come out come out where ever you are SEE YOU ALL IN DEATH VALLEY

ovo je naslov pisme koju ću objaviti kasnije..
dakle
mi smo ljudi, a ljudi su stvoreni da vole.. .ali ljudi imaju manu.. oni mrze... ali može li se mrziti i volit ista osoba???
ja volim jednu osobu isto je i nekad mrzim...
i koliko puta sam imala priliku reći mu to a nisam
koliko puta sam ga u svoje 3 godine i 10 miseci ljubavi vidila
koliko puta sam ga zagrlila i poljubila kad bi ga vidila
i koliko puta sam se trudila prebolit ga
koliko puta sam ležala i razmišljala o njemu
a koliko puta sam plakala radi njega
koliko puta sam samo poželila da nisam na ovom svitu
koliko puta sam ležala na krevetu vizualizirajući njegove slike svud okolo
koliko noći sam probdjela
a koliko noći sam ga sanjala i sad poželim da se bar jedan san ostvari


It started with the kiss
That night I felt like I'm important
That kiss was false
That kiss reminded me what I'm suffering

They told me it's called love
I don't know why I have feelings anymore
My soul is ripped apart
My heart is broken like a glass that fell on floor
My minds are confused
My identity is lost

But why?
It was only a kiss
And I only love you more than myself

Dreams of you
Feels like I'm dying
How can you let someone die just like that
Thoughts of you
Feels like fairy tale
Feels like my heart is bleeding
Because

My soul is ripped apart
My heart is broken like a glass that fell on floor
My minds are confused
My identity is lost

And after all of that
I cannot stop loving you for the rest of my life

Iman osjećaj da se nešto dogodilo...
možda neka greška u koracima koju nisam predvidila al opet ne kužim šta se dogodilo...
bilo bi lipo kad bi znala...
i ipak
pokušavajući svatit sve šta se događa u zadnje vrime, shvatila sam da je to samo u mojoj glavi...
svi ti preziri drugih ljudi, svi nešto skrivaju
ja bi tila znat šta se događa...

ja ne mogu ništa napravit oko toga ako ne znan šta se događa
i zašto ljudi lažu puno??
zašto je svit pun prevara i spletki??

ljudski mozak je kompliciran...
neki ljudi bi napravili sve šta mogu i ne mogu da dođu do određene stvari...

a postoji još jedna vrsta ljudi, a to su ljubomorni ljudi
ljubomora je većinom zbog ljubavi, a doduše postoji i ljubomora niže vrijednosti...

osoba koja je ljubomorna na drugu osobu zbog toga šta mu je ta osoba otela curu (ili momka) bi napravila sve da taj par rastavi iako su sritni zajedno, pa čak i proglasiti okolo nešto šta nije baš pametno za proglasiti....
kako ljudski mozak može bit poremećen toliko da poželiš napraviti nešto tako???
koliko god ima nešto protiv osobe na koju si ljubomoran, ne bi smia se petljat u njihov život

tako samo pokazivaš koliko si očajan, i netolerantan... demon

da razmisliš bar malo zna bi da je to samo jedna mala sitnica koja se dogodila u tvom dugom i velikom životu.,... najpametnije bi bilo da ne pakostiš više i nastaviš sa životom, jer ne činiš loše nikome osim sebi...
uništavaš svoj život, uništavaš sebe

SEE YA IN HELL, MAN!!!!

Je li dosta više??
Da li je zbilja potrebno da se ja nakon tri ipo godine još uvik mučim s tim sranjima?
Da li je zbilja potrebno da ja već tri ipo godine skoro pa svaku večer zaspem u strahu od spavanja?
U strahu od snova?
Ali mene ne straši krv u snu, pogotovo me ne straše vampiri u nekim snovima, čak ni žene koje su spaljivane na lomači ili muškarci kojima su odrubljivane glave. Mene straši to što je u svakom snu "savršeni život" mene i NJEGA... Sad on dobiva ime ko Lord Voldemort => ONAJ-ČIJE-SE-IME-NE-IZGOVARA...
Pa da nastavim....

U tom životu mene i onoga-čije-se-ime-ne-izgovara je sve presavršeno... Nešto šta sam oduvik tila... Perfect love, no depression, no saddness, etc etc.... i onda se svako jutro budim sa tužnim licem zbog povratka u stvarni svijet, di ne postoji perfect love i sve ono šta san nabrojala maloprije...
Jer onaj-čije-se-ime-ne-izgovara jednostavno nema te osjećaje prema meni, i ne želi ih imati...
I onda ja to ispričam svojoj najboljoj frendici, jedinoj osobi koja me razumi, jedinoj osobi kojoj mogu ispričati ovo sve, jedinoj osobi u koju imam veliku dozu povjerenja i obe onda shvatimo da san ja totalno poludila i sad traje terapija kojoj san ja dala ime: PREBOLIT ĆU TE JEBEN TI MATER DEBILU JEDAN....
i već napredujem jer već skoro pa tjedan dana nisan sanjala njega, nego jedan jako zanimljivi san u nastavcima al ok....

eto sad sam završila svoj post... i sad kao i u svim prošlim postovima slijedi slika ili dvi