Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

°narco.



° ami;
african meaning - "saturday's child."
french meaning - "beloved. dearly loved."
° dylan;
welsh - "son of the wave, born near the sea, influence."




° zanimljivost;
neki dijelovi ove priče su autobiografski što znači da sam neke od
ovih scena proživjela, doživjela i pokušala. neke rečenice,
neke scene, neki opisi i neki ljudi su realni.



[ne primam likove.]

° broj objavljenih posteva: 14.

° Henry David Thoreau:
Dreams are the touchstones of our character.



° a different kind of a forbidden act.

[play me.]


"I made a promise."

° dylan ni [26]



- "every why hath a wherefore."

° ami salinger [25]

- "the pleasing punishment that women bear."

° oscar kingone [27]


° elena georgiana matthewson [26]


° may stox [25]

FASCINATION STREET.

° superior agents [A category]
° tristan travis [35]
° benjamin caulfield [29]



° the Base. [B category]
° eliza romanov [25]
° aqua jones [24]
° ian salinger [28]
° jiang meng [32]
° mizuno kei [26]
° esther belt [27]




° back-up & equipment staff.

° meshell gray [28]
° reeno fair [27]
° patrick gaiman [25]
° neon soars [26]
° roger kimberlin [59]




° narko. [pcivc]
otvaraš prozor za savršen dan
prizor iz hollywoodskih filmova
gdje sreća teče u valovima
prašina prekriva sva pitanja

da li sam ja
tako davan da
zaboravljaš?
i da li je on
tol'ko hrabar
da te otima?

zato postoje riječi
da njima me lažeš
zato postoji nada
da još jednom kažeš

sanjajući ja uvijek idem
tebi

postavljaš stol za razbojnika
tvoj je svijet carstvo, magija
brišeš mu pišalinu s cipela
pa nije valjda da ti je tako drag

znam, znam, znam to je taj tvoj tip kauboja
i ako bi Bog birao ženu
ma, birao bi tebe
to znaš

o, da li sam ja
tako davan da
zaboravljaš?
i da li je on
tol'ko hrabar
da te otima?

kad prekriješ uši
čut ćeš me bolje
i nećeš znati da kucam
al' bit ćeš sigurna tko je

ja sanjajući uvijek idem
tebi

ti si moj narko




22.10.2008.
- it's -oh- so quiet

"Rekao sam ti."
"Znala sam da ćeš to reći." Tvrdoglavo sam zašutjela s druge strane slušalice čekajući što će odgovoriti.
"Sredio sam sve. Ne moraš se više brinuti", kratko je rekao.
"Nisam se ni brinula", odsjekla sam.
"Normalno kad si praznoglava i nisi ni svjesna svega oko sebe", glas mu je postao malo živčan, ali je svejedno govorio polako i tiho.
"Mogla sam ga i sama srediti, Dylane."
"Aha. Dobro, neki ovdje imaju i realna posla pa... Nazvat ću."
Poklopila sam ništa ne odgovorivši i znajući kako sam sada vjerojatno postupila kao razmaženo derište, ali i isto tako nije me bilo briga. Tako i tako će me kasnije peći savjest zbog mog ponašanja stoga ću sada uživati u kratkim momentima bijesa. Uključila sam televizor, te torbu i kaput bacila na kauč i u hodu skidajući majicu ušla u kupaonicu. Dočekao me hladan odraz moga tijela u ogledalu. Približila sam se i rukama si dotaknula lice. "Hej", šapnula sam svojoj drugoj polovici, no ona nije ništa odgovorila. Samo je stajala i piljila u mene tamnim, skoro pa crnim očima, razbarušenom tamnosmeđom kosom i podočnjacima. U zadnje vrijeme imala sam problema sa spavanjem. Otkad se moja najbolja prijateljica odselila, osjećala sam se previše samom i depresivnom da bih mogla mirno zaspati. Nakrivila sam glavu i pokušala si ocrtati oblik očiju u ogledalu. Oči su mi prirodno malo nakošene zbog čega su svi prihvatili japansku verziju moga imena 'Ami', no i dalje nisu bile ni u pola lijepe kao Dylanove. Zamišljeno sam nakrivila usnicu, izvukla kopču iz kose, rukom je protresla, a zatim svukla ostatak odjeće sa sebe. Dok sam stajala pod vrućom vodom, razmišljala sam na koji se Dylan način riješio ubojice. Je li se pravio kao da treba nešto pa ga odvukao u uličicu i tamo završio posao? Ili je napravio da izgleda kao nesreća? Glavu sam naslonila na mokri zid dok je voda ispirala sve prljave misli o ubojstvu koje se maloprije dogodilo... I koje će se vjerojatno ponoviti. Zatvorila sam vodu i zaogrnula se ručnikom. Drugi ručnik prebacila sam preko glave, tek toliko da mi voda s kose ne kapa po stanu dok si radim čaj. Prolazeći dnevnom sobom i ulazeći u kuhinju, promrmljala sam: "Zaključala sam vrata, kako si, molim te, ušao?"
"Pa bok i tebi. Trebala bi početi zatvarati prozore kad nisi tu, ušao sam protupožarnim stubama."
"Super. Hoćeš čaja?" izvadila sam brusnicu i jednu vrećicu stavila u šalicu.
"Ne, hvala, neću se dugo zadržati. Negoo, čujem da ti je dečko ubio Poglavara."
"Nije mi dečko i oh - vijesti se doista brzo šire", sarkastično sam odvratila nalijevajući vruću vodu u šalicu, a ubrzo nadodala: "Poglavar je to i zaslužio. Ubio je četiri osobe, Iane. Takvu... Životinju bih i ja ubila."
"Seko, sekooo...", počeo je tepati. Spustio je noge sa stolića i dovukao se do mene. Nisam se okrenula, nego sam odlučila odugovlačiti s 'umakanjem' vrećice čaja. Zagrlio me s leđa, a usne namjestio tik to mojeg uha: "Sekice, tvoj dečko je zaribao. Mi ćemo se morati pobrinuti za to." Nasmijao se, a kad sam se sleđena od straha htjela okrenuti da ga odgovorim od toga, od njegova smijeha ostao je samo vjetar. Zavjese su lelujale pod naletima kiše. Odjurila sam do prozora i hitro zatvorila prozor. Suze su mi se počele skupljati u kutovima očiju. Iana više nije bilo, kao ni njegova utvarna smijeha.
Točno sam znala što je mislio pod 'mi'. Morala sam hitno javiti Dylanu, ali pravilo je bilo da ga nikad ne smijem zvati, a usto nisam ni znala na koji broj da zovem. Samo on je smio zvati i to uvijek sa skrivena broja. Zabrinuto sam se ogledala po stanu - moralo je biti nešto kako bih došla do njega. Sinula mi je ideja, ali gotovo istog trenutka sam shvatila da je 1% šanse da će uspjeti. Utipkala sam broj u mobitel i čekala. Nakon dva zvona, s druge strane javio mi se sanjarski glas: "Reci."
"Meshell, Dylan je u opasnosti", glas mi je drhtao.
"Ma kakva opasnost, srećo. Zna da ga prate, javio mi je prije pola sata. Oh... Upravo primam dojavu... Tvoj brat ga je sustigao. I... Čekaj tren. Hmm... Samo malo", čula sam kako odlaže slušalicu i zove Reena i Homera. Govorio im je nešto da odu u Gornju ulicu i pomognu Dylanu. Nisam više čekala ni trena, spustila sam slušalicu i brzinom svjetlosti se obukla, obula tenisice i kosu smjestila u kapu. Istrčala sam iz stana s mobitelom u desnom džepu i zataknutim pištoljem ispod majice.
Dok sam trčala i žmirkala pod naletima prilično velikih kapljica kiše, shvatila sam da mi nedostaje osoba koja bi me odgovorila od svega ovoga. Osoba koja bi me zagrlila dok bih razgovarala s Meshellom i koja bi mi odlučno zapovijedila da ostanem doma, rekla da će Dylan biti okej i da se zna i više nego brinuti sam za sebe. Shvatila sam da mi nedostaje moja najbolja prijateljica i bivša cimerica.
"Nedostaješ mi, Elizice."


15:01 - comment. ( 4 )