|
|
| < | siječanj, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
| 29 | 30 | 31 | ||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
=) bIbA=)
čIfYx)
$mIrKo$
iVa;)
pOpIšAnKo
iN aCtIoN
pAvO
mArA
sErAtOr
mArTa
PijAnE bUdALeTiNe
FrAnKa
bOlEsNa bRaĆa
aNdReA
aNa
đOlE
tAkLa SmAkLa
iNsY
gRoBaR & MrTvAc
LuTkICe
AcE
mArKo
Sumnja razara,
vjera jača,
nada obećava,
želja traži,
ljubav prašta,
razum odgađa.
Shot at 2007-08-05
Postoje stvari u životu za koje se vrijedi boriti do kraja.
Sreća je poput jeke u dubini tvoga srca: uzvraća ti kada sama sebe daruješ.
Shot at 2007-08-05
Samo onaj tko nauči:
davati umjesto primati,
puštati umjesto grčevito držati,
može živjeti slobodno, sretno i opušteno, bez straha.
Pohvala je kao pero. Već mala pohvala, makar i od vremena do vremena, i ljudi dobivaju krila.
Shot at 2007-08-05
Ljubav znači zračiti toplinu,
a ne ugušiti drugoga.
Ljubav je vatra
koja drugoga neće spržiti.
Ako govoriš, govori iz ljubavi.
Ako šutiš, šuti iz ljubavi.
Ako koriš, kori iz ljubavi.
Shot at 2007-08-05
... ako je netko umoran da ti da osmjeh, daj ti njemu svoj.
... voli ljude onakve kakvi jesu. Drugih nema.
... ne zaboravi lijepe dane, inače neće nikada ponovno doći.
... svoje brige, ljutnju, bijes i lomove nikada nemoj vući sa sobom u sljedeći dan i dan nakon toga.
Shot at 2007-08-05
... ako se možeš zadovoljitit s malim, dobit ćeš više nego što očekuješ, a sve što dobiješ bit će za tebe radosno iznenađenje, neka vrsta čuda, zbog čega možeš voljeti život.
... jedan posto pomoći više je nego sto posto sućuti
Shot at 2007-08-05
... gledaj pozitivno, i vidjet ćeš bolje. Srce će ti biti puno svjetla, oči će ti sjati, vidjet ćeš više sunca.... objesi svoje kišne oblake da se osuše na suncu
... nemoj se skrivati kad te netko treba
... manje govoriti, više činiti - i sve će ići bolje
Shot at 2007-08-05
Drugi dio priče o najuzbudljivijem i jednom od najvećih festivala ikad. Nakon uvodne priče o organizaciji i nastanku festivala, kreće i nastavak sage u kojem se govori o samom Woodstocku, izvođačima, vremenskim (ne)prilikama i ostalom što je popratilo ta luda tri dana jedne već daleke 1969.
Stigao je i taj fenomenalni petak. Prvi dan velike glazbene ludnice. Ljudi su se još uvijek mučili s načinom na koji će stići na sam prostor održavanja i sve više je bilo jasno da oni koji su se uporno pokušavali probijati autima nisu imali prevelike šanse da ostvare svoj plan, pa ih je masovna gužva prisilila da ostave autić tamo gdje su zaglavili i pokušaju zapamtiti otprilike gdje su ostavili drago vozilo. Dakle, ogromna bljuvotina automobila na jednoj strani i horda hipija na drugoj...
Ulaz se službeno otvorio oko 9-10 sati ujutro i ne mora se posebno isticati da je već do 13 sati livada bila prepuna. Nekolicina ih se utaborila u šatorima, neki su si stvorili piknik atmosfericu s dekama, košarama punim hrane, pića i droge, a jedni su jednostavno došli bez ičega i ludo se zabavljali lutajući uokolo. Iako je već u rano popodne bilo krcato ljudima, s prvom izvedbom se čekalo do 17 sati. Organizatori su očito dopustili posjetiteljima da obave sve potrebne pripreme, od nabavke cigareta do ostalih narkotika koji su se bez ikakvih ograničenja prodavali na štandovima odmah do onih s kobasicama i pivom.
Prvi dan Čovjek koji je otvorio Woodstock'69 u 17:07 bio je Richie Havens . Petak nije bio prepun nekih jakih izvođačkih imena. Osim Havensa, nastupili su Country Joe McDonald , Sweetwater , Bert Sommer , John Sebastian , Tim Hardin , Melanie , Arlo Guthrie , Swami Satchadinanda , indijski guru koji je bio zadužen za stvaranje opuštene i mirne atmosfere, odnosno da ljude pouči kako da kontroliraju svoje halucinacije. Za vrijeme nastupa Ravi Shankara ljudi su prvi puta osjetili mogućnost da ostanu mokre kože, jer mu je nastup prekinut zbog početka kiše, ali ta kišica nije bila ništa u mjerilu s onim što je Woodstock očekivalo u nedjelju. Joan Baez je odsvirala zadnju svirku u petak uvečer i zatvorila prvi dan festivala. Tokom dana su sva mjerila zaštite uništena, jer nakon nekih 2 sata festivala ograda je bila srušena na svim mogućim lokacijama i organizatorima je jedino ostalo da bespomoćno oglase da je od tog trenutka Woodstock službeno besplatan i da se naravno ispričaju luzerima koji su platili ulaznicu.
Drugi dan, osim što je započeo s uznemirujućom vijesti da gužvom kruži loša droga i da je se pod nikakvu cijenu ne uzima, jer je čisto s….. i uništava dobru vibru, započeo je i s očajnim izvođačima koji su gotovo umrtvili ljude. Tada se pojavio spasitelj, gospodin Santana i sa svojim Soul Sacrifice podigao ljude na noge i vratio festival u život. To je trenutak kada je službeno i počeo središnji i najuzbudljiviji dan festivala. Dovoljno je reći da su se Canned Heat , Janis Joplin , Grateful Dead , The Who , Sly and the Familiy Stone i Jefferson Airplane koji su zatvorili dan 2 oko 9 sati uvečer, pojavili u jednom danu na istom mjestu. Nakon subote, ljudi su polako već počeli razmišljati o povratku kući i sljedećeg jutra populacija festivala se uveliko smanjila.
Nedjelja, the last day. Može li se zamisliti bolji početak kraja nego super vrućim danom, koji su ljudi iskoristili da speru sav znoj i prljavštinu u obližnjem jezeru i zabave se ludim brćkanjem, gologuzi, okruženi gologuzim prijateljima i poznanicima, ili naravno potpunim strancima. Još kad prvi čovjek koji je zauzeo pozornicu nosi naziv Joe Cocker , stvari ne mogu izgledati bolje. Krivo. Odmah nakon Cockerovog nastupa spustila se takva oluja da ni šatori nisu mogli spasti mladež da se još jednom okupaju isti dan. Ali kakve bi to bile 60-te da ih jedna kiša onesposobi ili oneraspoloži? Nastupi su malo odgođeni, a festival je pronašao ludu zezu bacanja po blatu, valjanja po blatu, gađanja blatom i svim ostalim varijacijama na blato.
Kiša se smirila i festival je nastavio prema svome krajnjem završetku. Na sceni se pojavio i gospodin Max Yasgur , vlasnik cijelog prostora i farme na kojoj se održavao festival, nebom je letio helikopter koji je bacao cvijeće i čistu odjeću, a Woodstock je bio veseliji nego ikad. I tako na kraju svega izađe Jimmy Hendrix i zaključi festival svojom legendarnom svirkom američke himne. Noć se lagano spuštala, ljudi su lutali tražeći ostatak svoje ekipe koja je bila razbacana na sve strane i hippiji su opet krenuli prema svojim autićima, u nadi da će ih čekati tamo gdje su ih ostavili. Bez incidenata, bez prosvjeda zbog dva prekida festivala, bez ludnice nakon što je objavljeno da je ulaz besplatan, bez ijednog uhićenja završio je i taj famozni Woodstock '69. Nikad više ponovljeno, jer jednostavno danas to nije moguće, uostalom to je i dokazao remake Woodstocka, Woodstock 2 koji je više gorio i palio nego svirao i pjevao, ali, takva su to bila vremena, a današnje je, eto, "nešto" drugačije
