flowergirl

subota, 03.02.2007.

Svi moji dečki III

Idući na redu bio je Darko. Nije bio ni oženjen ni zaručen ni peder. Idealno!

I on je imao svog dugogodišnjeg najboljeg prijatelja, još iz srednjoškolskih dana - Feliksa. Bili su nerazdvojni, a kako je Feliks bio jedan od najvjernijih Lucijinih fanova, njih su se dvojica ubrajala u našu ekipu. Budući da je na pomolu bio moj 21. rođendan, trenutak internacionalne punoljetnosti (s izuzetkom Islanda), bilo je jasno da se to mora proslavit', a nikakve proslave ne bi bilo da ne dođe i ekipa s faksa.

Dan-dva prije proslave na koju bih pozvala i više ljudi da nisam već probila limit određen organizacijskim zahtjevima moje mame i kapacitetom našeg stana, stigne meni SMS od Darka: "Mogu li na tvoj rođendan povesti jednu curu?" Požutjela sam, pocrvenjela i pozelenjela prije nego sam se dohvatila telefona i nazvala Luciju. Ne, ona nije znala o kakvoj je curi riječ. Preostalo mi je da nazovem njega.

- Bok, Darko!
- Bok!
- Zovem te da pitam koga bi to doveo?
- Pa, jednu curu.
- Kakvu curu?
- Moju curu.
- Ahaaaaaa! Tvoju curu. A ona te ne pusti samog?
- Pa... Ne.
- Pa... Dobro. Onda je dovedi.

Daleko od toga da mi je njen dolazak smetao jer sam nešto naumila (bila sam slobodna od svake zle primisli), međutim nenadano povećanje broja gostiju neće oduševiti moju mamu (daleko od toga), a ujedno mi ne treba ljubakanje zaljubljenog para koji uključuje dečka koji mi se sviđa na mojoj rođendanskoj proslavi.

Tijekom dana saznala sam da će se pozivu odazvati i Marko C. Bila je to kompenzacija za ovakvo razočaranje. Nema veze što će Darko dovesti curu, glavno da dođe Marko! Tako sam se nastojala razvedriti. I pošlo mi je za rukom...

Došli su Feliks i Darko, donijeli poklone i curu, cura pristojna kažem ja, otprilike suprotno kaže Lucija. Na svu sreću došao je i Marko. Rođendan je prošao skroz u redu, nije bio neki ludi tulum jer za prave tulume nikad nisam imala previše potencijala, ali sve u svemu lijepo smo se proveli, a i torte je bilo po cijelom tepihu i šire.

Prolazili su dani i tjedni i baš negdje kad sam se već zapitala kako to Darko nikad ne povede svoju curu na faks i nisu li možda prekinuli, eto mi na oči sretnog para. Počeo on nju češće voditi sa sobom, ne samo na faks, nego primjerice i na Sljeme subotom (za bodove iz tjelesnog).

Te subote Medvednica je odisala svojom uobičajenom ljupkošću. Dakako, uspon i nije bio nešto što sam predobro podnosila jer sam od pola staze na dalje obično osjećala prilične posljedice svoje propale kondicije, no nije bilo izbora pa nije bilo ni predaje. Lucija i ja još nismo niti apsolvirale prvu polovicu staze kada su nam se Darko i njegova polovica priključili. Od tada na dalje postajali smo sve sporiji, sporiji nego očekivano budući da mu je cura imala još više problema nego mi same, ujedno i zbog zdravstvenih teškoća. No dobro, duge, spore šetnje šumom imaju, rekli bismo, i svojih prednosti: osim opažanja prirode tu je i jedinstvena prilika da bolje upoznamo svoje suputnike.

I upoznali smo ih. Prvenstveno nju. Ne bih ni uz najveće naprezanje mogla pohvaliti niti njezinu inteligenciju, niti izbor tema za razgovor, niti druge interese. Da me skoro oborilo s nogu te sam poželjela istovremeno otkotrljati se nizbrdo i potrčati uzbrdo kada je ocijenila koja aroma kondoma više peče otprilike ilustrira moje zgražanje, a koje očito i nije pretjerano subjektivno.

Ne sjećam se više niti kako smo preživjeli uspon, niti kako smo se vratili. Onako kroz maglu slutim da sam se prikopčala nekome od drugih kolega kada smo se vraćali i nabila popriličan tempo da bih izbjegla neugodno društvo. Kasnije sam se pitala zašto bih željela biti s tipom koji si je našao takvu curu i što bi to govorilo o meni.

Par mjeseci kasnije ta je veza pukla. Nisam više imala niti najmanjeg interesa za Darka i tako sve do onog trenutka kad se sa svojom bivšom opet pomirio. Onda im je veza opet pukla. Nakon toga nije bilo više mirenja iako mu je bivša razradila strategiju te između ostalog kumila Luciju da za nju posreduje. Za Lucijine (neuspješne) intervencije saznala sam, naravno, mnogo kasnije, između ostalog i zato jer su naši odnosi tada donekle zahladili zbog jednog drugog dečka.

Ako si zauzet, privlačiš žene. Ako si solo, izbjegavaju te kao kugu.

(Nastavlja se)

03.02.2007. u 21:20 • 4 Komentara • Print • # • ^

<< Arhiva >>

<	veljača, 2007					>
P	U	S	Č	P	S	N
			1	2	3	4
5	6	7	8	9	10	11
12	13	14	15	16	17	18
19	20	21	22	23	24	25
26	27	28

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari da/ne?

Tko je Flowergirl?

Zagrepčanka u 25. godini.
Sve dalje i dalje od diplome.
Pomalo podvojena ličnost.
I što je najbitnije: svjesna (poput Matissea) da uvijek postoji cvijeće za one koji ga žele vidjeti.

Opis bloga

When the head of state didn't play guitar,
Not everybody drove a car,
When music really mattered and when radio was king,
When accountants didn't have control
And the media couldn't buy your soul
And computers were still scary and we didn't know everything

I was born too late to a world that doesn't care
Oh I wish I was a punk rocker with flowers in my hair

[All]

Shortcuts

Filozofica
Hrvoje
Mary
Pegy
Alan
Run
Sinke
Bosa pjevačica
Eugen

With flowers in my hair ... https://blog.dnevnik.hr/flowergirl

subota, 03.02.2007.

Svi moji dečki III

Tko je Flowergirl?

Opis bloga

Iz arhive

Brojač

Kontakt

Shortcuts