lutam...lutam izgubljena...trčim kroz šumu tame...trnje mi otvara rane na rukama...ne boli me...smijem se...zapravo sam tužna...usamljena...obavijena tamom...sudbina....suze...kiša...ovo je samo još jedan dan u nizu...trčim...u daljini...oblaci kao da se razilaze... vidim sunce...negdje u daljini..trčim prema njemu...ono mi biježi, izmiče...pružam ruke pune ožiljaka od trnja...želim
dohvatiti svijetlost...a tako je daleko...dolazim do livade...izlazim iz šume
tame...oči me bole...moraju se priviknuti na svijetlost...liježem na travu još
mokru od kiše...zurim u nebo...oblaci su nestali...zamijenilo ih je plavetnilo...
umor me svladava...snivam...budim se...ovdje miriše na maline...
