Dnevnik.hr °narco. ° ami; african meaning - "saturday's child." french meaning - "beloved. dearly loved." ° dylan; welsh - "son of the wave, born near the sea, influence."  ° zanimljivost; neki dijelovi ove priče su autobiografski što znači da sam neke od ovih scena proživjela, doživjela i pokušala. neke rečenice, neke scene, neki opisi i neki ljudi su realni.  [ne primam likove.] ° broj objavljenih posteva: 14. ° Henry David Thoreau: Dreams are the touchstones of our character.  ° a different kind of a forbidden act. [play me.] "I made a promise." ° dylan ni [26]   - "every why hath a wherefore." ° ami salinger [25]  - "the pleasing punishment that women bear." ° oscar kingone [27]  ° elena georgiana matthewson [26]  ° may stox [25] 
- vous êtes, euh... tombés des cieux.  ° aqua jones. ° belle m. ° ben caulfield. ° dory delichy. ° ellisabeth thorn. ° eliza romanov. ° erin bulwer-lytton. ° eris servant. ° iris. ° jane doe. ° lana maundrell. ° lena. ° lizzie. ° may stox. ° morden black. ° nicolette. ° pametnica. ° sophie jade lee. ° veronica rosier. FASCINATION STREET. ° superior agents [A category] ° tristan travis [35] ° benjamin caulfield [29]  ° the Base. [B category] ° eliza romanov [25] ° aqua jones [24] ° ian salinger [28] ° jiang meng [32] ° mizuno kei [26] ° esther belt [27]  ° back-up & equipment staff. ° meshell gray [28] ° reeno fair [27] ° patrick gaiman [25] ° neon soars [26] ° roger kimberlin [59]  ° narko. [pcivc] otvaraš prozor za savršen dan prizor iz hollywoodskih filmova gdje sreća teče u valovima prašina prekriva sva pitanja da li sam ja tako davan da zaboravljaš? i da li je on tol'ko hrabar da te otima? zato postoje riječi da njima me lažeš zato postoji nada da još jednom kažeš sanjajući ja uvijek idem tebi postavljaš stol za razbojnika tvoj je svijet carstvo, magija brišeš mu pišalinu s cipela pa nije valjda da ti je tako drag znam, znam, znam to je taj tvoj tip kauboja i ako bi Bog birao ženu ma, birao bi tebe to znaš o, da li sam ja tako davan da zaboravljaš? i da li je on tol'ko hrabar da te otima? kad prekriješ uši čut ćeš me bolje i nećeš znati da kucam al' bit ćeš sigurna tko je ja sanjajući uvijek idem tebi ti si moj narko 
|
- le soleil est rare et le bon. Tanke zrake sunca nametljivo su upadale kroz otvore koje zastori nisu uspjeli sakriti. U polusnu spustila sam ruku s kreveta i stala opipavati pod da nađem jastuk koji sam, kao i svaki put, bacila tijekom nemirna spavanja. Nakon što sam ga našla, prebacila sam ga preko glave kako mi sunčeve zrake ne bi remetile san, no bilo je već prekasno. Budilica se probudila i počela kreštavo zvrndati kraj moje glave. Još uvijek pospana i iznervirana, s glavom pod jastukom odalamila sam budilicu nadajući se kako će završiti u dijelovima negdje po stanu. To se, zapravo, i dogodilo jer kad je sljedeći put nešto zazujalo, nije bila budilica. Naglo sam podigla glavu ležući na laktovima i s većinom kose u ustima promrmljala: 'Tko je?' Trebalo mi je par sekundi da shvatim kako mi nitko neće odgovoriti jer nisam na telefonu već da sam samo primila poruku. Podižući se u sjedeći položaj i mičući kosu iz usta, nespretno sam dohvatila mobitel i pročitala poruku: 'Opet si zaspala, idiote neotesani. Daj se sredi i siđi istog trena.' ''Samo me ti možeš zvati neotesanim idiotem u ranu zoru", nezadovoljno sam mrmljala skupljajući odjeću s poda i nemarno je navlačeći na sebe. Dok sam navlačila dvije različite čarape i dalje sva izbezumljena, pogled mi je pao na kalendar. Današnji datum bio je zaokružen. ''Pas ma...'' licem mi je preletio šok i prilično dugo se zadržao. Istog trena sam se osvijestila, odjurila u kupaonicu, na brzinu oprala zube i olovku zataknula u kosu kako bi mi barem nekako stajala podignuto. ''Sranje, sranje, sranjeee....'' trčala sam po stanu i s poda kupila stvari. Ključeve sam našla u jednoj tenisici, a mobitel sam ubacila u torbu zajedno s tabletama i svim dokumentima i skriptama. "Voda, struja, telefon, televizor, dokumenti, prozori, ključevi od motora,... Okej", tradicionalno sam brzinski izrecitirala provjeru stana da ne bih što uključeno ili otvoreno ostavila, a zatim izjurila iz stana. Dylan me čekao na svom motoru, a moja kaciga na mjestu iza njega. Tek kad sam se sjela iza njega nabijajući glupu kacigu na glavu, shvatila sam da sam njegovu poruku maloprije pročitala. "Ti znaš da je danas...?" pitao me okrećući glavu s kacigom prema meni. "Znam! Zaboravila sam, okej? Daj kreni više", iznervirano sam torbu prebacila preko sebe i primila ga oko struka. Otkad sam skoro sletjela na cestu kad sam se pokušala primiti za ručke iza sebe pristala sam voziti se kao suvozač na motoru samo ako se držim za vozača. Dylan me za to zafrkavao dulje vrijeme. Motor je zabrundao i krenuli smo prema bazi. Dylan je oduvijek vozio kao manijak na tom motoru, ali sada smo očito već toliko kasnili da si nismo mogli priuštiti da nas netko zaustavi zbog prebrze vožnje. Dok smo se vozili uskim uličicama i krcatim cestama, razmišljala sam o sastanku koji slijedi. Nije da sam bila toliko isprepadana zbog teme, već zbog osobe koja ga vodi. Nikad mi nije bila draga ta gospođa. Kad sam ju prvi put upoznala s dvanaest godina, izgledala je kao leš. I smrdjela je tako. Danas ću je vidjeti nakon dvije godine mira. Potajno sam se nadala da je s vremenom umrla, ali imala sam neugodan osjećaj da će tu ženu teško išta ubiti. Osim možda mojih ocjena. Stigli smo s dvadeset minuta kašnjenja. Oboje smo trčeći upali u dvoranu dok je ona već držala govor. Još uvijek je izgledala kao leš. Nekako sam se nadala da će do sada već evoluirati u nešto strašnije. "Nešto mi je dalo naslutiti da ćete kasniti, gospođice Salinger", starim, otežanim glasom je progovorila stojeći ispred ostalih mlađih agenata. Oni iz prvog reda koji su je mogli osjetiti nisu djelovali pretjerano oduševljeni. "Oprostite, gospođo Stocks", blago sam se naklonila, a zatim sjela na prvo slobodno mjesto. "A Vi, gospodine Ni? Nemate ništa za reći?" štapić koji je držala u ruci izgledao je kao šiba. Zasmijuljila sam se na pomisao kako šiba Dylana time. "Ne, jer nisam ja kriv što sam kasnio", tvrdo je odgovorio gledajući je u oči. Ponekad je mogao zvučati i izgledati strašno istovremeno. "Ah, znači, pripisujemo sve gospođici Salinger?" nakrivila je glavu i dalje gledajući u Dylana. "Tako je", podignuo je obrve i jednu ruku prebacio preko naslona svoje stolice. Agenti su se tiho nasmijali, ali čim su vidjeli kako ih Stocksica gleda naglo su ušutjeli i pokunjeno skrenuli pogled prema skriptama koje su držali na koljenima. "Dobro, sad kad smo zaključili s kime ću kasnije očito opet imati posla, možemo nastaviti s planom vaših nastavnih satova za u-bu-du-će", lupnula je štapićem po ruci, a zatim se okrenula prema velikom platnu na zidu. Uključila je projektor i na platnu se smjesta pojavio raspored. Štapićem je kucnula po prvoj riječi koja se velikim slovima isticala, a onda se, nažalost, opet okrenula prema nama. "Vas ove godine očekuje nešto važno. Nije važnije od ostalih stvari koje ste do sada učili, ali nije ni manje važno. S ovime ćete biti suočeni svakodnevno, a možda ste čak i bili već suočeni s time. Dakle, glavni studiji ove godine koji pohađate su 'Staropovijesni načini borbe'." Dio dvorane uzviknuo je s oduševljenjem 'TO!' dok je ostatak počeo nezadovoljno mrmljati i odmahivati glavom. "Gospođo Stocks, a što je s onima koji to već znaju?" upitao je jedan smeđokosi momak koji je sjedio par redova ispred mene. Stocksica je podignula obrve i tiho upitala ne mareći na mrmljanje ostalih agenata: "Koliko takvih je ovdje?" Troje studenata je podignulo ruke: taj smeđokosi momak, jedna djevojka koja je sjedila u drugom redu i Dylan. Nisam se iznenadila na to, Dylan je oduvijek preferirao hladna oružja, tj. da budem precizna - vrlo velike mačeve. U jednoj misiji čak je koristio i sablju. Moje mišljenje je da će si jednog dana odrezati ruku, a da toga neće biti ni svjestan. Brzopleti idiot. "Onda vi koji ste već obučeni za to možete preuzeti neki drugi studij kao prvi. Još ćemo razgovarati o tome u mome uredu. A sada sve koje zanimaju neke informacije o studijima neka odu u sobu do dvorane - tamo će ih dočekati predstavnik Prvog studija, a Salinger, Gaiman i Soars u moj ured." Štapić je odložila na katedru, uzela fascikle pod svoje mrtvačke ruke i izašla iz dvorane u kojoj je sada bio trenutni kaos. "Isuse, ja ću taj studij pasti! Ja ne znam koristiti ništa osim vlastitih šaka i nogu! Ja sam... Ja sam za špijunske poslove, a ne ovo! Ne želim se boriti nekim toljagama ili ne znam već čime...!" paničarila je jedna riđokosa djevojka dok ju je njena prijateljica umirivala. S druge strane dvorane dečki su se lupali po ramenima frajerski se nadmećući koji će dulje izdržati na studiju bez izbacivanja. Preokrenula sam očima i dok sam kretala prema izlazu, Dylan me lupio po leđima i rekao: "Oprosti što sam svalio sve na tebe, ali hej!, bolje ti nego ja", namignuo mi je i iscerio se kad sam ga udarila šakom u rame. "Ej, Salingerice, duguješ mi još uvijek return-match u ringu", doviknuo mi je dok sam izlazila iz dvorane. Opet sam preokrenula očima predosjećajući kako bi mi ovaj tik mogao postati rutina.
21:48 - comment. ( 15 )
|