš. To samo znači da se ne usudiš izaći iz kuhinje! – slavodobitno je dodala ona i dalje ga gledajući svojim velikim, zelenim očima. -No, dobro. Iskreno, Darija, slušam te, ali nemam blage veze o čemu to pričaš. Uostalom, tko je uopće taj Murphi, Marphi ili kako mu je već ime? I što to on ima sa nama i s tvojim odlaskom u bolnicu? -Govorim ti o tzv. Murphijevom zakonu koji kaže otprilike nekako ovako: "Ako postoji mogućnost da nešto pođe naopako, to će se svakako dogoditi! " – sva važna odvrati mu ona. -???? -Još ne razumiješ? Otkako smo se doselili ovamo, sve nam ide naopako. Tako je i s ovom čudnom bolnicom! - Kako "čudnom"? Pa, meni su sve bolnice iste! -E, vidiš, nisu! Prije šest mjeseci je tamo završila naša susjeda Klara, koja je, ruku na srce, izgledala više nego odlično za svojih 70 godina i skoro cijelo vrijeme je trčala tako da je za njom puhao vjetar. - Da, i??? U čem je poanta? - Poanta je u tome da se nije vratila doma. Umrla je. Ugasila. Trepnula. Kako god hočeš! - Ti si zbilja luda! Pa, njoj je bilo 70 i više, umrla je vjerovatno od starosti. - Ma nemoj! A susjed Pero? On je imao 54 godine, 85 kilograma i dva metra. Otišao je na vlastitim nogama do bolnice na operaciju bubrega, i pogodi što? Ni on se nije vratio! -Čovjeku je otkazao bubreg! Pa, što ako je imao dva metra i 54 godine, kad je već pet godina hodao na dijalizu. Daj, ženo, budi realna! -A, što je sa onom malom od susjeda Nikole? Ha, reci mi? - Što je s njom? -Prošli mjesec ju je udario auto, ni ona se, vidiš, nije vratila doma!!! -Zbilja ne kužim što mi hočeš reći!? Nisu valjda ovi u bolnici krivi što je nju udario auto? -Naravno da nisu krivi, ali činjenica je da se nije vratila doma. – tvrdoglavo je ustrajala -Darija pri svojoj teoriji. - Pokušavaš li ti to meni reći da nećeš na operaciju, jer si uvjerena da se nećeš vratiti doma? -Ne, samo ti hoču skrenuti pažnju na mogućnost da sve krene naopako. Neki dan sam na televiziji gledala show, i tamo su gostovali ljudi koje su liječnici totalno uništili! Gost je bio i jedan doktor koji je dao točne upute što napraviti prije operacije. Npr. kada netko mora operirati koljeno ( kao npr. ja ), preporuča da se preko onog zdravog koljena nacrta veliki X, kako bi doktori znali da tu ne smiju rezati! - Za Boga miloga! Pa to su samo ekstremi, to nije svakodnevna praksa. Liječnici uglavnom znaju što rade. Zato su uostalom i išli u školu! -Da, tako su mislili i svi oni ljudi u showu! Pa su na kraju jednom jadniku amputirali "ono"... -" Ono"? - Dobro, ne pravi se lud. Znaš već što. Čovjek se htio poslije ubiti od očaja! - Dobro. Možeš biti mirna, pošto ti nemaš "ono".- nije mogao izdržati, a da se ne nasmije Borna. - Ti si totalno neozbiljan! Nisi svjestan što se sve danas događa oko nas. - Čuj, Darija, sve ja to razumijem. Ali, ako tako budeš gledala na stvari, sutra se više nećeš usuditi izaći ni na ulicu, jer je nekom prije sto godina ispred te zgrade pala cigla na glavu. To je smiješno. Pomislit ću da ti treba pomoć psihijatra! - Ne treba meni psihijatar. Ja samo razmišljam o tome kako možda i nije neophodno da baš sada idem na tu operaciju. Uostalom, koljeno me sada već manje boli! Što kažeš na to? - Kažem da si ti, Darija, najobičnija kukavica. Ideš na tu operaciju i točka. Osobno ću te odvesti i neću otići odande dok se ne presvučeš u spavaćicu i odeš u svoju sobu. Jasno!? – sada već na rubu živaca, poviče Borna. - Ma, ne radi se samo o tome. U posljednje vrijeme ništa mi ne ide... Jutros je bio poštar i donio mi opomenu od banke, navodno sam prekoračila dozvoljeni limit, što je, naravno, posve nemoguće! Onda je zvala Mirkova učiteljica iz škole i rekla kako je prošli mjesec već dva puta markirao njen predmet! I kao da to nije bilo dovoljno, pozvonila mi je susjeda Ivka i digla dreku na mene, kako je naš Rex opet raskopao cijeli njen vrt. Moš' mislit! Rex nije mačka da kopa po vrtu. Shvaćaš li SADA o čemu govorim, Borna? - Shvaćam samo da si prenapeta i nervozna, no to još uvijek nije razlog da ne odeš na tu rutinsku operaciju koljena. Prespavaj noć, jutro je uvijek pametnije od večeri. Kad se lijepo probudiš, ja ću te odvesti u bolnicu i uskoro će ti se sve činiti samo kao ružan san. O.K. U devet sati ujutro, Borna je odvezao Dariju u bolnicu i kada se uvjerio da su je zaprimili na odjel, duboko je udahnuo punim plućima, sjeo za upravljač i odvezao se kući. Stigavši kući zavalio se u naslonjač, dignuo noge na stolić i s beskrajnim zadovoljstvom povukao velik gutljaj svoje prve, jutarnje kave. Preko koljena je raširio dnevne novine i već po staroj, dobroj navici prvo je pogledao sportske stranice. Imao je dovoljno vremena. Neprimjetno je zadrijemao i trgnuo se tek kada je zazvonila budilica. Prestrašeno je skočio u zrak i pogledom potražio sat. Bilo je 11,45. Na brzinu se istuširao i preobukao, te se sjurio u garažu po auto. Iako je nagazio na gas, bilo je već 13,20 kada je stigao u bolnicu. Psujući u sebi popeo se liftom na drugi kat i zaputio se prema sobi gdje je jutros ostavio Dariju. Taman kada je htio ući, naletio je na liječnika koji je upravo izlazio iz sobe. -Dobar dan, doktore. Ja sam suprug gospođe Darije. Jeste li je vi operirali? Kako je? Je li sve u redu? Liječnik ga nakratko pogleda, a onda ga uhvati za rukav i lagano ga povuče za sobom u sobu, te se obrati Borni: -Hmmm... Gospodine, na žalost, moram vam priopćiti nešto veoma neugodno. Naime, došlo je do zabune, ne znam kako da vam to kažem... - A da probate direktno? Kakve zabune? - Gledajte, gospođa je došla zbog operacije meniskusa u lijevom koljenu, jel' tako? Zbunjeno je gledao mladog liječnika i pitao se kog vraga mu postavlja takva glupa pitanja, no ipak mu u znak odgovora pokima glavom. -Dakle, trebala je operirati lijevo koljeno, međutim, gospođa je na desnoj nacrtala X, i ovaj, znate... - Dobro, recite već jednom što se desilo! – povika Borna. - I, ovaj, desila se zabuna. Naime, mislio sam da moram operirati označeno koljeno, pa sam to i učinio. Kada je operacija bila gotova, shvatio sam kakvu sam grešku napravio. U stvari je X bio znak da se ta noga ne smije dirati! Borna ga je zgranuto gledao, nesposoban izustiti jednu jedinu riječ. Jedva se prisilio da progovori: - Jel' se vi to možda šalite? Pa, kako ste se mogli zabuniti? Zar gledate amaterske likovne radove na ljudskom tijelu, umjesto vaše nalaze i povijest bolesti??? Mislim, jednostavno sam bez riječi... – sada je već počeo mucati Borna. No,u tom trenutku se liječnik pomakne u stranu, tako da je Borna mogao vidjeti svoju Dariju kako sjedi na krevetu i smije se grohotom, na sav glas. Toliko se smijala ,da je liječnik morao upozoriti da se smiri, jer to nije dobro nakon operacije. Potom se okrenuo k Borni i rekao: - Oprostite, gospodine, na ovoj maloj šali. Možda i nije bila ukusna, ali vaša supruga me nagovorila da vam to kažem... Stoga, ne zamjerite previše ni meni ni njoj, oboje smo krivi. Inače, operacija je bila rutinska i prošla je u najboljem mogućem redu. Gospođa je, kao što možete i sami vidjeti, odlično. – smješkajući se reče liječnik i odmahujući glavom ode niz hodnik. Borna je jedva smognuo još toliko snage da se sruši na stolicu pored Darije, koja se u međuvremenu prestala smijati i sada ga je samo obješenjački gledala. - Pa, ti zbilja nisi normalna! Umalo mi je otkazalo srce! Ali, ni taj doktor nije pametniji od tebe ako se može tako šaliti sa ljudima! -Nemoj kriviti liječnika, ja sam ga tako umilno molila, da me jednostavno nije mogao odbiti. Uostalom, bila sam uvjerena kako ćeš shvatiti da se radi o šali... Naime, kada sam ti objašnjavala svoje strahove, ti si me tako slatko ismijao, da sam odlučila da te naučim pameti! Priznaj da ti je srce palo u pete! – reče i ponovo se počne smijati. -Samo pričekaj da se oporaviš. Vratit ću ti ja za ovo! A kad ja počnem raditi nepodopštine, vidjet ćeš kako izgleda pravi Murphijev zakon!!! Ovo danas bila je prava šala! Napomena: Priča nema nikakve podloge u stvarnom životu. |