subota, 26.05.2007.
Čapaju me emocije... A ta ću? Taki mi je valjda horoskop...
Evo me opeta pucaju neke emocije... Ma kriva je ova Sanjina pisma što mi je poslala... Sa je stalno slušan, pa mi misli svugdi lete... Neke pisme me stvarno mogu rastužit... A valjda mi je taki dan! Neke stbari jednostavno ne mogu razdilit, ne mogu is shvatit! A i sama san govorila da triba bi zadovoljan s onime što imaš... Ali ja jesan zadovoljna... Samo, samo... Samo san nekako nesigurna... A koliko san točkica tek stavila u ovi post...
Evo je i brzo kraj skule i potriba je skapulat ocjene... Sve mi to gre na živce, ali sama san kriva Nto sve ostavjan za zadnji čas! Uf...
Ma danas mi je stvarno neki glupi dan... Neću više ništa ni napisa... Jer toliko je toga za re...
nedjelja, 20.05.2007.
Prvi post kao punoljetna osoba! :)
A judi moji što da van rečen... Davne 1989., dan 19.05 u 7 ipo uri navečer mater me donila na svit na kojemu živin već punih 18 godina! I tako... Lipo san ga proslavila u Baluna na KPK (malo reklame ) i bilo mi je super... Toliko mi je bilo super da nisan baš puno ni slika učinila... Ali ima ih par... Stvarno mi je bilo lipo i zahvaljujen se svima koji su mi ga ulipšali, pa i onin englezima i španjolcima i ostalima koji su se petali
Hebate, ovo je sve što iman od slika... Tužno, je li? Ma dobro, iman još jednu, ali ni za javnost!
subota, 12.05.2007.
Sve što želim, sve što sanjam...
Judi moji... Snovi da su naša podsvijest? Je li to točno? Zašto onda baš ja sanjan neke osobe koje ne bi htila sanjat... Neke stvari koje su iza mene i neke stvari za koje ne bi volila da mi se mišaju u sadašnjost... Htila bi da ostanu u prošlosti di in je i misto! Ali uspomene mogu izblidit, ali se ne mogu izbrisat... A ja bi htila da nestanu... Neke osobe jednostavno ne želin sanjat! Ne želin ih se prisjećat... E, pa zašto onda uvik sanjan to što ne bi tila?! Više ne znan što da mislin...
A judi govore da smo robovi svoje prošlosti... Ne bi htila i ja bit!
nedjelja, 06.05.2007.
Arapine, smienje opako!
Zašto ovi naslov?! Možda mi onda ostane u glavi ova rečenica! Danas san 1. put bila bula... I što mi se dogodilo?! Zaboravila upast s rečenicon Arapine smienje opako. Ajmeeee, a jesan blesava! Ali, ajde drugo je više-manje bilo solidno. Danas me cili dan derala nervoza... Onda ka smo došli u ljetno kino, ka je počela muzika i ka smo počeli igrat, trema je nestala... Hvala Bogu inače bi možda bila zaboravila i ostali tekst!
A ja san, ako izuzmemo taj dil, zadovoljna kako je prošlo... Ipak mi je ovo bi 1. put... I sa jedva čekan sljedeću morešku
E, btw i nakon moreške san dobila i 2 lipe ruže! Zahvaljujen se...
I evo par slika kako je to sve izgledalo, kojih ne bi bilo da ni bilo moje Sanje!
Naravno iman ja i snimku zahvaljujući mojoj majčici...
E, a znate koje su mi riči bile najboje nakon moreške?! ONO ŠTO NI REČENO NE POSTOJI!
OVO JE NAKNADNO NAPISANA REČENICA! ZAHVALJUJEN SE NIKOLI KOJI ME DOŠA GLEDAT!