forever alone

Danas sam se šetala s jednom prijateljicom s kojom sam super, ali nismo opet nešto posebno dobre. Nešto smo pričale i uglavnom je ona meni najveću tajnu svog života. Rekla mi je da je njezina mama alkoholičarka! Ja nisam mogla vjerovat! Ona je plakala, a ja nisam znala što da joj rečem! Nisam imala pojma što da joj rečem? Pa ja nisam normalna!!! Čemu sve one dobre ocjene iz hrvatskog kad se ne znam izražavat. Počela sam je nešto tješit, a ona je samo plakala. Rekla mi je neke stvari kao na primjer da kad ona dođe doma i čim vidi mamu na vratima ona zna kad je pijana. Ona joj govori kako je mrzi, da bi bilo bolje da je nije rodila i slično. Ja nisam mogla vjerovat! Uvijek mi se činilo da je njezina stara smirena, dobra i draga. Onda mi je rekla da ja radi tog ne smijem promijenit mišljenje o njezinoj mami. Da je njezina mama skroz draga i dobra kad ne pije. Rekla mi je da je jednom cijela njena obitelj pošla na neki izlet na obližnji otok, i da je to bio najljepši dan u njenom životu, jer ona nije pila. Onda mi je rekla da ona i tata moraju sakrivat piće pred njom, da ju je udarila samo jednom, a to je bilo kad je ona tražila mjesto gdje je mama sakrila bocu i da ju je mama uhvatila kad ju je našla. Stvarno ne znam što više da kažem. Nju baš ne vole u razredu. Svi misle da je povučena i slično, a ja ne znam kako da joj pomognem. Trebam vaše savjete i to što prije!