...blank infinity...epica....
...mislim da sam danas vec 6 puta poslusala ovu pjesmu...pa....
....Trying to keep myself afloat upon this stream
But a thought is pulling me down
Pulling me all the way down
We are wandering towards a blank infinity
And extinguishing will now be the only way
to diminish your sins
This vortex can't be filled up again
A hole in space and time
Do you cry to the heaven's high
when you're confined in here?
Do you not ever wonder
why these leaden tears will never dry?
They’ll leave behind so many shadows in my mind
High in the sky, all of the clouds are passing by
Wait for this storm, wait for the rain,
and wait for the tears to fall down on me
Do you cry to the heaven's high
when you're confined in here?
Do you not ever wonder
why these leaden tears will never dry?
They’ll leave behind so many shadows
Living in me, living in all the memories in my life
Do you wonder why
These tears never dry
Time forced into life
Living in my mind
Can we ever find a way in t his labyrinth without end?
Labyrinth has no end
Which turn should I take?
Left or right?
Should I stay?
Should I be the one?
Lost inside blank infinity
...andrea ovo nea veze s tovojim inficem...lolo...
...hmmm...definitivno se moram pohvalit sranjem koje mi se danas dogodilo....
......
...uopce neznam kako da to uoblicim u recenicu...ali otprilike....otkinuo mi se pirs...
...tkivo izvedu mi se malo smanjilo i pirs je ostatak poderao...fuck...kako ovo glupo zvuci...ugl...sad moram cekat da zacijeli da mogu ici opet pirsat...
......ssmrc...
......ssmrc...
...remodeling my life...
legendarna paprika...
Tristania
...počela sam preuređivat sobu...i u tom silnom "pospremanju" IZGUBILA CD OD TRISTANIE...
...pa cu zato danas pisat neš malo o tristanii...hihi...
...dakle...
...Tristania je gothic metal band iz Norveške...osnovan je 1996...a osnovali su ga Morten Veland, Einar Moen i Kenneth Olsson... u početcima bili su dosta bazirani na black metal zvuku...da bi kasnije...uspješno miješali black metal riffove s ženskim vokalom i death vokalom Mortena Velanda te klasičnim instrumentima (flauta, violina)...jak utjecaj na Tristaniu imao je i doom metal...po mone mišljenju vrhunac su doživjeli s albumom Beyond the Veil...cijelo to vrijeme "vođa" banda bio je Morten...da bi kasnije napustio Tristaniu, i osnovao još jedan odličan band...Sirenia...svakako poslušajte
Discography
Tristania (EP) (1997)
Widow's Weeds (1998)
Beyond the Veil (1999)
World of Glass (2001)
Ashes (2005)
Illumination (Sep 2006)
Postava...
Vibeke Stene - female vocals
Řsten Bergřy - clean vocals
Anders Hřyvik Hidle - guitars
Rune Řsterhus - bass
Einar Moen - keyboards/programming
Kenneth Olsson - drums
Svein Terje Solvang - guitars
Prijašnji članovi...
Morten Veland - vocals/guitars (left to new band Sirenia)
Kjetil Ingebrethsen - death vocals (left April 2006 to embark on a lower musical career)
...aaaaaaaaaaa...
...aaaaaaaaaaaa...
...satyricon u zagrebu u boogaloooo...zašto ja sve tako kasno saznam....i zašto nemam s kim ići...
...šmrrrrrrrrccc...
...raspisujem javni natječaj kojim tražim minimalno socijalnu osobu koja bi išla samnom na satyricon....šmrrrrccc...
...ta osoba bi po mogućnsti mogla biti annnndrea.....šmrrrrrccc...
...eto sad mi još i nos curi...u biti ne curi mi nos vec neindentificirane stvari iz njega...lolo...
...andreaaaaaa zaaaasto ne slusas black.......mijau...
....smrrrccc...smrrrrccc...
ponovno zašto?
...neznam ZAŠTO ali u postove mi se jaaako uvukao taj Zašto...postavljam pitanja i ostavljam ih otvorena i neodgovorena...pa ok, here it goes again...
zašto?...
...svi misle da sam sotonist (uuuu) ili ateist...ja priznajem da svojim izgledom začuđujem ljude jer ne nosim traperice i rozu majicu...dakle priznajem da zaslužujem komentare dok hodam cestom...samo mi je čudno Zašto bi netko trošio glasnice da se meni iz leđa zadere "sotonist" ili "sotona"...mislim meni je to stvarno smiješno...ja kao prvo nisam sotonist niti sotona...i drugo nikad nisam osjećala potrebu da prolazeći pored crkve iz koje izlaze stare "gospođe" se zaderem kršćani...ili (s obzirom na to što sam ja nekad i sotona) bogovi...da, stvarno su mi u početku takve zlobne primjedbe smetale...ali nakon 4 godine sam se već i navikla da se nakon takvog uzvika okrenem i slatko nasmijem...
...hmmm...da na kraju nisam spomenula čime se smatram ako nisam ni ateist niti sotonist...imajući na umu da ne vjerujem u boga...e paaa...ja sam nihilist......ako neznate uopće što je to ....
The term comes from the Latin nihil, meaning "not anything".
Nihilism is a philosophical position which argues that the world, and especially human existence, is without objective meaning, purpose, comprehensible truth, or essential value. Nihilists generally assert some or all of the following: there is no reasonable proof of the existence of a higher ruler or creator, a "true morality" is unknown, and secular ethics are impossible; therefore, life has no truth, and no action is known to be preferable to any other.
A nihilist is a man who judges of the world as it is that it ought not to be, and of the world as it ought to be that it does not exist. According to this view, our existence (action, suffering, willing, feeling) has no meaning: the pathos of 'in vain' is the nihilists' pathos—at the same time, as pathos, an inconsistency on the part of the nihilists.
— Friedrich Nietzsche, The Will to Power
...nihilizam je često opistvan kao vjerovanje u ne postijanje istine...pa tada iz toga nastaje takozvani paradoks lažljivca; ugl. ovako znači ako vjeruješ da istina ne postoji to znači da vjeruješ da je to istina i samim time negiraš nepostojanje istine...
...ja vjerujem u postojanje istine...kao neke određene činjenice za koju u to vrijeme smatram da je točna...odnosno istinita...ništa dalje od toga...
...a istina je da ne vjerujem u postojanje boga...kao starog, bradatog zaštitnika koji nas uvijek gleda i čuva...mislim nezvuči li to kao priča za malu dijecu...pa u biti ljudi i jesu poput male djece koja se kada im treba utjeha i vjera (pogotovo u teškim trenutcima) okreću k bogu...to sve samo dokazuje čovjekovu slabost da kroz probleme prođe sam...preživi i ojača...ne mislim nužno sam...uz voljene itd... ali bez boga...ja zato samtram da je vrlo pozitivno imati vjeru (ne vjeroispovijest) nego nadu da ima nešto puno jače i pametnije što će nas zaštititi kada zagusti...možda sam čak i ljubomorna... ljubomorna na ljude koji imaju vjeru...jer kao što sam već rekla...homo sapien sapien je slab...krhak...treba mu vjera...a ja to nemam...često razmišljam kako bi meni bilo da sam malo jednostavnija...u biti da ne razmišljam toliko...tada nebi bila toliko blizu smrti...a da nisam bila vjerojatno nebi niti došla do ovakvih spoznaja...tada, isplati li se ići po spoznaje do samoga ruba ponora???...to si još nisam uspjela odgovoriti...
i slikica nietzschea i (hihihi) nešto što mi je došlo na nekom testu na quizilli
zašto ljudi lažu?
nemojte očekivati da vam u ovom postu odgovorim na gore postavljeno pitanje...ali smatrajte ovo poticajem da razmislite o tome...
ovaj post je zapravo "inspiriran" nečime na što sam sasvim slučajno naišla na stranici slovenskog dječjeg national geographic (nemojte pitat šta sam tamo tražila), uglavnom na toj stranici su objavili natječaj za naj laž...neznam...možda sam ja čudna...ali mislim da je sve to totalno bizarno...mislim, i onda je čudno što djeca čim progovore počnu lagat...s jedne strane svijet ih na to prisiljava...a s druge strane navodno odgojno obrazovni časopis za djecu potiče djecu da lažu...u tom natječaju laž se tretira ko nešto pozitivno, potrebno pa čak i smiješno...pa da!!! za djecu bi se trebale otvoriti škole laganja...i to bi bila odlična izvanškolska aktivnost...i zato djeco, nemojte ići u glazbenu školu, art radionice i druga takva sranja, pohađajte škole laganja...
zapravo i ja bih mogla otvoriti takav natječaj....pa evo...pošaljite mi svoje laži...najbolji lažljivac dobiti će nagradu...super-znojnik u bojama " vatrenih"....weee...
ne, dosta zajebancije...fuck sad mi se cijeli post pretvorio u kritiziranje national geographica...nije takav bio plan...pa idem to ispraviti... dakle...
ovo je slatki mali lik koji vas poziva da baš vi budete naj lažljivac
zašto ljudi lažu?
moje je mišljenje da lažu zbog straha, straha da ljudi ne otkriju njihovo pravo lice, da ih ljudi zapravo ne upoznaju i time ogole...strah je zapravo bolest, a laž je njegov simptom...i očita posljedica...razlikovati se od ostalih, podržavati istinu koju drugi skrivaju, iskrivljuju ili ignoriraju, znači biti izdvojen kao crna ovca... što je kod mene nužno "zlo"...a to zahtijeva mnogo hrabrosti...najlakše je sakriti se ispod zajedničkog tepiha općeprihvaćene laži i biti dio cjeline i grupe...te time biti prihvaćen u društvu...je li cijena prihvaćenosti laž?...ili je prihvaćanje laži samo preduvjet...ako je to uistinu tako...ako svi lažemo o istim stvarima, laž će prestati biti laž i pretvorit će se u stvarnost...
znači li to da lažima zapravo možemo oblikovati svoju stvarnost...
dame i gospodo, predstavljam vam svjetskog prvaka u laganju, predsjednik sjedinjenih američkih država, svima dobro znan george w. bush i primjer njegova govora
kornjačine noge i pepeo od trstike
Zašto ja ljudima izgledam nesretno...čak i onda kada sam sretna...ili kada sam samo razočarana...ja sam zapravo porculanska lutka...mnogo krhkija od drugih lutaka...i s tanjim koncima koje suptilno povlači netko iz pozadine...ja ću se lakše osloboditi tih konaca...no kada u tome jednom uspijem moj pad do tvrdog tla stvarnosti biti će bolan...možda se čak i slomijem pri padu...no nakon nekog vremena, vjerujte mi, oporavit ću se...nesreća nas očito mijenja...nakon nje smo drukčiji...zreliji...od nje učimo...zato bi se trebala naći svrha nesreće...učenje...prolazimo li kroz traume, padove...trpimo bol, doživljavamo gubitke da bismo nešto naučili?...iz mog iskustva...to je definitivno tako...
colorblind
stojim tu...na rubu ponora...na vrhu litice koja se izdiže iz ničega...na rubu ništavila...beskrajnog ništavila...pipam si puls...još sam tu...hodam po rubu...bez ikakvog zastajkivanja, tako sigurno i odlučno...spremna sam...spremna sam pasti u vortex "života"...spremna sam...ne bojim se...no ne vidim boje...i "život" je bezbojan... zar zaista postoje samo crna i bijela?...osmjeh je napokon osvanuo na mom licu... ja ... ja sanjam... ja (budna) sanjam život...
I saw my life in black and white,
and shades of grey between
Those other hues, and other views
remained there sight unseen...
