ŠTO MORAMO ZNATI KAKO BI OTVORILI OBRT I USPJEŠNO GA VODILI - Stranica za upoznavanje
ponedjeljak , 24.12.2018.MaxMinus magazine No 51...1.12.2013.
Click here: ŠTO MORAMO ZNATI KAKO BI OTVORILI OBRT I USPJEŠNO GA VODILI
Smatram da bez pomoći HGK-a Udruženje pružatelja usluge smještaja na plovilu - čarter sigurno ne bi ni postojalo. Jakelić je upozorio da država često donosi mjere koje poništavaju dobre efekte drugih mjera i da je zato izuzetno bitno da se osvijesti stanje u kojem se poduzetnici nalaze. Danas se preko Udruženja nastavlja pravna bitka za bolje zakonsko uređenje ove djelatnosti i veću zakonsku zaštitu nas agenata.
Prema najavama bliskih vodećim krugovima, Mercator je sa novim vodstvom opet otvoren za prodaju interesentima, iako se novi predsjednik u javnim istupima dosad zalagao da najveća slovenska trgovačka kompanija ostane u domaćim rukama. Od subote imamo dramu u kući zbog nekih para na babinom penzionom računu.
Broj41(BiH)-p.62 - Puno je nepovoljnije ako se otrovane pčele vrate u košnicu jer tada donose otrov na svom tijelu pa postoji opasnost da se otruju kućne pčele, matica i leglo što dovodi do uginuća cijele pčelinje zajednice.
Treba li izrezivati trutovsko leglo s ciljem biološkog uništavanja varoe? Odgovor je negativan, iako su znanstvenici savjetovali pčelarima da to rade, a potom su iznenada zašutjeli, svjesni da su opet napravili grešku kao i s antibioticima. Mnogi će se zapitati kako. Evo odgovora i činjenica. Govori se da je svako otvaranje košnice stres za pčelinju zajednicu. I to je istina. Ali kad se odstrani okvir s poklopljenim trutovskim leglom, to nije samo stres za zajednicu — to je za nju i šok! Pčele nikada ne rade i ne očekuju ono što im ne treba. Mnogi su govorili da je trutovsko leglo klopka za varou, da se izrezivanjem poklopljenog legla izbaci do 50 % varoe to da nije žalosno, bilo bi smiješno. Moja su istraživanja pokazala sasvim suprotne rezultate i to ne samo kod varoe već i kod unosa nektara i peluda i to njegovim smanjivanjem za 30 %. Kada pčelinjoj zajednici oduzmemo ono što ona očekuje, u ovom slučaju trutove, ona tog trenutka koncentrira svu snagu na obnovu toga čega nema, a pritom zanemaruje onaj posao koji je do tada radila, sakupljanje nektara i peluda. I nije to najveći grijeh jer koliko se tek genskog materijala baci, koliko se vremena potroši i koliko se štete napravi? Evo još podataka: ako tzv. Nadam se da sam mnoge potaknuo na razmišljanje isplatili se ovo raditi ili ne. Svjestan sam da će biti onih koji će odmahnuti rukom, no to mogu napraviti samo onda kad vide u oglednoj staklenoj košnici što se događa nakon tih zahvata, a ne pročitanih podataka na internetskim forumima ili iz napamet napravljenih istraživanja. Moj je stav da je izrezivanje trutovskog legla besmisleno, iako me još i danas neki pčelari uvjeravaju da je to odlično. A ja im kažem da prestanu čitati stare tekstove na internetu od nazovi znanstvenika jer su to oni ionako davno odnekud kopirali, a košnicu nisu nikad otvorili. PITALICA: Koje su se poznate povjesne ličnosti liječile apitoksinoterapijom? Prve pisane tragove o primjeni pčelinjeg otrova ostavio nam je Hipokrat 460. Međutim, smatra se da je pčelinji otrov kao lijek korišten u egipatskoj civilizaciji prije 5. U bližoj prošlosti, Karlo Veliki 742. U novijoj povijesti Mao Ce Tung 1893. Nauma Petrovića Jojriša u novijoj povijesti 1879. Ljubarski, koji je na osnovi višegodišnje primjene objavio da pčelinji otrov uspješno liječi reumu. Filip Terc, bečki kliničar, pošto se izlijećio od reumatizma slučajnim ubodima pčela, nastavio ih je primjenjivati kao liječnik te je objavio da je 173 reumatičara izliječio tim pčelinjim proizvodom. Njegov sin, Rudolf Terc, bečki okulist, 1912. Charles Mraz, iako nije bio liječnik, 1934. Naročito se istaknuo u liječenju artritisa i multipla skleroze. Značajniji znanstveni pristup u apiterapiji, od 50-ih do 70-ih godina prošlog stoljeća ostvarili su liječnici: prof. Naum Petrović Jojriš iz Rusije i dr. Kao rezultat ruske apiterapeutske škole, a na osnovi uredbe ruskog Ministarstva zdravlja, danas u Čeljabinsku, Vladivostoku i Moskvi imamo nekoliko zdravstvenih institucija koje u liječenju rabe pčelinji otrov i druge pčelinje proizvode. IZVOR: PITALICA: Koliko je star pčelinjak u Parku Maksimir? Pčelinjak u sklopu nadbiskupskog gospodarstva u Maksimirskom parku u kojem je po nekim podacima bilo smješteno blizu 200 košnica izgrađen je 1853. U naravi je to jednostavna gospodarska zgrada, u središnjem dijelu zidana jednokatnica u kojoj je bio stan pčelara. Na zidani dio nastavljaju se dva dugačka prizemna drvena krila za košnice i pčelarski pribor. Zidana zgrada ima četverostrešno krovište prekriveno crijepom, a prizemna krila su natkrita dvostrešnim krovištem. Zidana zgrada se koristi za edukaciju studenata Agronomskog fakulteta za nastavu iz pčelarstva i potrebe Zavoda za pčelarstvo , a prizemna krila su obnovljena nakon požara. Uz pčelinjak su bile posađene skupine cvijeća i lipovih stabala za hranu i uzgoj pčela. Pčele oprašuju velike poljoprivredne površine te je svako smanjenje njihovog broja razlog za zabrinutost u poljoprivredi i prehrambenoj industriji. Članice Europske unije u petak su se dogovorile u potpunosti zabraniti tri aktivne supstance koje se koriste u pesticidima jer su znanstvene studije utvrdile da su štetne po pčele. Europska komisija preporučila je zabranu nakon što je Europska agencija za sigurnost hrane EFSA zaključila da tri najčešća neonikotinoida klotianidin, imidakloprid i tiametoksam štete središnjem nervnom sustavu kukaca, uključujući pčele. Pčele oprašuju velike poljoprivredne površine te je svako smanjenje njihovog broja razlog za zabrinutost u poljoprivredi i prehrambenoj industriji. »Zdravlje pčela mi je od najveće važnosti jer utječe na bioraznolikost, proizvodnju hrane i okoliš«, rekao je povjerenik Komisije za zdravlje i sigurnost hrane Vytenis Andriukaitis. Nakon što su države članice EU-a u petak na Stalnom odboru za biljke, životinje, hranu i stočnu hranu kvalificiranom većinom podržale prijedlog Europske komisije zabranit će se svaka uporaba tri sporna neonikotinoida na otvorenom. Pesticidi koji sadrže te supstance i dalje će se moći upotrebljavati u staklenicima gdje im pčele nisu izložene. Očkeuje se da odluka stupi na snagu do kraja godine. Europska Akcijska mreža za pesticide PAN , koju čini više nevladinih organizacija koje upozoravaju na štetne učinke pesticida, ocijenila je da ta odluka »povijesni dan« za Europu. »Dopuštanje neonikotinoida tijekom četvrt stoljeća bila je greška i dovela je do katastrofe po okoliš«, rekao je Martin Dermine iz PAN-a. Farmaceustki div Bayer, proizvođač neonikotinoida, ustvrdio je da zabrana »nije opravdana« jer su pesticidi sigurni »kada se koriste u skladu s uputstvima« na proizvodu. Odluka je »loša po europski poljoprivredni sektor i okoliš i neće popraviti broj pčela ili drugih oprašivača«, ustvrdila je ta tvrtka u izjavi. Odluku o zabrani tih supstanci pozdravili su hrvatski zastupnici u Europskom parlamentu Davor Škrlec i Marijana Petir. »Godinama svjedočimo smanjenju populacije pčela. Pčele i drugi oprašivači imaju veliku ulogu u očuvanju bioraznolikosti i proizvodnji naše hrane pa moraju biti zaštićeni. Zabrana najčešće korištenih neonikotinoida važan je korak za preokretanje pada populacije pčela u Europi. Prema procjenama koje je objavila Europska agencija za sigurnost hrane EFSA , većina pesticida na bazi neonikotinoida predstavlja rizik za divlje pčele i medonosne pčele. Stoga smo u rezoluciji Europskog parlamenta u ožujku pozvali na provedbu sveobuhvatne i dugoročne strategije za zdravlje i repopulaciju pčela. Zatražili smo uspostavu akcijskog plana za borbu protiv smrtnosti pčela i ukidanje odobrenja svih aktivnih supstanci u pesticidima koje ugrožavaju zdravlje pčela«, ističe Škrlec, priopćio je njegov ured. U priopćenju ureda zastupnika se navodi kako su tijekom provođenja istraživanja vezanih uz razloge smanjivanja populacije pčela, primijećene anomalije u njihovom ponašanju. Uočena je dezorijentiranost zbog koje pčele nisu mogle pronaći svoju košnicu, prestale su »plesati« u košnici kako bi ostalim pčelama pokazale put prema nalazištu hrane te su se čak prestale brinuti za potomstvo. Zbog toga je došlo do opustošenja košnica, a pčele ličinke su ugibale od gladi. Znanstvenici su zaključili da je vjerojatni razlog za takvo zbunjujuće ponašanje pčela pesticid koje se miješa u sredstvo za zaštitu biljaka i koji je baziran na neonikotinoidu. Sličnog sastava kao i nikotin u cigaretama, djeluje na pčele poput droge koje čak postaju »ovisne« i traže polja koja su tretirana tim pesticidom. »Kao članica Intergrupe Europskog parlamenta za klimatske promjene, biološku raznolikost i održivi razvoj pozdravljam podršku država članica prijedlogu Europske komisije o zabrani korištenja tri najčešća neonikotinoida …. Smanjenje broja medonosnih pčela i divljih oprašivača ima negativan učinak na poljoprivredu, proizvodnju i sigurnost hrane, ali i na biološku raznolikost i ekosustave, a njihovoj ranjivosti doprinosi i korištenje pojedinih aktivnih tvari u pesticidima poput neonikotinoida. U Izvješću je ukazano na važnost da se dugoročno zdravlje i održivost pčelarskog sektora u Europi oslanja na jamčenje zdravlja i održivosti lokalnih ekotipova, ali i na zabrani onih djelatnih tvari u pesticidima, uključujući neonikotinoide i sistemske insekticide, za koje je znanstveno dokazano da ugrožavaju zdravlje pčela«, izjavila je za Hinu Marijana Petir. IZVOR: PČELARENJE — KAKO POČETI? Budući da Slovenija ima vrlo dugu pčelarsku tradiciju, moglo bi se reći da nam je pčelarstvo već u genima, svake godine velik broj ljudi odluči postati pčelari. Budući da nema nikakvih ograničenja, pčelar uistinu može postati svatko tko to iskreno želi. Ipak, iznimka su osobe alergične na pčelinji ubod, kojima bi se pčelarstvo pretvorilo u posao opasan po život. Kao i u svakom drugom poslu i u pčelarstvu morate odnekud započeti. Mnogi se počnu baviti pčelarstvom, jer žele nastaviti obiteljsku tradiciju, od poznanika dobiju roj ili pčelinju zajednicu. Oni čija je želja za pčelarenjem velika, sami kupe pčele. Svi nam je zajedničko to što nas ove mala i marljiva bića fasciniraju do te mjere da želimo provoditi vrijeme s njima svaki dan. Pri odluci da se počnemo baviti pčelarenjem, moramo biti svjesni da su pčele živa bića kao i druge životinje, te ih ne možemo donijeti kući bez ozbiljnog promišljanja o poslu i odgovornosti koje nas očekuju. Pčelarstvo nije samo stjecanje i prodaja pčelinjih proizvoda, kao što mnogi misle, već je mnogo više. Katkad je potrebno više vremena za obavljanje posla oko pčela. Tko započne s pčelarenjem misleći samo na dobit od pčelinjih proizvoda, pa si za rad s pčelama ne uzme dovoljno vremena, taj će brzo odustati, ali će najviše trpiti pčele. Takvi obilaze pčele samo kad trebaju ubirati plodove njihova rada. Kada pčele treba pregledati, hraniti ili liječiti, oni na njih zaborave. Za sve one koji se žele ozbiljno baviti pčelarenjem, u nastavku slijedi par savjeta za jednostavan i uspješan početak pčelarskog puta. IZBOR KOŠNICA: Prije nego što se počnemo baviti pčelarstvom, moramo odlučiti s kojim ćemo tipom košnica pčelariti. Odabir košnice je važan u početku, ali i kasnije u daljnjem razvoju i širenje pčelarstva. U našoj zemlji prevladavaju LR košnice koje su jeftinije, lakše ih je postaviti na pozicionirano mjesto, a prostor unutar njih se može prilagođavati potrebama pčela, pa je manipulacija njima brža, a prinos meda veći. Rad sa njima fizički je naporniji, jer umjesto pojedinačnih okvira, moramo podići cijeli nastavak. U Sloveniji većina pčelari u različitim verzijama AŽ košnica. Rad s njima je manje fizički naporan, košnice su fiksirane u pčelinjaku, zbog složenije izrade, ove su košnice skuplje, a za rad s njima treba nam više vremena. Postoje i druge vrste košnica, ali su kod nas rjeđe. Izbor tipa košnica zahtijeva pažljivo razmatranje, jer bi nam kasnije mijenjanje sistema prouzrokovalo nepotrebne troškove. NABAVA PČELINJIH ZAJEDNICA Do pčelinjih zajednica možete doći kupnjom prirodnih ili umjetnih rojeva ili kupovinom košnica s pčelama. Prilikom nabave moramo biti oprezni kakve zajednice kupujemo. Obratiti ćemo pozornost na zdravlje i opće stanje pčela, čistoću pasmine Kranjske sivke. Pčelinje zajednice ne smiju ukazivati na moguću zarazu varoom, vapnenastim leglom ili nekom drugom bolesti. Pčelinja društva moraju biti jaka i brojčano velika, jer će se samo takva razviti u dobre proizvodne zajednice. Preporučljivo je da početnike pri kupnji savjetuje iskusni pčelar. PČELINJAK: Pčelinjak je svaki prostor u kojem su smještene pčelinje zajednice, a to mogu biti stacionirani stalni objekti, prostor sa slobodnim košnicama ili postavljenima na vozilo. Bez obzira na izbor, obveza svakog pčelara je registracija pčelinjaka. Pčelar je dužan u roku od 30 dana od postavljanja pčelinjaka prijaviti lokaciju Upravi za sigurnost hrane UVHVVR ispunjavanjem obrasca za upis u registar pčelinjaka. Po primitku registarske oznake, tabelu s njom mora postaviti na vidljivom mjestu na pčelinjaku u roku od 7 dana. Ukoliko se pčelinjak nalazi na parceli koja nije u vlasništvu pčelara, potrebno je ishodovati suglasnost vlasnika zemljišta. Svi pčelinjaci moraju biti registrirani i ispravno označeni, a sve promjene pčelar je dužan dojaviti nadležnoj službi uz godišnje izvješće o broju pčelinjih zajednica. I u slučaju privremenog premještanja pčelinjaka, registracija je obvezna, za što je potrebno ispuniti Izjavu veterinara o kretanju pčela za određeno razdoblje. Udruga će mu pomoći u rješavanju problema i u izboru mentora. Mentor će pomoći novom pčelaru u početnim koracima. Mentor bi morao biti iskusan pčelar koji pčelari u skladu s načelima dobre pčelarstva prakse u blizini i s istim tipom košnica, te da je spreman pomoći i podijeliti znanje i iskustvo. Za uspješan rad s pčelama, važno je da svaki pčelar i sam uči o pčelama i o radu s njima. Čak i prije nabave košnica i podizanja pčelinjaka, pčelaru treba početno poznavanje struke, kroz čitanje literature, priručnika i drugih materijala priznatih autora novijeg datuma. S vremenom će znanje biti dopunjeno čitanjem nove literature, kroz obrazovanje i vlastito iskustvo. OPREMA: Budući da za uspjeh u pčelarstvu nisu dovoljne samo pčele i znanje, pčelar treba i određen alat i opremu za rad. Pored košnica — uz vrijeme predviđeno za rad na pčelinjaku,. Na poslu je neophodna odgovarajuća zaštitna oprema jakna, kombinezon, šešir, rukavice , od prikladnog materijala i odgovarajuće veličine kako bi olakšali rad s pčelama. Kad pčele popune medište, pčelar će trebati i opremu za vrcanje meda sita, nož ili vilica za otklapanje i posude za spremanje meda odgovarajućih dimenzija. Kada pašno razdoblje završi i približi se jesen, pčelar će trebati opremu i sredstva za borbu protiv varoe, kao i šećer i opremu za prihranu pčela. U pčelinjak u pravilu unosimo samo novu, ispravno očišćenu i dezinficiranu opremu, a u svakom slučaju ne koristimo opremu, alate i košnice sumnjivog podrijetla da s njima ne unesemo i neku zaraznu bolest. Prilikom odabira opreme preporuča se slijediti preporuke drugih iskusnijih pčelara i mentora. Uz dobar rad i malo sreće, pčelaru će se uložen novac, vrijeme i trud brzo vratiti u obliku slatkih pčelinjih proizvoda. Uoči glavne u većini naših krajeva to znači — bagremove paše, razvoj pčelinjih zajednica ide ubrzanim tempom. Jake pčelinje zajednice kod LR-košnica mogu doseći brojku od 60-80. Istovremeno matice intenzivno polažu maksimalan broj jaja, a zajednice bi trebale biti maksimalno razvijene. Matice polažu od 1. Jake pčelinje zajednice imaju od 10 — 13 okvira legla, kao i 3 — 4 nastavka puna sa pčelama. Takve zajednice su spremne iskoristiti nadolazeću glavnu pašu. Raste i potreba za trutovima. Počinje djelovati instinkt rojenja, a zajednicama koje se nalaze u malim prostorima, npr. AŽ-košnicama, rojenje je već u punom jeku. Pčela medarica u našim krajevima ima pojačan prirodan nagon za rojenjem osobito prije glavne paše. Rojenje pčela je njihov prirodan nagon za održanjem vrste i on je kod pčela oduvijek prisutan. Taj ih je nagon uspio održati da tisućljećima budu najprisutniji oprašivači flore na našoj planeti. Cijela zajednica je u neprekidnom radnom raspoloženju. Polaganje jaja bude ograničeno samo onda ako u gnijezdu bude nepravilno izgrađeno saće ili ako je saće tamno, jer u proljeće matica ne polaže jaja u takve ćelije saća. Matica neće polagati jaja ni u saće ako ima plijesni ili bilo kakvih drugih nečistoća. Pčele koje su opterećene radom pri smanjenoj temperaturi u gnijezdu plodišta su primorane trošiti zalihe hrane u svom tijelu, a posljedica toga je da zajednica rano ne ulazi u rojevni nagon. U zajednici iz koje je izletio roj, legu se nove pčele jer je matica prije rojenja zanesla veliki broj stanica saća. Tjedan dana nakon izlaska prvog roja iz matičnjaka izlazi mlada matica. Ako je broj izleženih mladih pčela malen, te ako vremenske prilike tome pogoduju, pčelinja zajednica se neće ponovo rojiti. Tada nova matica ubija ostale još neizležene matice i matične kukuljice u matičnjacima, a pčele otvaraju matičnjake i iznose ih iz košnice. Međutim, često broj mladih pčela u košnici brzo raste pa zajednica osjeća potrebu za novim rojenjem. U tom slučaju pčele ne razaraju matičnjake nego ih brane da prva matica ne ubije ostale. U literaturi se navodi da te mlade matice ne napuštaju matičnjake, nego pružajući rilce kroz njegovu stjenku i primaju hranu od radilica. Pčele nerojevne zajednice djeluju svojom aktivnošću na neaktivne pčele rojevne zajednice, dolazi do progrizanja matičnjaka čime se rojevno stanje prekida. Na određenoj lokaciji bagrem počinje cvjetati nakon 42 dana poslije cvatnje marelice ili 45 dana od prve pojave pupoljaka. Jedan cvijet luči nektar dva dana, jedan grozd cvjeta pet dana, jedno stablo oko osam dana, a bagremova šuma na jednoj lokaciji izlučuje nektar u prosjeku od 10 — 12 dana. Bagremov cvijet najbolje izlučuje nektar ako je noću minimalna temperatura 10 °C, a tijekom dana oko 25 °C sa vlažnošću zraka oko 65 — 75% bez vjetra i jakih oborina. Bagremov cvijet ne izlučuje nektar ako je na lokaciji gdje se nalazi, tijekom prvih pupoljaka, noćna ili jutarnja temperatura pala ispod 0 °C, a manje izlučuje ako je tijekom cvatnje pala ispod 5 °C. Na dobroj bagremovoj paši jake zajednice bez rojevnog nagona redovno dnevno unose od 8 — 15 kg nektara, a na jednoj lokaciji može se u prosjeku ostvariti prinos po jednoj pčelinjoj zajednici oko 50 kg meda. IZVOR: i Što je to: BEELAND? Beeland je posve drugačiji turistički centar od svih do sada viđenih, uistinu nova dimenzija apiturizma. Beeland je niz planinskih kućica — apartmana u Mozirju, malom slovenskom gradiću u dolini rijeke Savinje Štajerska, sjever ni dio Slovenije specifične arhitekture — u obliku pčelinjih saća! No nije sve ostalo na neuobičajenom konceptu — ovdje i stvarne pčele imaju svoj dom, čime sve postaje još atraktivnije. Beeland je zato najbolje posjetiti u proljeće — kad su pčele najaktivnije, no i u druga godišnja doba ovo će magično mjesto pojedincima, obiteljima i romantičnim parovima pružiti jedinstven i neponovljiv doživljaj, jer to jamče predivne planine i šume, mirisne livade, bazen u dvije razine sa slapovima ljeti ili vanjski grijani wellness zimi! Osim toga, svi apartmani u Beelandu imaju modernu kuhinju i sobe, a kupaonica ima finsku ili infracrvenu saunu i jacuzzi, pa je opuštanje i uživanje zajamčeno! Više o ovom jedinstvenom mjestu na: Koliko ste se puta zapitali ugledavši neku biljku na livadi, u šumi ili negdje drugdje uz put koji joj je naziv, je li ljekovita ili opasna po zdravlje, medonosna ili peludonosna, možemo li je uzgojiti u svom vrtu? PlantNet Plant Identification je Android aplikacija za identifikaciju biljaka na osnovu fotografije. Inačica za iOS zove se PlantNet, a postoji i web aplikacija. Projekt Pl ntNet su razvili francuski znanstvenici iz CIRAD, INRA, INRIA i IRD uz podršku Tela Botanica mreže i Agropolis Fondation. Ova aplikacija je namjenjena poljoprivrednicima, posebice pčelarima, ali i šumarima, botaničarima, farmaceutima i svim drugim istraživačima, profesionalcima i amaterima, naravno uz neka predznanja engleski jezik. Aplikaciju možete preuzeti na iOS App Store ili Android Google Play Store. Preko vizualnog softvera za prepoznavanje biljne vrste koje su dovoljno dobro uslikane uspoređuju se sa botaničkom bazom podataka mogu te ako postoje iste ili slične ponudi se naziv biljke. Ako ste zadovoljni, potvrdite sličnost, a ukoliko vam se biljke na dobivenim fotografijama ne čine dovoljno slične vašoj, potražite pomoć zajednice Pl ntNet tako da sliku unesete u bazu aplikacije. Podatkovna baza aplikacije broj vrsta, preciznost fotografije razvijati će se sukladno s doprinosima i rastom broja krajnjih korisnika projekta u kojem možete i Vi sudjelovati. Više o aplikaciji Pl ntNet na: Tko je Željko Vrbos iz Virovitice — novi predsjednik Hrvatskog pčelarskog saveza? Željko Vrbos, novoizabrani predsjednik HPS-a profesionalni je pčelar iz Cabune u Virovitičko-podravskoj županiji čija se obitelj ovim zanimanjem bave preko trideset godina. Zajedno sa sinom Davorom i suprugom Jasnom inače kćeri poznatog hrvatskog pčelara Slavka Švrake čiji pčelinjaci broje čak 3. Pred novim predsjednikom Hrvatskog pčelarskog saveza mnogi su izazovi, ali ni prethodne zadaće koje je redom obavljao i kao poduzetnik i kao aktivista nisu bile lagane, pa vjerujemo da će i ovu dužnost obavljati časno i na ponos svih koji su mu pružili potporu ne samo na izbornoj skupštini HPS-a nedavno održanoj u Zagrebu, već i svih godina koje je posvetio razvitku gospodarske grane koja u Lijepoj našoj unatoč intenzivnom rastu posljednjih godina, ulasku mladih u proizvodnju, te znatnijoj popularizaciji pčelinjih proizvoda među građanstvom i u medijima, još uvijek nije u ravnopravnom položaju s drugim granama. Što je to: MAD HONEY ludi med? Da li je i vaš mail box pun spam poruka s ponudom raznih preparata koji će ojačati libido i povećati izdržljivost? Svi se ovi pripravci — uglavnom sumnjivog porijekla i bez odobrenja nadležnih institucija za lijekove i dodatke prehrani — mogu staviti pod zajednički nazivnik: afrodizijaci. Elisabeth West i dr. Michael Krychman, a mi donosimo njihove zaključke vezane za med. No zasad nije objavljena niti jedna konkretna studija koja bi dokazala afrodizijačka svojstva meda. Znanstvenici su pritom upozorili na to da treba izbjegavati tzv. MAD HONEY se proizvodi od nektara nekih vrsta biljaka kao što je Rhodendron ponticum i druge iz porodice Ericaceae. Ovaj nektar sadrži otrov grayanotoxin, poznat i kao andromedotoxin, acetylandromedol, rhodotoxin i asebotoxin, može povećati vaginalnu stimulaciju, no znanstvenici i medicinski stručnjaci upozoravaju da može i izazvati ozbiljne zdravstvene tegobe uključujući miokadriju i bradikardiju. IZVOR: KOJE ČAJEVE ZASLAĐUJEMO MEDOM, A KOJE TO NE SMIJEMO? Čajevi su najčešći ljekoviti pripravci iz narodne medicine. Od davnina se koriste za izlučivanje otrovnih tvari iz organizma, ublažavanje bolova, jačanje imuniteta i pomoć u nizu drugih zdravstvenih poremećaja, a med je u to vrijeme bio jedino sladilo koje su ljudi poznavali. Dodavanjem žlice meda nećete svoj čaj samo zasladiti, već ćete u njega unijeti sve prehrambeno i zdravstveno korisne tvari koje potiču od nektara dodatno obogaćenog preradom u pčelinjem organizmu i sazrijevanjem u saću. I sama gusta, sirupasta tekstura meda prirodno olakšava neke zdravstvene teškoće, ali med je i brz izvor energije valja pripaziti na dozu, jer je slađi od šećera: žlica meda sadrži 25 % više kalorija od šećera! Med se ne smije dodavati vrućem čaju kao ni vrućem mlijeku ili vodi , jer pregrijavanjem ne samo da gubi na ljekovitosti, već neki njegovi sastojci postaju veoma štetni za ljusko zdravlje, već treba pričekati da čaj bude mlak. Čajeve uvijek pripremamo svježe i nikada ih ne prokuhavamo dvaput. Doze bilja se ne smiju povećavati: učinak se neće povećati, a moguće je negativno djelovanje. Čajevi protiv prehlada i kašlja slade se medom, a čajeve protiv proljeva nikada ne sladimo medom. Ne zaslađuju se ni čajevi s gorkim tvarima npr. Čajevi se općenito dijele na crne, zelene i crvene. U crni se čaj može dodati malo mlijeka, ali se u pravilu ne piju s limunom i medom. Ni bijeli čajevi se ne piju zaslađeni, jer se tako umanjuje njihova učinkovitost. Crvene čajeve možemo zasladiti medom ili javorovim sirupom, smeđim ili palminim šećerom. Stari Rimljani su za ispiranje grla koristili čaj od kadulje zaslađen medom, ali vi ga možete piti svaki dan. U lonac kipuće vode stavite 3 velika listića kadulje na svaka 3 dl vode, kuhajte 1 — 2 minute, poklopite i pustite da odstoji 5 minuta. Uklonite listiće, zasladite žličicom meda i pijte svakodnevno, ali najviše 2 šalice dnevno. Čaj od majčine dušice se nikad ne kuha i ne drži u otvorenoj posudi, jer će tako ispariti njegovi ljekoviti sastojci. Uzmite jušnu žlicu majčine dušice, prelijte s 200 ml ključale vode, poklopite i nakon pola sata procijedite i zasladite medom. Doza: 3 — 4 šalice dnevno. Za liječenje suhog kašlja pripremite čaj od šipka. Žlicu dobro usitnjenog ploda sušenog šipka prelijte s 2 dl ključale vode, poklopite i ostavite da odstoji 15 minuta, potom procijedite i zasladite žličicom meda. Doza: 3 x dnevno prije jela. Čaj od šipka je idealan za jačanje imuniteta, pogotovo kod starijih osoba. Tri žlice usitnjenog ploda sušenog šipka potopite u pola litre hladne vode, ostavite da odstoji pa prokuhajte pola sata. Ostavite poklopljen da se ohladi, procijedite i pomiješajte s jednakom količinom mlijeka. Zasladite žličicom meda i uzimajte prije spavanja. Ljepšem spolu preporučujemo čaj od cvijeta nevena, jer ublažava bolne menstruacije i regulira nepravilni ciklus. Jedan do dva cvijeta prelijte s 2 dl kipuće vode. Zasladite medom i pijte 2 — 3 šalice dnevno 7 dana prije početka menstruacije sve do kraja ciklusa. Odakle naziv Kranjska sivka za pčele iz europske podvrste medonosnih pčela Apis mellifera? Kranjska siva pčela je podvrsta tamne europske medonosnih pčela i njen latinski naziv je Apis mellifera carnica. Prirodno joj je stanište područje jugoistočne strane Alpa, cijelog Balkanskog poluotoka i Podunavlja. Zahvaljujući aktivnostima Petera Pavela Glavara 1721 — 1784 , slovenskog svećenika, velikog ljubitelja pčela i pisca prve strukovne knjige o pčelarstvu, te Antona Janše 1734 — 1773 , prvog učitelja pčelarstva na bečkom carskom dvoru, ova podvrsta pčela je naturalizirana na području Kočevja u Sloveniji, a zbog svojih pozitivnih karakteristika raširila se od Slovenije, preko južne Austrije, Hrvatske , Bosne i Hercegovine i Srbije do Mađarske , Rumunjske i Bugarske. PČELARSKI RADOVI U RUJNU Tijekom rujna nastavljamo s radovima iz kolovoza. U ovom razdoblju u velikom dijelu naše zemlje više nema obilnijih pčelinjih paša, osim u krajevima gdje ima vrijeska i ružmarina, zamede livade i pašnjaci ili tamo gdje se uzgajaju postrni usjevi heljda cvate sve do prvog mraza. Drugim riječima, na prave jesenske pčelinje paše mogu računati samo seleći pčelari. Ostali moraju nastaviti s prihranom započetom u drugoj polovici kolovoza. A što se događa u samoj košnici? Da se pčele pripremaju za zimovanje možemo zaključiti prema slijedećim pojavama: matica smanjuje polaganje jajašaca, pčele izbacuju trutove van košnice, unose propolis i njime zatvaraju sve otvore kroz koje ulazi propuh ili svjetlost. U središnjem dijelu košnice pripremaju prostor za zimsko klupko: oko njega u prazne stanice unose med i pelud i tako povećavaju zalihe, a iznad tog prostora stvaraju mednu kapu. Kako se dolaskom hladnijih dana broj pčela u košnici smanjuje , tako se povećava broj varroe, pa se može desiti i da izgubimo koju zajednicu i prije zime. Tijekom pregleda pčelar ocjenjuje snagu zajednice i kvalitetu matice kroz broj pčela i količinu legla. Više hrane pred zimu — manje brige na proljeće! Idealna prihrana odnosno preciznije dopuna zaliha bila bi zamjena praznih okvira uskladištenim proljetnim ili bagremovim medom, jer se pčele ne zamaraju preradom industrijskog šećera. Odstupanje između potrebnih količina za zimovanje i stanja u košnici nadoknađujemo prihranjivanjem pa poticajno prihranjivanje iz kolovoza nastavljamo gušćim sirupom. Više zaliha unutar košnica prilikom uzimljavanja pružaju pčelama veći komfor prilikom prehranjivanja svog legla. Staro saće najbolje je odvojiti i tijekom zimskih mjeseci pretopiti jer takvo će saće u protivnom uništiti voskov moljac. Mlado saće koje imamo namjeru sačuvati za proljeće smještamo u prazne nastavke koje ćemo naslagati jedan na drugi i složiti nadstrešnice u hladu na sjevernoj strani. KAKO SE OBILJEŽAVAJU MATICE? Naći maticu ponekad nije lako, naročito ako je pčelinja zajednica brojčano jaka i ako su pčele nemirne na saću. Postoje razne preporuke kako olakšati taj posao. Matica se navodno kreće za suncem, pa je treba tražiti na ramovima do sunca. Ako je pčelinjak postavljen letima prema jugu, a sunce je na zalasku, maticu bi trebali tražiti na ramovima u desnom dijelu plodišta. Isto tako, ako je jutro i sunce se nalazi na istoku maticu bi trebali naći na ramovima u lijevom dijelu plodišta. Literatura dalje kaže da maticu trebamo tražiti na ramovima na kojima se nalaze tek položena jaja ili otvoreno leglo. Najčešće i jeste tako, ali u praksi maticu ponekad nađemo na krajnjem ramu u kome je med, bez legla. Isto tako, matica zna da napusti saće, pa je nađemo na zidu košnice. Dakle, pravila baš i nema. Iskustvo starijih pčelara kaže da ćemo lakše naći maticu ako dimom otjeramo pčele sa satonoša, a onda posmatramo u kojoj ulici će pčele prvo izbiti na satonoše. U velikom broju slučajeva matica se nalazi na jednom od ta dva rama koji čine pomenutu ulicu. Da bi lakše uočili maticu pčelari su počeli sa obilježavanjem matica sa lako uočljivim bojama plavom, bijelom, žutom, crvenom i zelenom. Postoji i međunarodna, opšteprihvaćena klasifikacija boja za obilježavanje matica po godinama. Na osnovu boje kojom je matica obilježena možemo odrediti njenu starost. U praksi postoje dva načina obilježavanja matica. Prvi je lijepljenje male pločice u boji na leđa matice. Na svakoj pločici u boji postoji i odgovarajući broj. Zbog mogućnosti precizne identifikacije matice, ovaj način se koristi na selekcijskim centrima kod uzgoja matica rodonačelnica. Matice uzgojene za tržište ili za svoje potrebe se obilježavaju jednostavnije, flomasterom u odgovarajućoj boji. Obilježavanje matica pločicama u boji Nađemo maticu na saću i uhvatimo je za krila desnom rukom. Lijevom rukom uhvatimo maticu za noge, a onda desnom rukom uzmemo štapić koji je bio umočen u odgovarajuće ljepilo. Vrhom štapića stavimo malo ljepila na leđa matice. Moramo paziti da ne bude previše ljepila. Ako umažemo maticu po tijelu i nogama, to je može oštetiti i izazvati njenu tihu smjenu. Istim tim štapićem dotaknemo unaprijed pripremljenu pločicu u boji sa odgovarajućim brojem i podignemo je. Pločicu na štapiću drže ostaci ljepila koje smo štapićem stavili na maticu. Prislonimo pločicu na leđa matici i odmaknemo štapić. Zbog veće površine i više ljepila pločica se odvaja od štapića i ostaje na leđima matice. Okrenemo štapić i njegovom drugom stranom, koja nije bila u ljepilu, lagano pritisnemo pločicu. Maticu malo zadržimo u ruci da se ljepilo osuši i pustimo je na saće sa koga smo je i uzeli. Hvatanje matice za grudni koš umjesto za noge otežava postavljenje pločice u boji na njena leđa. Pored toga maticu možemo nehotično pritisnuti i tako je povrijediti Obilježavanje matica flomasterom Postoje razni načini obilježavanja matica flomasterom. Cilj svakog načina je isti — učiniti maticu uočljivom uz nastojanje da je ne povrijedimo. Ovom prilikom osvrnućemo se samo na nekoliko načina obilježavanja matica flomasterom. Lijevom rukom je uhvatimo za noge, a onda desnom rukom uzmemo flomaster odgovarajuće boje i njim napravimo tačku na leđima matice. Flomaster smo prethodno protresli da bi smo njegov vrh natopili bojom. Pošto je teško uhvatiti maticu za noge većina pčelara je uhvati sa dva prsta za grudni koš i izvrši obilježavanje. Matica se, prirodno je, otima i nastoji da se izmigolji između prsta. To kod pčelara izaziva refleksnu reakciju u vidu pojačavanja pritiska prstima. Na ovaj način lako možemo da oštetimo maticu, naročito ako je pritisnemo po zatku. Postoji više konstrukcijskih rješenja, ali princip rada je isti. Način rada: Maticu uhvatimo u štipaljku. Iz štipaljke je prebacimo u cilindar za obilježavanje. Polako pomjerajući klip, maticu prislonimo uz mrežicu za obilježavanje. Moramo biti pažljivi i paziti da maticu ne pritisnemo prejako uz mrežu cilindra. Obilježimo je flomasterom odgovarajuće boje i pustimo da izađe na saće rama odakle smo je i uzeli; Umjesto da maticu hvatamo štipaljkom, možemo je jednostavno poklopiti otvorom na cilindru. Tako smo izbjegli jednu radnju i skratili vrijeme potrebno za obilježavanje. Na isti način, kao i u prethodnom slučaju, polako pomjerajući klip, maticu prislonimo uz mrežicu za obilježavanje. Obilježimo je flomasterom odgovarajuće boje i pustimo da izađe na saće rama odakle smo je i uzeli. Kod ovog načina se rijetko dešava da povrijedimo maticu, ali ona ipak doživljava izvjestan stres. Krugom poklopimo maticu na saću i kroz mrežu je obilježimo flomsterom. Nakon obilježavanja maticu kratko zadržimo ispod kruga, koji nakon toga uklanjamo. Na isti način možemo upotrijebiti i blokator za maticu. Postoje i pčelari koji nikada ne obilježavaju matice. To pravdaju lošim vidom, mogućnošću da povrijede maticu, činjenicom da nije prirodno da matica na leđima nosi pločicu ili boju itd. Sa nekim navedenim razlozima mogu da se složim. Svako ima slobodu izbora i mogućnost da radi kako misli da je najbolje. Rezultati pčelarenja na kraju pokažu šta je dobro, a šta nije…. IZVOR: članak Rajka Radivojca objavljen u časopisu BH pčelar Koliko pčelinjoj zajednici treba hrane za prezimljavanje i rani proljetni razvoj? Ne treba mnogo razmišljati koliko je hrane potrebno za prezimljavanje i rani proljetni razvoj pčelinje zajednice. Ovu problematiku treba promatrati na slijedeći način: ako jedna zajednica krajem kolovoza ima legla na 6 okvira, što je uobičajen obim legla u ovo vrijeme, na njima treba biti i bogatih vijenaca zrelog meda. Ovi vijenci meda ispod satonoša trebaju biti u sredini okvira visoki 8 — 10 cm, gledano od satonoše prema dolje. Vijenci se, gledano k prednjoj i zadnjoj bočnoj letvici, spuštaju polukružno na dolje do sredine okvira. Po jedan slijedeći okvir, lijevo i desno pored krajnjih okvira s leglom, trebaju imati ispod vijenca meda bogatu zalihu peluda. Pčele će i u rujnu sakupljati i deponirati u ćelije saća izvjesnu količinu peluda, jer se u tom razdoblju naglo smanjuje obim legla pa time i potrošnja peluda. Manje iskusni pčelari ponekad sumnjaju ima li u košnici dovoljno rezervi cvjetnog praha, jer nije vidljiv. Tu ga konzerviraju, a zatim dopunjuju medom i poklapaju isto kao i one u kojima je samo med. Tako konzerviran pelud se zove perga ili pčelinji kruh. Kada takav okvir izvadimo iz košnice i pogledamo kroz njega prema suncu, jasno će se ocrtati površina s pergom. Koliko je važno da se zajednice uzime s dovoljnom količinom hrane, toliko je važno da hrana bude pravilno raspoređena. Iza okvira s peludi, krajnji okviri u košnici trebali bi biti skoro puni zrelim medom. Znači da će zajednica koja krajem kolovoza ima leglo na 6 okvira, zimovati na ukupno 10 okvira. Ako zajednica krajem kolovoza ima leglo na 8 okvira, ono također treba imati na svim tim okvirima bogate vijence meda, a lijevo i desno još po jedan okvir s medom i peludi i krajnje okvire pune meda. To su izuzetno jake zajednice i one zimuju na svih 12 okvira riječ je DB košnicama s kojima autor teksta pretežno pčelari. Kasni rojevi, koji krajem kolovoza imaju leglo na 3 okvira prema naprijed iznesenim primjerima, zimovati će na ukupno 7 okvira. Med treba biti zreo, uglavnom s poklopljenim ćelijama. S ovom količinom i ovakvim rasporedom hrane, zajednice će bez problema uspješno prezimiti i imat će odličan rani proljetni razvoj. A sad da vidimo, na čemu se zasniva ova tvrdnja? Na osnovu višegodišnjeg mjerenja, potrošnja hrane po jednoj jakoj zajednici tijekom jeseni i zime od listopada do ožujka iznosi oko 8 kg. Pošto pčelama za prezimljavanje treba oko 8 kg hrane, to znači da im je za to dovoljna količina meda smještena samo u vijencima centralnih okvira. To i jest cilj je su tako stvoreni uvjeti za prezimljavanje veoma slični onima u prirodnom staništu, odnosno da uvijek imaju dovoljno hrane iznad klupka. Eventualno dodavanje pogače u siječnju i stimulativna prihrana šećernim sirupom u ožujku, svakako će utjecati i na smanjenu potrošnju hrane iz rezerve. I dok u kontinentalnom području krajem lipnja i početkom srpnja pčelari sele svoje košnice na suncokretovu pašu, njihovim kolegama u primorju preostaje ili da se sele na kontinentalne paše ili da unaprijed razmišljaju o tome kako pčelama osigurati izvor hrane u bespašnom razdoblju kroz sijanje i sadnju medonosnog bilja koje cvate upravo u ljetnim mjesecima. AMORFA ili bagremac lat. Cvjeta krajem svibnja i tijekom lipnja. Cvjetanje traje 20 do 25 dana, i to odmah poslije bagrema, u vrijeme kad uglavnom nema druge značajnije paše. Ubraja se u dobre medonoše, čije cvjetove pčele posjećuju tijekom čitavog dana. Prinos po košnici doseže i do 30 kg meda. Sa 1 ha pčele mogu da sakupe oko 300 kg meda. Najbolje prinose daje kada je vrijeme toplo, mirno i s dosta vlage u zraku. Vegetacija i medenje usporava se ili prekida ako nastupe velike vrućine s vjetrom ili kišno razdoblje. Iskusniji pčelari će košnice smjestiti uz rubove šume i na zasjenjenim kanalima, gdje paša amorfe kasni par dana, ali je trajnija jer je cvat zaštićen od jakog sunca i suvog vjetra, pa je važno doći s pčelama na početak cvjetanja i ostati do kraja paše. Prije nego amorfa počne mediti, pčele unose velike količine peluda koji blokira plodište što može promijeniti radno raspoloženje u košnici. Med od amorfe je proziran, tamnocrvenkast i veoma ukusan. Veoma je dobar za prezimljavanje pčela. Ovo medonosno drvo daje i veliki unos peluda. Tetradium daniellii je odlična ljetna medonosna biljka, pa si je stoga priskrbila nadimak Pčelinje drvo. Radi se o ukrasnom stablu visokom do 6 m razgranate krošnje porijeklom iz Kine i Koreje koje cvjeta tijekom srpnja i augusta. Sa 1 ha zasada evodije pčele mogu sakupiti preko 500 kg meda svjetle boje aromatičnog okusa koji dugo ne kristalizira. Pčele na njemu odlično zimuju i dobro se razvijaju u proljeće. Zbog izdašnog lučenja nektara i peluda, lijepog izgleda i povoljnog razdoblja cvjetanja, ovu biljku pčelari treba da uzgajaju blizu pčelinjaka, uz okućnicu i svuda gdje za to postoje uvijeti za sadnju. Styphnolobium japonicum ili Pendula je ukrasna listopadna drvenasta biljka s uspravnim stablom i lijepom krošnjom visine do 25 m, porijeklom iz Kine i Japana, ali je autohtona i u sjevernoj Americi. Tipična vrsta zahtjeva minimalna održavanja pa se uzgaja u drvoredima, parkovima i u okućnicama. Veoma je otporna na suše. Odlično podnosi orezivanje i dosta lagano se može održati oblik koji se želi. Cvjeta obilno u srpnju i augustu, a pored nektara daje i dosta peludi. Potpuno razvijeno stablo cvjeta 2 — 3 tjedna i daje do 7 kg meda. Sa 1 ha sofore pčele mogu sakupiti do 300 kg meda. Paulownia j e brzorastuće drvo koje naraste j za 6 — 7 godina ovo drvo izraste u visinu i do 20 m. Odlikuje se širokom i razgranatom krošnjom, kao i dubokim korjenom. Paulovnija uspijeva na rastresitom i plodnom zemljištu, koje ne zadržava vodu tijekom zime, dobro podnosi orezivanje, zbog prelijepih cvjetova koji ukrašavaju široke krošnje ovog drveta često se koristi za uređenje parkova. Obilno cvjetanje i veličina listova pomaže i kod uspješnog pošumljavanja i oporavka opožarenih šuma, a zbog razgranatog korjena drveta koristi se i protiv erozije zemljišta. Sa 1 ha pčele mogu sakupiti između 900 i 1000 kg nektara koji je po kvaliteti u rangu bagremovog i kaduljinog meda. Svijetle je boje i prilično lagan, sa jakim mirisom. Catalpa bignonioides je dekorativno listopadno drvo koje naraste do 20 metara. Listovi su egzotični, veliki od 10 do 20 cm, djeluju odbojno na komarce, a stvaraju prijatnu hladovinu. Cvjeta u lipnju i srpnju. Cvijetovi su krupni, bijeli, zvonasti, unutar imaju dvije žute pruge i brojne crvenkaste pjege, skupljeni u cvasti oblika metlice. Cvjeta 6 — 8 godina nakon sadnje. Brzorastuća je vrsta, koja voli sunčana mjesta i hranjivo zemljište, otporna na štetnike i bolesti. Dobro podnosi gradske uslove i industrijska zagađenja pa je često viđamo i u gradskim drvoredima. Dosta se sadi i kao industrijsko drvo zbog brzog rasta. Izvrsna je biljka i za manje vrtove, budući da odlično podnosi orezivanje, pa joj se rast može kontrolirati desetak godina. Koelreuteria paniculata je listopadno drvo koje može narasti do 20 metara visine, ima debele grane i lijepu, široku, zaobljenu krošnju. Tijekom vegetacije lišće mijenja boju. Cvjeta od lipnja do kolovoza, cvjetovi su metličasti, žuti, dugi oko 30 cm i smješteni na vrhovima jednogodišnjih grana. Koelreuterija se odlično pokazala kao ukrasna vrsta, jer podnosi gradske uvijete, nema dubok korijen i otporna je na štetnike i bolesti. Fagopyrum esculentum je jednogodišnja zeljasta biljka porijeklom iz Azije visoka do 130 cm. Ima uspravnu, crvenkastu i razgranatu stabljiku. Naime, heljda počinje cvjetati 60 dana nakon sijanja, odnosno 20 — 25 dana nakon nicanja. Cvjetnje traje oko 20 dana. U ovisnosti od vremena sijanja, cvjetanje može trajati od lipnja do listopada, odnosno do prvih mrazeva. Daje dosta nektara i paluda. Prinos sa 1 ha nasada može biti do 300 kg meda. Zbog kratkog vegetacijskog razdoblja 80 — 90 dana pogodna je da se uzgaja kao drugi postrni usjev npr. Phacelia tanacetifolia je jednogodišnja zeljasta biljka sa uspravnom razgranatom stabljikom visine do 1 m. Cvjeta 45 — 50 dana nakon sjetve, tako da se podešava početak cvatnje. Cvjetanje traje 30 — 45 dana. Uz obilje nektara daje i mnogo peluda tamno plave boje. Pčele posjećuju cvjetove facelije neprekidn od jutra do mraka. Prinos sa 1 ha u povoljnim uvijetima je i do 1 T meda koji je svjetložute ili bijele boje, prijatnog mirisa i okusa. Facelija je uzgaja kao pčelinja paša, ali i za dobivanje sjemena koje se koristi u farmaceutskoj industriji. Može se sijati kao postrni usjev ili u kombinaciji s perkom krmna repica čija vegetacija završava u travnju. OČEKUJE LI PČELARE JOŠ JEDNO DUGO TOPLO LJETO? Već sredinom svibnja sunce je pržilo kao u kolovozu, a oborina gotovo da nije ni bilo. Ovih dana temperature dosižu preko 30 stupnjeva iznad ništice — što nas tek čeka za mjesec ili dva?! Prognostičari najavljuju ekstremno sunčan, vruć i suh srpanj i kolovoz uz možda koji kratkotrajan pljusak u središnjoj Istri , pa uz sve sušnija ljeta, zbog nedostatka sustavnih rješenja u navodnjavanju i ovog će ljeta poljoprivrednici imati velike štete zbog suša. A kako se za dugo toplo ljeto pripremaju naši pčelari? Na intervencije u svom pčelinjaku mora biti spreman svaki savjestan pčelar mnogo prije nego ljeto postane nesnosno vruće, a izvori pitke vode presahnu. Dnevna aktivnost izletnica je najmanja u doba dana kad su temperature najviše i kad je najveća relativna vlaga u zraku. Za vrućih dana pčele lepezaju krilima kako bi u košnici izmijenile vrući zrak s hladnim. Niska vlažnost i visoka temperatura u košnici remete fiziološke procese, pa je izuzetno važna optimalna opskrbljenost pitkom vodom. Matica smanjuje leglo, a zbog nedostatka meda u košnici i nektara u prirodi matica često zna i prestati nesti jaja. Ponekad van izlazi i matica, a saće može toliko omekšati da se spusti s okvira na podnicu, med iscuri, a pčele se uguše. Dugo sušno razdoblje i visoka vlažnost zraka pogoduju razvoju bolesti vapnenastog legla, kao i razvoju voskovog moljca. Naravno da sve ovo ima negativnog utjecaja i na proizvodnju meda: zbog bespašnog razdoblja tijekom čitavog ljeta, prinos meda na istarskim pčelinjacima 2012. Uslijed nestašice vode istih godina se pojavio još jedan, itekako zabrinjavajući problem: zbog malo hrane i vode sa Ćićarije su se počeli spuštati medvjedi, a posljedica je bila više poharanih i srušenih pčelinjaka na Buzeštini. Život pčelama i pčelarima tih godina dodatno su otežavale ose i stršljeni. Jake vrućine i slaba ventilacija mogu biti uzrok i pčelinjoj paralizi. Kako onda pomoći pčelama u bezpašnom razdoblju? Za hlađenje zraka unutar košnice pčelama se trebati više energije, pa im valja pomoći osiguravanjem rezervi hrane. Pčelarima preporučujemo da prihranjuju pčele samo onom količinom hrane koju one mogu odmah iskoristiti. Kao nadomjestak hrani koje nema u prirodi će poslužiti gušći šećerni sirup 2:1 uz dodatak 1 do 2 g limunske kiseline na 1 l sirupa u količini koju pčele tijekom noći mogu preraditi. Sirup valja dodavati u večernjim satima u hranilice gdje tuđice nemaju pristupa, da bi se izbjegao grabež. Na pčelinjaku mora biti osigurana redovita opskrba zdravstveno ispravnom vodom za piće, što podrazumijeva češću kontrolu higijenskih pojilica. Neki pčelari koriste EM probiotik — dodatak hrani za pčele koji sadrži efektivne mikroorganizme. Dodavanjem EM u vodu za piće snižava se njen pH i postaje slađa, te pomaže jačanju otpornosti pčele. A da bi spriječili grabež, već prilikom podizanja pčelinjaka, košnice ćemo postaviti tako da u vrijeme najtoplijeg dnevnog intervala budu bar jednim dijelom u hladu. Na košnici treba zatvoriti sva pomoćne otvore , osim glavnog leta i otvora za ventilaciju. Ako iznad nastavka imate ventilacijsku mrežu, stavite na nju neku letvicu i na nju naslonite krov zbog bolje cirkulacije zraka, a ako imate antivarozne podnice izvucite lesonit ispod njih. Pčelarska evidencija tijekom vrcanja meda putem aplikacije MyBeeLine Vrcanje je najveći proces koji pčelar obavlja u godini te proces u kojem pčelari najviše uznemiravaju pčele stoga je potrebno da se to odradi u što kraćem vremenu. Preporučuje se rad u jutarnjim satima jer će dio pčela izaći na pašu. Važno je da se vrcanje odvija u prostoriji koja je udaljena od pčelinjih zajednica uz prethodno pripremljenu opremu. Okviri napunjeni medom nalaze se u gornjem dijelu košnice te ih je potrebno izvaditi iz košnice i maknuti iz dohvata pčela. Internetska aplikacija MyBeeLine neće obaviti vrcanje umjesto vas, ali će vam pomoći u praćenju prinosa iz svakog pčelinjaka te omogućiti praćenje prihoda i ulaganja u iste kako bi na kraju mogli imati čistu računicu. Pametan pčelar sve bilježi i piše, a MyBeeLine pamti za vas! Ostavite stare i nepregledne bilježnice jer za korištenjenje aplikacije sve već imate u džepu. Potrebno je svega par minuta za unos podataka, a na kraju godine nećete trebati razmišljati koliko okvira meda je bilo u kojoj košnici i je li baš ta matica imala dobro leglo. Dakle, dragi pčelari, izvadite svoje smartphone i krenite u realizaciju koracima opisanim na DA LI VENTILACIJA U KOŠNICI IMA UTJECAJA NA PRINOS MEDA? Mnogi pčelari zanemaruju važnost dobre ventilacije u košnici u vrijeme velikog unosa nektara, te time prave veliku pogrešku jer umanjuju prinos meda. Nektar unesen u košnicu prolazi kroz složene faze prerade dok ne postane med. Tijekom tog procesa oslobađaju se vlaga i toplina, što pčele mogu odstraniti iz košnice samo uz dobru ventilaciju. Leta košnica moraju biti maksimalno otvorena ali ponekad ni to nije dosta, te umjesto običnog poklopca, mora se staviti na košnicu okvir s mrežom, a ispod krova poklopca na taj okvir komadiće letvica debljine 5 mm da se omogući ventilacija. Za takve uvjete najprikladnija je podnica s mrežom tzv. Uneseni nektar sadrži do 80 posto vode koju pčele moraju u što kraćem vremenu ukloniti kako bi u medu ostalo od 18 do 20 posto, a pčele to rade premještanjem nektara iz čelije u čeliju. Kod LR, DB i Farar košnica proširujemo prostor u dodajući nastavke s praznim saćem. U plodištu ispod matične rešetke mora se paziti da matica ima dovoljno prostora za polaganje jaja. IZVOR: TKO ZBRINJAVA ROJEVE PČELA U ZAGREBU? Temeljem uspješne suradnje s Gradskim uredom za poljoprivredu i šumarstvo Grada Zagreba po pitanju pravnog pokrića djelovanja na javnoj površini Grada Zagreba i Generali osiguranje po pitanju pokrića svih pripadnika Pčelarskog dežurstva i njihove javne odgovornosti prema trećim osobama, 24 pčelara, pripadnici Pčelarskog Dežurstva — GPS 112 aktivni su od 15. Bez obzira na ishod natječaja, Pčelarsko Dežurstvo nastavit će provoditi svoju misiju o očuvanju pčele medarice i zaštiti građana. Početkom proljeća počinje rojenje odnosno prirodno razmnožavanje pčelinjih zajednica koje su potaknute razvitkom bilja, pčelinjeg legla te manjkom prostora u košnici uslijed čega se pčelinja zajednica dijeli na način da stara ili mlada matica izlazi sa dijelom pčela, a jedna mlada matica ostaje u košnici. Kada matica sa svojim rojem izleti iz košnice najčešće se prihvati za granu drveta, a oko nje se onda formira klupko pčela. Ako u blizini nema stabla, može odletjeti i više stotina metara dalje i uhvatiti se za bilo koju drugu podlogu ili izbočinu bilo gdje pa tako i u gradskoj sredini primjerice za rasvjetni stup, kiosk, vozilo, fasada zgrade, bicikl, spomenik u parku…. Zbog nedavnog vremenskog zahlađenja, prvi rojevi pčela su pričekali toplije vrijeme i pojavili su se tek prije dva dana. Često izlaze po sunčanim ili oblačnim danima, između 10. Prijave za zbrinjavanje rojeva pčela će se isključivo odrađivati sukladno službenom pozivu iz zagrebačkog centra 112 DUZS. Za ose i stršljene, uputite Vaš poziv specijaliziranim tvrtkama za desinsekciju, naročito ako se insekti nalaze na privatnoj površini. U nastavku, poveznica prema Hrvatskoj Udruzi za Dezinfekciju, Dezinsekciju i Deratizaciju te popis tvrtki koje vrše tu djelatnost. Ako se ose ili stršljeni nalaze na javnoj površini Grada Zagreba, posjetite službene stranice Grada Zagreba i podnosite prijavu Gradskom uredu za poljoprivredu i šumarstvo Grada Zagreba na navedene kontakte. Kako bi nedvojbeno zaključili radi li se o pčelama, a ne o osama ili stršljenima, u prilogu možete usporediti arhivske snimke rojeva u klupku iz naših raznih i prethodnih intervencija. Ukoliko ste sigurni da su to pčele, prijavite te ih pozivom na 112 i bit ćete upućeni voditelju Pčelarskog Dežurtsva — GPS 112. Izlazak pčelara pripadnika Pčelarskog Dežurstva — GPS112 i zbrinjavanje rojeva pčela i uklanjanja pčelinjih zajednica je besplatan za građane! IZVOR: Što je to — ROBO BEE? ROBO BEE je znanstveni projekt vrijedan više milijuna dolara koji je prije 7 godina pokrenuo tim prof. Wooda s američkog sveučilišta Harvard s ciljem stvaranja tehničke zamjene za pravu pčelu. Tijelo pčele — robota je sastavljeno iz zglobno povezanih karbonskih i plastičnih vlakana, nešto je veća od kovanice 1 centa oko 2 cm i teška oko 80 mg, a keramička krila raspona 3 cm mogu izvršiti 120 pokreta u sekundi. Do nedavno Robobee je mogla letjeti svega par sekundi, no danas se ono što se smatralo znanstvenom fantastikom postala realnost: ova minijaturna tehnološka čuda su u stanju lebdjeti u zraku i letjeti mnogo duže. Osim toga imaju jednu veliku prednost nasuprot pravih pčela iz prirode: ne prijeti im izumiranje, otporne su na sve bolesti, štetnike i klimatske promjene, pa se njihovi stvaratelji nadaju da će za desetak godina biti u stanju zamijeniti pčele u oprašivanju poljoprivrednih kultura. Isti znanstvenici tvrde da bi se pčele roboti mogli iskoristiti i u vojne svrhe nadzor i istraživanje teško pristupačnih lokacija i sl. Nadajmo se da se to neće desiti ovom dobronamjernom projektu i da je prof. Wood u pravu kad tvrdi da je Robo Bee privremeno riješenje dok se ne nađe ono pravo, tj. Zlatko Tomljanović: Može li pčelar zaštiti pčelinju zajednicu od sredstava za zaštitu bilja? Suvremena poljoprivredna proizvodnja postavljena je na četiri temelja. Primjena umjetnih gnojiva, navodnjavanje, rabljenje pesticida te korištenje insekti u oprašivanju čine skup nužnih mjera u razvoju industrijsko-komercijalnog poljoprivrednog gospodarstva. Nažalost, nerijetko se događa da uporaba pesticida u svrhu zaštite poljoprivrednih kultura uzrokuje masovna uginuća insekti, poglavito pčele medarice. U raspravama u svezi otrovnosti pesticida za pčele treba razlikovati osnovnu otrovnost od potencijalne opasnosti zbog trovanja. Ponekad i najjači otrovi nisu nužno opasni za pčele ako se pravilno primjene. Razumljivo da su za pčele koji ulaze u red kukaca najopasniji insekticidi, dok su fitocidi manje opasni, a fungicidi kao mogući uzročnici trovanja pčela nemaju važnost. Pčele su najugroženije pri velikim akcijama primjene insekticida. Posebice se to odnosi na prskanje iz zrakoplova po šumama ili usjevima protiv biljnih nametnika ili pak prskanje prigradskih naselja protiv komaraca. No, ne smije se smetnuti s uma da čak i pojedinačna prskanja protiv štetnika nanose velike gubitke pčelarstvu. Valja podsjetiti da se dinamika otrovanja pčela odvija se na nekoliko načina. Ovisno od vrste otrova i ulazna vrata u pčelu će biti drugačija. Tako kontaktni otrovi djeluju putem dodira, želučani ulaze hranom, a inhalacijski udisanjem. Nažalost, danas postoji svega nekoliko selektivnih pesticida koji pravilno uporabljeni nisu otrovni za pčele. Dodavanjem repelenata, mirisa koji odbijaju pčele, može se znatno smanjiti opasnost od otrovanja i kod onih insekticida koji su veoma otrovni. Unatrag nekoliko godina izrada strategije o zaštiti pčela-oprašivača u sustavu intenzivne uporabe pesticida smatra se potrebitim za uspješno gospodarenje. Međusobna povezanost proizvođača pesticida, farmera-poljoprivrednika, pčelara i osobe koja primjenjuje pesticide predstavlja osnovu spomenute strategije. Unatoč ohrabrujućim podacima iz literature koji nas uvjeravaju o niskom riziku pronalaska pesticida rabljenim izvan košnice u pčelinjim proizvodima postojanje plana za procjenu rizika povećati će sigurnost uporabe pčelinjih proizvoda. Anatomske osobitosti pčela, njihova fizologija te posebice ponašanje u trenucima otrovanja razlog su zašto su utvrđene količine pesticida u nektaru, medu i peludu zanemarivo malene i bez opasnosti za ljudsko zdravlje. Spoznaja da pčele sudjeluju s više od 80 % zastupljenosti u oprašivanju bilja kao i nesporna činjenica koja kaže da bi nestankom pčela istog trenutka nestalo oko 20000 biljnih vrsta predstavlja veliku obvezu i odgovornost za sve sudionike uključene u strategiju. Stoga se čini razboritom ideja da proizvođači pesticida insekticida , farmeri, osobe koja primjenjuje pesticide i pčelari budu upoznati s planom za procjenu rizika od trovanja pčelinjih zajednica. Plan za procjenu rizika je zasigurno najlakše provediv kod proizvođača pesticida. Prijevoz i čuvanje pesticida mora biti pravovaljano osiguran da do njih ne mogu doći životinje i neupućeni ljudi. Organizacije koje poduzimaju široke akcije suzbijanja biljnih i drugih štetnika dužne su izvijestiti zdravstvenu i veterinarsku službu. Prije uporabe pesticida, ustanova je dužna putem javnog priopćavanja izvijestiti pčelare tri dana prije početka akcije. Razumljivo da ustanova koja je provela prskanje insekticidima bez obavijesti pčelarima ili je primijenila pesticide na nestručan način i bez dužne pažnje da ne izazove otrovanja, mora nadoknaditi počinjenu štetu. Nažalost, takvi sporovi u pravilu završe na tužilaštvu pa pčelar mora pravodobno pribaviti dokaze o otrovanju pčela. Stoga je veoma važno da se što prije pozove komisija koja će utvrditi štetu na pčelinjaku. Bilo bi poželjno da u sastavu komisije bude jedan iskusan pčelar, zatim predstavnik ustanove koja je izvršila prskanje i veterinar. Zadatak komisije je da sastavi što iscrpniji zapisnik iz kojeg se vidi stvarna šteta na pčelinjaku. Nužno je naglasiti da se treba pri tome služiti mjerljivim pokazateljima štete na pčelinjoj zajednici. Primjerice, kilogrami mrtvih pčela, koliko je okvira s leglom ostalo nepokriveno i slično. Kod samostalnih poljoprivrednika-farmera ili osoba koje primjenjuju pesticide na manjim površinama provedba plana o procjeni rizika od trovanja pčela pesticidima ponekad može zatajiti. Ipak, izrada mjera i postupaka koje mora učiniti farmer ili osoba koja primjenjuje insekticide budi nadu da će i taj bitan dio farmer-poljoprivrednik cjelokupne strategije shvatiti nužnost pravilne procjene rizika. To je veoma važno jer se često u Hrvatskoj susrećemo s poljoprivrednicima koji uzgajaju neku kulturu i koriste intenzivno insekticide , a istovremeno su i hobi pčelari. Plan za procjenu rizika od trovanja pčelinjih zajednica pesticidima poljoprivrednik-farmer : 1. Insekticidi na svojim deklaracijama sadrže upozoravajuće naputke u svezi primjene tijekom cvatnje. Ovdje je važno naglasiti da se obilazak posjeda mora obaviti u približno isto vrijeme dana kada će i , primjerice sutradan biti primijenjen insekticid. Razlog tomu treba tražiti u spoznaji da pojedina korov luči nektar i daje pelud samo nekoliko sati tijekom dana pa se može dogoditi da poljoprivrednik u svom obilasku posjeda ne vidi pčele na cvatu jer ih u biti i ne može vidjeti jer tog trenutka cvijet korova nije odavalo nektar i pelud te bilo privlačno pčelama. Ako se ukaže potreba poljoprivrednik mora pokositi ili preorati korov. Insekticidi s kratkim rezidualnim potencijalom od svega nekoliko sati su najpoželjniji. Međutim, sredstva s produženim rezidualnim potencijalom na više od osam sati smatraju se opasnim za pčele. Svakako da su za pčele najopasniji insekticidi primijenjeni u obliku prašiva, pa tekućine i emulzije. Naprotiv, aerosol, tekućina raspršena u obliku magle primijenjena na pravilan način uzrokuju najmanje štete. Postoje primjeri da se čak i prigodom prskanja krumpira, koje pčele u pravilu ne posjećuju, mogu dogoditi otrovanja ako na krumpirištu cvate korov kojeg pčele posjećuju. Na isti način pčele mogu stradati radi prskanja voća koje nije u cvatu, ako se u voćnjaku ili njegovoj neposrednoj blizini nalazi nisko raslinje u cvatu kojeg pčele posjećuju. Promjena mlaznice na prskalici ili smanjenje pritiska povećati će veličinu kapljica i smanjiti mogućnost rizika od raznošenja insekticida putem vjetra na okolne biljke u cvatu. Temperatura zraka ima snažan učinak na moguće otrovanje pčela. Ako je , primjerice temperatura zraka nakon primjene niska rezidualna aktivnost insekticida se produžuje u usporedbi s normalnom temperaturom koja je odgovarajuća za primjenu. Međutim , i visoka temperatura ponekad može stvarati probleme , posebice već rano ujutro ili u sumrak kada pčele i dalje posjećuju biljke. Uporaba pesticida s kratkom rezidualnom aktivnosti u večernjem periodu, pri odgovarajućoj temperaturi smanjuje rizik od trovanja pčela. Na vrijeme obavijestiti pčelare o provođenju akcije kako bi pčelar poduzeo odgovarajuće mjere zaštite. Voditi računa o udaljenosti pčelinjaka od područja primjene insekticida. Većina pčelinjih aktivnosti odvija se u krugu od 1-3 km. Međutim, tijekom nestašice peluda i nektara aktivnost se povećava na 5-8 km. Podjednako važnu ulogu u zaštiti pčela od trovanja insekticidima ima pčelar. Razumljivo da svaki pčelar mora poznavati znakove otrovanja pčelinje zajednice koji su prilično prepoznatljivi. Najviše su oštećene pčele sakupljačice, a ugibanje nastupa naglo te ugiba velik broj pčela. Ovisno o vrsti otrova, pčele ugibaju daleko u prirodi, na putu prema košnici, pred košnicom, a ponekad i u samoj košnici. Za sudbinu cijele pčelinje zajednice je povoljnije ako se pčele susretnu sa jakim otrovom i uginu na mjestu trovanja. Puno je nepovoljnije ako se otrovane pčele vrate u košnicu jer tada donose otrov na svom tijelu pa postoji opasnost da se otruju kućne pčele, matica i leglo što dovodi do uginuća cijele pčelinje zajednice. Neke želučane ili nervne otrove mogu pčele sakupljačice donijeti u košnicu s peludom. Utvrđeni su slučajevi da su pčele takav pelud spremile u saće kao zalihu, a do otrovanja legla došlo je znatno kasnije, kad su pčele počele trošiti te zalihe. Unatrag nekoliko godina francuski i slovenski pčelari su izvijestili o problemima s pesticidom Gauchom. Taj pesticid se koristi u zaštiti sjemena kukuruza i uljane repice i sadrži aktivnu tvar imidalkloprid. On je tipični nervni otrov i na kraju vegetacije se može naći u peludu kukuruza kojeg skupljaju pčele.. Trovanje pčela se odvija polaganim ritmom, a klinički znakovi se uoče nakon nekoliko mjeseci jer pčela koja gubi osjećaj orijentacije. Otrovane pčele postaju veoma nemirne, u velikom broju lete pred pčelinjaku i veoma su agresivne, a tuku se i međusobno , pa izgleda kao da je na pčelinjaku grabež. Veliki broj pčela puzi unaokolo po pčelinjaku raširenih krila, mnoge se nesigurno kreću i pokazuju znakove grčenja. Pojedine se prevrću na leđa i nemoćno mlataraju nogama. Javlja se i povraćanje pa su pčele ljepljive i mokre. Nakon otrovanja pčelinje zajednice naglo slabe, a zbog gubitka pčela sakupljačica javlja se nestašica vode. Često se neposredno nakon otrovanja javlja kod mladih kućnih pčela začep crijeva peludom, što je također znak nestašice vode. Stoga je otrovane zajednice potrebno prihraniti većom količinom rijetke šećerne otopine. Pčele više ne njeguju pravilno leglo i mnoge ličinke uginu. Iako se pčelinja zajednica i oporavi pčelar trpi znatnu štetu jer je prinos meda otrovanih zajednica veoma nizak. Zajednički izraditi program uporabe pesticida za narednu sezonu. Teško je očekivati da pčelari mogu u potpunosti spriječiti uporabu pesticida jer njima poljoprivrednici i šumari štite svoju imovinu od štetnika. Međutim, uz obostrano razumijevanje i posebice dobru komunikaciju štete u pčelarstvu i rizik od pojave mogućih rezidua pesticida u pčelinjim proizvodima bio bi mnogo niži. IZVOR: VODA U PREHRANI PČELA Pčele vodu, osim za pijenje, koriste za održavanje temperature i optimalne vlažnosti u plodištu. Blizina i dostupnost vode izuzetno poticajno djeluje na ranoproljetni razvoj legla i na manje stradavanje pčela vodonoša uslijed niskih temperatura. Potreba za vodom je znatna, već pri pojavi prvog legla, početkom veljače. Ukoliko pčele nemaju na raspolaganju dostatne i kontinuirane količine vode, osim redukcije legla, uslijed probavnih teškoća, stradavaju i one. Pčelama se neprobavljena peludna hrana nakuplja u zadnjem crijevu, nastaju začepi i uginuća. Bolest se najčešće manifestira u proljeće svibanjska bolest. Jednako je važna dostupnost zdrave vode u ljetnim pripekama i sušama kod selećih i stacioniranih pčelinjaka. Neki pčelari vodu u pojilicama zaslane. Praksa soljenja vode nije dobra. Utvrđeno je da već 0,2-0,5% soli u vodi pčelama skraćuje život, a koncentracije veće od 1% njima su vrlo otrovne odnosi se na kuhinjsku sol, NaCl — natrij klorid. Mnogo puta u literaturi se spominju soli u vodi ali se pri tom misli na soli minerala koji su potrebni svim organizmima pa tako i pčeli. Nitko nije vidio pčele da piju more ali ih se može često vidjeti na gnojnicama. Kontrolirana dostupnost vode, instaliranjem pojilica, osim zadovoljavanja bioloških potreba pčela, neophodna je i radi konformizma ljudi, naših susjeda. Svjedoci smo da je sve više pčelinjaka postavljeno u naseljima. Pčele u nedostatku pojilica u potragu idu u dvorišta, bazene, balkone i svugdje drugo, tražeći vodu. Time ponekad mogu ometati susjede. U ruralnim krajevima mogu smetati domaćim životinjama od kojih je konj najosjetljiviji na ubod pčele. Iako su svi svjesni važnosti pčela za ljude i životinje, rečenim ponašanjem sigurno popravljamo imidž cijele pčelarske zajednice. Prosječna mjesečna potrošnja vode po pčelinjoj zajednici u sezoni je 2 — 3 l ne računajući vodu koju pčele dobivaju preradom nektara. Pojilicu je najbolje postaviti u laku hladovinu izvan glavnog koridora izletne strane pčelinjaka. Profesionalne higijenske pojilice su izuzetno pogodne za preventivno tretiranje pčela preparatima protiv nozemoze biljnim uljima, jodnim otopinama, efektivnim mikroorganizmima i odnedavno, timolom. Vodu u pojilici treba mijenjati u ritmu oko 2 — 3 tjedna. Prilikom seljenja, seleći pčelari trebaju nastojati da položaj pojilice u odnosu na košnice ostane isti ili sličan kao prije seljenja. Pčele promjene teško prihvaćaju. Rado uzimaju izvorsku vodu i kišnicu, odbijaju kloriranu voda iz vodovoda , što može biti razlog neprihvaćanja pojilice. Tijekom intenzivnog unosa nektara, kao i poslije kiše, pčele smanjeno posjećuju pojilicu. Pojilicu nikada ne treba ostaviti bez vode. Jednom izgubljena navika posjeta pojilištu teško se vraća mjesecima. IZVOR: KAKVO JE STANJE PČELINJIH ZAJEDNICA U OŽUJKU? Ožujak je mjesec na razmeđu zime i proljeća. U ožujku su oborine češće nego u veljači, no dani su sve duži tako da tijekom mjeseca bude 130 — 160 sunčanih sati, a u južnim krajevima naše zemlje i više. Kao što znamo, ožujak je i prvi proljetni mjesec. Priroda se sve više budi, a s tim se i pojavljuje i mnoštvo cvjetova biljaka koje daju pelud i nektar. Od tih biljaka treba izdvojiti lijesku, vrbu ivu, drijen, a kasnije šljivu džanariku, kao i mnoge druge. Ukoliko vrijeme dopusti ove biljke pčelama daju obilje svježe peludi, a neke i nektara, npr. Ako je pčelinja zajednica uspješno prezimila, ona je sada iste jačine kakva je bila kad smo je uzimili. Ukoliko na zalihi ima dobro raspoređenog meda, mlada i zdrava matica će dnevno u prosjeku položiti 800 — 1000 jaja i neosjetno će doći do promjene zimskih pčela. Nije na odmet, ako ima otklopljenog meda u okvirima da ih svakih 5 — 6 dana nagrebemo vilicom za otklapanje i stavimo pored legla. Na taj ćemo način stimulirati maticu da ne smanjuje zalijeganje. Ako mednih okvira nema, pčele treba stimulirati pogačama. Iako su pčele još u klupku, aktivnost zajednice se povećava. Sve su češće potrebe za vodom, ukoliko nisu postavljene pojilice, to treba napraviti odmah, tim prije ako smo im dodali pogaču. Leglo kod jačih zajednica zauzima 3 — 4 okvira, čije su površine cijelog okvira do vijenca s medom. Na središnjim okvirima se vidi sve više mladih pčela, koje se polako uključuju u rad u unutrašnjost košnice kao kućne pčele. Oko legla pčele rade vijence s razrjeđenim medom, koji je potreban za pripremu hrane ličinkama. Potrošnja meda je iz dana u dan sve veća, radi sve jačeg razvoja zajednice. Kada vrijeme dozvoli pčele sve više izlijeću kako bi donijele pelud, nektar, vodu, a mlade pčele rade svoje prve orijentacijske letove u toplim popodnevnim satima. U drugoj polovici mjeseca mogu se maknuti češljevi s leta koji su tamo da bi spriječili ulazak miševa, a pčele su sve aktivnije tako da je miševima i voluharicama ulaz u košnicu gotovo nemoguć. U ožujku se obično može primijetiti tzv. Uskoro će cvatnja voća: jabuke, maslačka, uljane repice i mnoštva drugih biljaka koje izlučuju veće količine nektara i peludi. Jake zajednice će skupiti više nektara i peludi nego što im je potrebno. U pčelinjoj zajednici su ostale samo mlade pčele, zimskih više nema. Pčele i dalje unose pelud i nektar te grade saće samo u prisutnosti matice i legla svih dobnih struktura. Voštane žlijezde najviše izlučuju vosak u pčela koje imaju 5 — 18 dana. Sada je vrijeme da se na pravi način svakoj zajednici doda satna osnova. Tako ćemo dobiti kvalitetno izgrađeno saće. Zaposlit ćemo mlade pčele koje su glavni nositelj rojidbenog nagona i tako ćemo spriječiti rojeni nagon, a istodobno omogućujemo matici da položi maksimalan broj jaja, iako pčele ne premještaju med. Ako smo stručno i na vrijem obavili sve poslove, rojenja u svibnju i lipnju neće biti. To potvrđuje da sve moramo napraviti jučer, a ne čekati sutra, jer će tada biti kasno! Kako pripremiti pogaču s pekarskim kvascem i mljevenim šećerom? U posudu se stavi šećer, zdrobi se kvasac i to treba izmiješati. Ne smije se dodavati nikakva tekućina voda ili med , jer bi poslije pogača curila. Kada se sve to dobro izmijesi, pakira se u polivinilske vrećice od 1 kg. Kada prorežemo vrećicu, npr. Kada prođe veljača i dođe ožujak, u prirodi se pojavi mnoštvo cvjetova biljaka koje daju pelud i izlučuju nektar, a od kojih treba istaknuti vrbu ivu i ostale vrbe, maslačak itd. Ako je pčelinja zajednica uspješno prežimila, ona je približne veličine kakva je bila kad smo je uzimili. Ako na zalihi ima 7 — 8 kg dobro raspoređenog meda, mlada i zdrava matica svaki će dan polagati prosječno 800 — 1000 jaja i zimske će se pčele postupno zamijeniti mladima. Nije na odmet, ako ima poklopljenog meda i vrijeme to dopusti, svakih 4 — 5 dana vilicom otklopiti taj med. Na taj način pomognemo ili bolje reći potjeramo pčele da oslobode prostor mativci za polijeganje jaja. Ako paše nema, pčele treba i dalje stimulativno prihranjivati pogačama. Vrijeme je intenzivnog razvoja pčelinje zajednice za uspješno iskorištavanje bogatih paša ili bolje reći glavnu pašu, ali to je i doba pripreme zajednice za prirodno razmnožavanje. Nije dobro prerano poticati pčelinju zajednicu na razvoj. Matica počinje polagati jaja, a kada jako zahladi, pčele ne napuštaju leglo, a potrošile su mnogo hrane. Pojavom prvih cvjetova lijeske, visibabe, drijena i drugih biljaka koje rano cvatu, matica počinje polijegati jaja i tada se u zajednici događaju značajne promjene u podjeli rada. Sada je pravo vrijeme da na pravi način na okvire stavimo pogaču. Ne preporučuje se upotrijebiti pogaču koja sadržava nešto drugo, osim pekarskog kvasca i šećera u prahu. Nikada ne znamo skriva li se u medu američka gnjiloća, a pekarski kvasac po svom sastavu je najsličniji cvjetnom prahu. Tijekom tih radova mogu se površno pregledati sumnjive zajednice. Veljača je posljednji zimski mjesec, kalendarski gledano. Iako je još jako hladno, već se osjeća povećanje temperature, a i dani su nešto duži. Veljača donosi najmanje oborina u cijeloj zemlji u odnosu na cijelu godinu. Oborine su po vrsti iste kao i u siječnju, s tendencijom k većem broju kišnih dana u južnim krajevima. Sunčanih sati je nešto više nego u siječnju. Međutim kako je došlo do globalnog zatopljenja, veljača može iznenaditi kako izuzetno niskim tako i visokim temperaturama. U to vrijeme su pčele još u zimskom klupku. Iako vrlo malo izlaze, one postaju aktivnije, otvaraju med i oslobađaju ćelije u sredini gnijezda, poliraju ih i pripremaju za polaganje jaja. Normalno je da u veljači matice počinju polagati jaja i da već tada na 2 — 3 okvira imaju legla s više uzrasta, pa čak i mladih tek izleženih pčela. To ovisi od mjesta i atmosferkih uvijeta, jačine pčelinjih zajednica, kao i kvaliteti matice, hrani i temperaturi u gnijezdu. Da bi hranile leglo i održavale neophodnu temperaturu, one troše ne samo med već i pelud. Utošak meda se povećava i u tijeku mjeseca iznosi 1,5 — 2 kg prosječno po pčelinjoj zajednici. Nakon povećane potrošnje hrane, a pogotovo peludi, u zadnjem crijevu pčela nakuplja se sve veća količina neprobavljenih ostataka. Zbog toga pčele koriste i najmanje zatopljenje, uglavnom oko podne za izlijetanje i pražnjenje zadnjeg crijeva. Istovremeno čiste košnicu, prenose svježi nektar, pelud i vodu. Ukoliko ne postoji mogućnost za izlijetanje i hrana nije kvalitetna može se pojaviti i proljev. Pokušat ću da napravim rezime ove pčelarske godine, od samog izimljavanja pa do uzimljavanja. Vodim evidenciju, ne samo o onome što radim, već i o vremenskim prilikama i neprilikama i što mi je sve to pokazalo svih tih godina. Sve je obećavalo, čak je i rojenje krenulo vrlo rano. Prvi roj na mom se pčelinjaku spustio 5. Nemoj se iznenaditi ako nas uništi mraz. I ne samo da je stradao bagrem, stradala je i amorfa, a zahvaćen je i kesten, pa kada je i počeo cvjetati, davao je samo pelud. U Hrvatskoj ima vrlo malo lipe, a tamo gdje je ima, tamo je nešto i bilo, ali tek toliko da pčele nisu bile gladne. Kako se i dalje nastavilo nastabilno vrijeme, tako su i prolazile glavne paše. Ipak neke lokacije su nešto dale, tek toliko da pčele nisu gladne. Pčelari koji stacionarno pčelare morali su krenuti s prihranom vrlo rano. Kada se vrijeme stabiliziralo, većje to bio mjesec srpanj. Tada se nešto dogodilo u prirodi i počela su medenja na pojedinim lokacijama kao što su Lonjsko polje, gdje je zamedila metvica i to nakon 20 godina. Naravno i Gorski Kotar gdje je medila šuma četinara, sve do kraja rujna. I Ličke livade su medile, ali koliko, opet je pitanje? Što se tiče suncokreta, i tu je bilo svega, jer su ljetne oluje uništile pojedine lokacije, tako da je i tu pitanje, gdje je medilo i koliko? Za južnu Hrvatsku nemam nekih pouzdanih informacija, jer i tamo je na većini lokacija, gdje ima kadulje, paša propala. Na nekim lokacijama dobro je medila drača trnovit grm , ali to je sada pitanje koliko? Kakva je to bila ova godina? Odgovor: Najlošija koju pamtimo, a ja sam punih 35 godina u pčelarstvu i želje mi je — ne ponovila se! Kakve su pčele ušle u zimovanje? Kako nas je poharalo nevrijeme, tako je i bila najezda varoe, kakve nije bilo od 1997. Kakve će zajednice ući u zimu, to zavisi o svakom pčelaru, koliko je ozbiljan i koliko je pedantan u onome što radi. Moja pretpostavka je da će biti ogromni gubici, jer ih već sada ima, kod onih koji su čekali i kalkulirali. KAKVO JE STANJE PČELINJIH ZAJEDNICA U SIJEČNJU? U siječnju se nastavlja poluaktivno stanje pčelinjih zajednica u zimskom klupku. Kada potroše nepoklopljeni med, pčele otklapaju male površine poklopljenog meda s kojim su u kontaktu. Na taj način med prima vlagu iz zraka u gnijezdu, tada postaje rjeđi i pčele ga lakše koriste. Zimovanje pčela je u uskoj vezi s fiziološkim procesima u njihovom zadnjem crijevu. Ukoliko se zima produži, u zadnjem crijevu se povećavaju količine neprobavljenih ostataka hrane, a s time se zadnjem crijevu povećava volumen. U toj se masi stvaraju velike količine vodikovog peroksida koji je toksičan za pčele. Enzim koji služi kao katalizator, a luči ga 6 rektalnih žlijezda zadnjeg crijeva, čini ga bezopasnim, jer brzim kemijskim procesom doprinosi raspadanju vodikovog peroksida. To je vrlo važna fiziološka osobina koja povećava otpornost pčela prema niskim temperaturama. Prema mnogobrojnim ispitivanjima, kada masa u zadnjem crijevu prijeđe 43 — 46 mg ili 46 — 48 % težine same pčele, tada nastupa jako uznemirenje poslije čega dolazi do jakog proljeva u samoj košnici. To se najčešće događa kada je zima hladna i dugotrajna, kada pčele ne mogu izlaziti na pročisni let i kada su uzimljene na nekvalitetnoj hrani, nepoklopljenim i rijetkim šećernim sirupom ili na medunu protiv čega je trebalo poduzeti mjere još u jesen. Kada se preko zime pčele često uznemiruju one troše više hrane i zadnje im se crijevo prije vremena napuni, a to izaziva proljev. Zimovanje može biti nepovoljno i kada se med u saću kristalizirao, što se najčešće događa kad ostane medun ili neki drugi med koji brzo kristalizira. U tom slučaju nakon što se otvore ćelije pčele potroše med koji je tekući, ali ne uspjevaju rastopiti kristale. Tada pčele umiru od gladi iako u saću ima još meda. Treba imati na umu da zimovanje pčela na nekvalitetnoj hrani slabi njihov organizam i čini ga neotpornim prema nozemozi i drugim zaraznim bolestima koje se javljaju krajem zime i početkom proljeća. Da bi se pravovremeno oslobodile nakupljenih neprobavljenih ostataka hrane u zadnjem crijevu, pčele za pročisni med koriste i kratkotrajno zatopljenje zraka u sunčanim satima preko zime. Zimski pročisni izlet ima veliki sanitarni i profilatički značaj, tim prije, što poslije izleta znatan dio istrošenih pčela i pčela koje lako oboljevaju ili su već zaražene, ne uspjeva se vratiti u košnicu. Kada su zime toplije, mlade matice u jakim zajednicama počinju polagati jaja već polovinom siječnja. Posljednjih je desetak godina svjedodžbu pčelara steklo mnogo kolega, što mlađih, što starijih. Kad pribrojimo i one koji nisu imali uvjete za to, dolazimo do broja pčelara koji je veći od 12. Respektabilan je to broj pčelara, a i košnica. Kroz praksu, predavanja i literaturu mnogo smo toga naučili. Usvojili smo nova pravila koja nam nameće novo vrijeme, a zanemarili pravila prirode koja su vječna. Zahvaljujući prometnim vezama i daleki nam krajevi postaju sasvim blizima, a u džepu uvijek možemo ponijeti koju kupljenu maticu. To je samo jedan u nizu naših grijeha. Danas nam normalno zvuči da su pčele talijanke prenesene u Sjevernu Ameriku ili Australiju jer ih ondje nije bilo. Pokušat ću poštovanim pčelarima prenijeti pogreške koje su učinjene prije više od sto godina, a u kraćim se intervalima ponavljaju nemilice do dana današnjeg. To znači da nismo dosta naučili. ŠETANJE RASA PČELA I MATICA Da bi nam pčelarenje bilo uspješno, pčele zdrave i posude za med pune, moramo izbjeći pogreške. Neka nam u tome pomognu znanstvenici svjetskog glasa: dr. Rutner opisuje kako su u srednju Europu uvezene pčele talijanske rase, što je bio čisti promašaj, a stigle su onamo i egipatske, ciparske, grčke i kranjske pčele. Posljednje su stekle veliku popularnost zbog svoje miroljubivosti, otpornosti na zimu, a i davale su mnogo rojeva. Toj je uvoznoj groznici na kraj stao Prvi svjetski rat. Nastao je kaos među ljudima, ali i mđu pčelama. U počecima dobre pčele rase miješanjem postaju i dobri hibridi, ali samo u prvom koljenu križanju. Daljnje pčele postaju nemirne i ljute. Prinosi od takvih pčela rapidno padaju. Sam Rutner priznaje da se previše pogriješilo. Europske rase pčela ne uspjevaju u Africi ni u tropima Južne Amerike. Južne rase pčela ne uspjevaju kad ih se preseli na sjever, dok pčele iz Sibira ne preživljavaju u toplim krajevima. Te smo davne poruke zaboravili ili ih uopće nismo ni znali. No osvrnimo se na malo kraće relacije, pa ćemo vidjeti da se opet događa isto. Krste Bukvić je prije nekoliko godina lijepo opisao što ga je snašlo s maticama dobavljenima iz samo nekoliko stotina kilometara udaljenim od njegove Dalmacije. Dobio je fantastičan odgovor od uzgajivača, ali tek nakon što je kupio i uporabio njegove matice. I autor ovih redaka kupio je ondje prvih pet matica prije 35 godina. Slušao sam priču o tisućama izvezenih matica na Istok i Zapad. Po dolasku varoe u Izraelu je broj pčelinjih zajednica, koje su bile potrebne ponajprije zbog oprašivanja, pao. Godišnje se na 75. Zbog manjka pčelinjih zajednica i matica došlo je do uvoza iz SAD, Novog Zelanda, Australije…a tako su se ondje našle i matice iz tadašnje Jugoslavije. No uslijedile su nevolje. Najprije ih je snašla zabrana uvoza iz SAD zbog akaroze. Pola godine kasnije stigla je zabrana uvoza iz Novog Zelanda. No vratimo se preostaloj dvojici stručnjaka s početka članka koji su bili protiv šetanja rasa pčela. Doriga iz Trsta slušao sam prije desetak godina. Ukratko, nestale su pčele na sjeveroistoku Italije, na potezu Trst — Venecija — Udine. Uvezene su pčele s ligurijske obale, tako reći s iste paralele. No kako je svjedočio dr. Obraćam se još jednom pčelinjim organizacijama cijelog svijeta i znanstvenicima da bi oni, ne gubeći ni minute, učinili sve da se zaustavi ova uništavajuća djelatnost! Autor ovog članka dodaje: Radite po prirodnom sustavu — eliminirajte slabe. I meni je to koji put uspjelo! Za kraj poslušajmo ponovo poruku dr. ŠTO SE DOGAĐA U KOŠNICI TIJEKOM ZIME? Čini se da je život na pčelinjaku stao, sve je mirno i tiho. Ali ovo je samo malo zavaravanje. Prvom polovinom zime, dok još nije počelo prvo leglo, pčelinja zajednica se nalazi u relativnom miru, zbijena u klupko. Samo ponekad neka pčela, prevarena popodnevnim sunčevim zrakama, oprezno se pokaže na letu košnice, ali čim osjeti hladan zimski vjetar, brzo se vrati u košnicu. Termoregulacija zimskog pčelinjeg klupka prilagođava se promjenama okolne temperature, a stvaranje topline je rezultat razmjene tvari u pčelinjem tijelu. Ukoliko je vanjska temperatura niža, tada se više pčela čvršće zbija, pčelinje klupko je kompaktnije i površina izlučivanja topline je sve manja. U isto vrijeme pčele se s površine klupka sve više privijaju jedna uz drugu, slično crijepu na krovu, gurajući glavu i prsa ispod zatka pčela koje su iznad njih. Tako se stvara nešto slično hrastovoj kori što im pomaže da klupko zadrži što veću količinu toplog zraka. Za vrijeme velikih hladnoća da bi se sve što bolje zatvorilo, dio pčela se zavuče i u prazne ćelije saća. A kada se temperatura klupka ipak spusti do određenog minimuma, pčele koje su unutra, kako su manje zbijene, povećavaju temperaturu skraćivanjem prsne muskulature i tada se može čuti zujanje svojstveno samo pčelama. Zahvaljujući ovome temperatura klupka se ponovo diže. Mišićna energija i stvaranje topline utjeću na povećanje potrošnje meda kojeg pčele uzimaju i socijalno predaju iz rilca u rilce svim ostalim pčelama u klupku. S utroškom meda u dometu pčelinjeg klupka ono se polako kreće prema gore i nazad po saću u toplotnoj zoni, a potom se premješta na susjedne okvire. Ako hladnoća duže potraje, a pčele ne uspiju doći u kontakt s hranom, bez obzira što u košnici ima dovoljno hrane, pčele ugibaju od gladi. Zato prilikom uzimljavanja na svakom okviru treba biti najmanje 1,5 — 2 kg meda, što je dovoljno da pčele na tom okviru prezime. Kada se klupko premješta, pčele s njegove površine prelaze u unutrašnjost, a one iz unutrašnjosti se premještaju prema periferiji. Na taj način olakšava se zimovanje pčela na periferiji, koje su izložene najvećim hladnoćama. Potrošnja meda u prvoj polovici zime, dok još nema legla, ovivi o jačini zajednice i vanjskoj temperaturi, a kreće se od 0,5 — 0,8 kg mjesečno. U to vrijeme pčele troše minimalne količine bjelančevinastih tvari koje su prije sve ga u obliku pričuva tzv. No, dokazano je da i matična mliječ sudjeluje u ishrani matice preko zime. Probavom hrane u organizmu pčela, kao otpadni produkt, odvajaju se voda i ugljični dioksid, a u zadnjem crijevu pčela se nagomilavaju neprobavljivi ostaci hrane. Vodu u obliku vodene pare uzima topli zrak koji je lakši i napušta pčelinje klupko i kreće prema gore, kako bi izašao na gornje leto ili ventilacijski otvor ili se vlaga zadržavana stijenkama košnice ili na nekom od materijala za utopljavanje. Ako ovakva mogućnost ne postoji, vlaga ostaje u gnijezdu, što izaziva veliku uznemirenost pčela, a saće koje nije pokriveno pčelama može se upljesniviti. Nepoklopljeni med ili sirup jako su higroskopni i upijaju velike količine vlage, a kada se med jako razrijedi lako se ukiseli i može prouzročiti proljev, od čega se saće i unutrašnjost gnijezda uprlja, pčelinje klupko se raspusti i pčelinja zajednica može djelomično ili potpuno propasti. Ugljični dioksid je teži i pada na podnicu. Za razliku od aktivne sezone, kada je za uzgoj legla potreban čisti zrak, sada je ova potreba 15 puta manja, pri čemu u pčelinjem klupku postotak kisika opada, a ugljičnog dioksida se povećava. U tom slučaju povećani postotak CO2 djeluje povoljno, jer se procesi oksidacije i razmjene tvari u pčelinjem organizmu usporavaju. Zahvaljujući ovome utrošak energije, potrošnja hrane i nagomilavanje neprobaljenih tvari su manji, što pčelama produljuje život i one su vitalnije. Pored ocjenjivanja uvjeta u određenom mjestu za uzgoji utvrđivanje broja pčelinjih zajednica koje se na tom mjestu mogu držati, potrebno je izabrati i odgovarajuće mjesto gdje će biti uređen pčelinjak. Ovo je posebno važno za pčelinjake s velikim brojem košnica. Pčelinjak može biti stacionaran, kada se košnice tijekom cijele godine nalaze na istom mjestu ili kada se preko godine sele s jednog mjesta na drugo u cilju boljeg iskorištavanja paše ili oprašivanja bilja. Kada se bira mjesto za pčelinjak mora se voditi računa o tome da u blizini najmanje na 200 m nema drugog pčelinjaka. Najbolje je kada je pčelinjak smješten u blizini površina zasađenih medonosnim kulturnim ili samoniklim biljem, tako da pčele bez selidbe mogu dolaziti do njih i koristiti postojeću pašu. Ali u većini slučajeva ovakvih je mjesta jako malo, tako da je selidba košnica za vrijeme cvatnje pojedinih biljaka i bolje korištenje paše nužna radnja. U takvim se slučajevima mjesto za pčelinjak bira na način da pčele mogu ostati najduže vremena tijekom godine preko zime i proljeća. Dobro je kada se pčelinjak nalazi u blizini voćnjaka, jer u proljeće kada voćke cvjetaju, pčele će ih moći jako dobro oprašiti, a u isto vrijeme i iskoristiti voćnu pašu za razvoj. Za proljetni razvoj pčelinjih zajednica vrlo je važno da oko pčelinjaka ima dovoljno biljaka koje daju velike količine peludi, kao što su lijeska, drijen i posebno vrbe. Na ovaj način znatno se mogu smanjiti troškovi za proljetno prihranjivanje pčela. Kada voćke završe cvatnju, košnice se mogu po potrebi preseliti na novo mjesto gdje cvate neko drugo medonosno bilje, s tim da se na jesen vrate na stacionar i da se pčele pripreme za zimovanje. Da bi se bolje odredilo mjesto pčelinjaka, potrebno je napraviti pregled okolice još za vrijeme cvatnje medonosnog bilja i to u proljeće, ljeto i jesen. Mjesto gdje je pčelinjak postavljen, treba biti zaštićeno od hladnih sjevernih vjetrova, suho i ocjedito, čisto, sunčano, s istočnim ili južnim položajem. Ako su pčelinje zajednice izložene vjetrovima, zimi troše više hrane, a u proljeće se sporije razvijaju. U vlažnim mjestima se zadržava nepotrebna zračna vlaga, što je uzrok da se krajnji okviri i pelud koji nije pokriven pčelama u zimi i u rano proljeće lako upljesnivi i pokvari. Osim toga, ako su pčelinjaci na vlažnim i neprovjetrenim mjestima, uslijed loših higijenskih uvijeta, u košnicama pčele češće oboljevaju od raznih zaraznih bolesti. Iz istih razloga moraju se izbjegavati jako duboke kotline sa slabim zračni strujanjem u kojima se zadržava hladna i vlažna magla. Pčelinjak ne smije biti u sjeni visokih i gustih krošnji drveća, ni u sjeni visoke padine, jer u tom slučaju sunce obasje pčečlinjak samo oko podneva, tako da pčele imaju jako kratak radni dan: ujutro kasno izlijeću, a navečer se puno ranije vraćaju. Pro izboru mjesta za pčelinjak potrebno je uzeti i pravac izlijetanja pčela. Prolikom izlijetanja za vrijeme glavne paše pčele ne smiju biti prisiljene letjeti preko drugih pčelinjaka ili preko velikih vodenih površina. Košnice uvijek moraju biti okrenute prema paši ili da pčelinjak bude u sredini paše, da bi se izbjegao nalet u krajnje košnice. Mjesta koja nisu dobra za smještaj pčelinjaka su ona u čijoj blizini ima ustajalih otpadnih voda, smetišta, kanala s otpadnim vodama kemijskih, kožarskih trtki. U okolici pčelinjaka mora biti mir, ne bi se smjelo postaviti pčelinjak blizu velikih prometnica ili željezničkih pruga, s intenzivnim kretanjem ljudi i stoke, kao i divljih životinja. Ako pčelinjak baš mora biti na takvim mjestima, onda ga treba ograditi živicom ili ogradom, visokom oko 2 m da bi pčele preliječući je letjele visoko iznad prometnica. Pčelinjak mora biti pristupačan vozilima za prijevoz košnica, meda i sl. Samo mjesto na kojem ćemo smjestiti pčelinjak trebalo bi biti ako je ikako moguće, ravno, slabog nagiba, kako bi oborinske vode od kiše i snijega lakše otjecale. Teren se mora očistiti i poravnati, a ako je potrebno i iskopati male kanaliće, da se ne bi stvarale lokve i da bi se tlo moglo što prije prosušiti, treba predvidjeti i put za vozila. Na samom pčelinjaku treba zasaditi voćke niskog rasta, kao i drugo dekorativno bilje. Ovo bilje neće stvarati samo estetsko zadovoljstvo, već će služiti kao dobar orijentir pčelama i maticama za pronalazak svojih košnica, kako u rano proljeće tako i u kasnu jesen. Na neki način pčelinje zajednice će na tim biljkama zadovoljiti svoje potrebe za peludi, a djelimice i za nektarom. Osim toga ovo drveće i grmlje preko ljeta će stvarati hladovinu i štititi košnice od velikih vrućina. Košnice nije dobro postaviti ispod gustih i velikih krošnji drveća jer se na taj način ometa let pčela, a osim toga u proljeće je ispod njih hladno i vlažno. Stacionarni pčelinjak i pčelinjak gdje će pčelinje zajednice zimovati treba ograditi bilo kakvom ogradom, kako ne bi ulazile domaće i divlje životinja i da bi košnicama bila osigurana zavjetrina. Još je bolje da se kao ograda od strane s koje pušu hladni vjetrovi zasadi medonosno bilje kao zaštitni pojas. Medonosnim biljem treba zasaditi sva mjesta u okolici pčelinjaka koja su zapuštena i ne služe ničemu jer ćemo na taj način stvoriti višestruku korist. Svima nam je poznata izreka da med nastaje na kotačima. Bez obzira na to kako smo se organizirali za seljenje svojih košnica ili još pčelarimo na stacionaru, nerijetko imamo potrebu za prenošenjem košnica. Obilazeći mlade kolege i iskusnije pčelare uočio sam kako se za prijenos košnica svatko od nas snalazi na svoj način. Postoje razne nosilice i prerađene vozilice, ali ništa nije tako jednostavno, jeftino i dobro kao čivere. Budući da se to pomagalo ne spominje u pčelarskoj literaturi, nema ga po trgovinama, a ni sajmovima, i ja sam se više godina mučio s prijenosom košnica. Onda mi je iskusni paško-riječki pčelar posudio čivere i otad mi je sve što se tiče prijenosa košnica lako. Začudio sam se da do danas i neki iskusni da ne kažem stariji pčelari nisu vidjeli i ne posjeduju ovaj alat, pa su me svi koji su ga vidjeli tražili da im ga posudim kako bi ga kopirali. Zato sam odlučio podijeliti s vama informacije o ovome jednostavnom pčelarskom pomagalu za prijenos košnica. Kod nas u primorju, na čakavskom narječju, izraz čivere izvorno znači drvena nosila. Ona su služila za prenošenje kamenja, zemlje, sijena i sveg ostalog materijala. Kaže se da su nakon dobre proslave pojedince čiverama nosili kući ženama na triježnjenje. Danas se takva nosila uglavnom više ne upotrebljavaju, no mi primorski pčelari, ovo smo pčelarsko pomagalo tako nazvali i prisvojili to ime iako je u našem slučaju riječ o metalnim nosilima koja nemaju posudu, nego rade po principu škara. Sada još treba pronaći nekoga da vam odradi 8 malih varova ako to niste sami u mogućnosti , potom trebate probušiti 4 rupe od 5,5 mm, postaviti vijke i matice, zalijepiti komade gume na vodoravne cijevi da košnice ne klize te da ih ne gnječimo — i čivere su gotove. Ako ih na kraju pocinčate, plastificirate ili obojite i dodate im ručke, što nije nužno i dodatni je posao, možete svoje čivere učiniti ljepšima, unikatnima i baš svojima. Ako ih bojite, moj je savjet da ih obojite u neku življu boju da ih lakše možete naći kad ih odložite u travu ili grmlje oko pčelinjaka ili pored vozila. Ako na košnicama nemate koče ili spojnice kao ni ja košnicu stegnite vrpcom. Nakon toga nabacite čivere preko košnice na donji nastavak blizu podnice, podignite košnicu i nosite je. Gume koje smo zalijepili običnim neoprenskim ljepilo štite nastavak od nagnječenja i sprječavaju klizanje. Kolege i ja smo prenijeli nebrojeno košnica s jednim, 2 ili 3 nastavka ovim načinom i nikad nismo imali problema. Nakon završenog nošenja čivere se slože i ne zauzimaju mnogo mjesta za transport i čuvanje. KAKO PREPOZNATI DA JE VOĆE ILI POVRĆE TRETIRANO PESTICIDIMA? Kako prepoznati da je voće ili povrće tretirano pesticidima? I lako i teško. Lako, jer većina jednostavno jest tretirana, osim ako nije od provjerenog ekološkog proizvođača, a teško jer samo laboratorijski testovi pokazuju stvarnu prisutnost i količinu određenih kemikalija. Ipak, postoji kratki vodič o tome koje bi namirnice bilo bolje izbjegavati i jesti samo ako su organskog podrijetla. Najzagađenije voće i povrće Primjerice, jagode se tretiraju sa, u prosjeku, 65 raznih pesticida, fungicida i herbicida, a paprike sa 50 različitih kemikalija. Špinat je vrlo često na meti teških metala iz zemlje, trešnje, breskve i nektarine tretiraju se s oko 20 vrsta kemikalija prije nego što dođu na police trgovina, a čak je i celer u 80 posto uzoraka, prema američkoj agenciji za hranu, pun različitih kemikalija. Koje je najmanje tretirano voće i povrće? Najotporniji i najmanje tretirani kemikalijama su avokado, ananas, mango, kivi, papaja i borovnice. Što u konačnici sve to znači? Pesticidi, vosak, imazalil učinit će voće i povrće dugovječnijim i ljepšim, no zapravo osnovni im je cilj da trgovcima i proizvođačima olakšaju posao i produlje vijek njihovih proizvoda. Koje voće i povrće ne morate kupovati ekološko? Odavno se zna kako u korici voća i povrća ima više zdravih nutrijenata nego u unutrašnjosti, a sada je korica gotovo zabranjena za jelo. Kao i u svemu, vratiti se korijenima, kupovati domaće, netretirano, kupovati u manjim količinama kako ne bi propadalo i uživati ako povremeno sretnemo nekog crva jer je on najbolji dokaz da je ono što jedemo zdravo. Po kojim tragovima možemo prepoznati tretirano voće i povrće? Sjećate li se svog djetinjstva? Tek ubranih trešanja ili šljiva s drveta iz bakinog vrta? Rijetki među nama su se tijekom odrastanja brinuli o pesticidima, vosku, fungicidima i drugim kemikalijama na voću i povrću. Nismo ni znali što je to. Nismo brinuli ni o točkicama koje su nam poručivale da je osim nas još neko malo biće jelo mikroskopske komadiće voćke. Najveći problem bio nam je hoćemo li jesti jabuke iz susjedovog ili svog vrta. Danas više nije tako. Voće i povrće, osim ako nije iz ekološke proizvodnje, uglavnom je nečim tretirano. Pesticidima koji zabranjuju pristup štetnicima, no istovremeno štete našem zdravlju, voskovima koji jabukama daju sjaj kojeg se ni zla kraljica iz Snjeguljice ne bi posramila, fungicidnim sredstvima koja trebaju otjerati plijesan. No, upravo smo zato naviknuli da je opna ili kora voća i povrća jednolična i netaknuta pa su nam se i prohtjevi promijenili. Više, naime, ne podnosimo točkice. Smeđe, crne i zelene točkice No važno je znati da nam takvi tragovi manje štete od umjetnih sredstava kojima se voće i povrće tretira. Čak i ako je ne uklonimo, ne trebamo strahovati. Zelene točkice najčešće se mogu uočiti na krumpirima. Riječ je zapravo o spoju solaninu, glikoalkaloidu koji u većim količinama može biti opasan po zdravlje i često ga se može uočiti na krumpirima, ali i na rajčicama ili patlidžanima. On je prirodan zaštitnik biljaka od nametnika, dakle djeluje kao fungicid ili prirodni pesticid. Zelene točkice se mogu skinuti Ako zelene točkice skinete, ne trebate se bojati. Plod se može jesti, no ako ih zanemarite, moguće su probavne tegobe, čak i kada se hrana termički obradi jer na solanin ne utječu temperature do 170 °C. Kako biste spriječili povećanje koncentracije zelenih točkica, bilo bi dobro da krumpir uvijek čuvate na tamnijem i suhom mjestu jer svjetlo potiče razvoj ove tvari. Plijesni No vrlo oprezan treba biti s plijesnima i valja ih izbjegavati. Neke su vrste plijesni posve neopasne, no neke mogu izazvati dugotrajne posljedice za dišne organe. Voće, posebno agrumi, je kiselije, što može spriječiti širenje plijesni pa je katkad dovoljno samo odrezati zahvaćeni dio ploda. No s voćem koje ima tanju koru, kao što su breskva ili jabuka, moramo pripaziti jer spore plijesni mogu doprijeti duboko. Hranu koja počinje propadati i na kojoj su vidljive crne ili zelene točkice koje ukazuju na početak tog procesa trudnice, dojilje i osobe oslabljenog imuniteta trebale bi izbjegavati. Najzagađenije voće: jabuka, marelica, nektarina, jagoda, višnja, grožđe, kruška Najzagađenije povrće: paprika, celer, krumpir, špinat, salata Iceberg, zelene mahune, krastavac IZVOR: U HRVATSKOJ DOSAD NIJE SLUŽBENO ZABILJEŽENA POJAVA OPASNOG AZISKOG STRŠLJENA Ovih dana Hrvatskom se širi panika zbog stršljena. Bilježe se smrtni slučajevi, ali i drugi, gotovo fatalni ubodi ovog velikog kukca sličnog osi, iako mnogo većeg. Mnogi ukazuju da je riječ o velikom i opasnom azijskom stršljenu koji polako osvaja naše krajeve, a s obzirom da se masovna pojava stršljena bilježi i u Istri, pitali smo odgovorne u Zavodu za javno zdravstvo Istarske županije, je li riječ o azijskoj vrsti te što učiniti i kako se zaštititi od stršljena. Suzbijanje prepustiti stručnjacima Posljednjih desetak dana Zavod bilježi povećan broj upita o pojavi ili bolje reći nalazu gnijezda stršljena stanovnika, uglavnom južne Istre, u tavanskim prostorima kuće ili drugim manjim objektima. Neki pozivi se odnose i na povećan broj stršljena iako gnijezdo ne vide, kaže nam tako mr. Nediljko Landeka, voditelj Odjela za deratizaciju, dezinsekciju i dezinfekciju Službe za epidemiologiju Zavoda za javno zdravstvo Istarske županije. Ističe, nadalje, da u svakom slučaju svi moraju biti jako oprezni, ako se prilazi takvom gnijezdu, da ne bi isprovocirali napad stršljena — čuvara gnijezda. Preporuka je da se to radi u večernjim satima kada je većina jedinki u gnijezdu. Najbolje je da sam postupak obave profesionalne tvrtke registrirane za DDD poslove. Nekada se u takav postupak upuštaju i vatrogasci, pčelari i drugi koji se mogu odvažiti napasti gnijezdo. Bitno je da se svi dobro zaštite od uboda, najbolje pčelarska odjela od deblje tkanine i debele rukavice. Potrebno je imati i učinkovit insekticid koji izaziva momentalno rušenje stršljena. Ukoliko se netko pak odluči za samostalno uklanjanje gnijezda u slobodnoj prodaji, agrarijama i veterinarskim ljekarnama, postoje posebni sprejevi za ose i stršljene koji imaju veći domet pa se prskanjem s veće udaljenosti smanjuje rizik od napada. Zbog uboda u glavu odmah k liječniku — No, stršljeni su dio naše entomofaune te imaju važno mjesto u lancu prehrane i ne treba ih uništavati pod svaku cijenu, npr. U nekim europskim zemljama su i na popisu zaštićenih vrsta, ističe nadalje Landeka. Problemi nastaju kada su neke osobe preosjetljive na ubod stršljena i reagiraju jakom općom alergijskom reakcijom koja može završiti i smrtnim ishodom. Također, ukoliko se radi o ubodu u predjelu glave, posebno usta, jezika ili vrat, mora se odmah zatražiti pomoć liječnika zbog nastanka lokalnog edema koji može zatvoriti dišne putove. Ipak u slučaju više uboda odjednom dobro je potražiti odmah liječničku pomoć jer ubodeni možda niti sam ne zna za svoju preosjetljivost. Na samo mjesto uboda preporuča se stavljanje hladnih obloga, savjetuje Landeka. Postupanje s nalazom gnijezda je kod nas šaroliko, dodaje nadalje i ističe da se neke općine same pobrinu za pokrivanje troškova uklanjanja gnijezda čak i kada se nalazi na privatnom posjedu, dok druge prepuštaju svojim žiteljima da sami riješe problem. U tom slučaju je najbolje da se posavjetuje sa lokalnim pčelarom koji posjeduje adekvatnu zaštitnu opremu i pažljivo izvedu zahvat primjernim insekticidom, kaže Landeka. Azijski stršljen stigao do sjeverne Italije Govoreći pak o sve učestalijim informacijama u medijima da je riječ o opasnom azijskom stršljenu koji je stigao u Hrvatsku i čak se križa s našom vrstom, Landeka kaže da niti jedan nalaz azijskog stršljena kod nas nije službeno zabilježen i potvrđen od relevantne institucije. Vespa mandarina ima narančastu glavu kao i ženka naše autohtone vrste parazitske ose, Megascolia maculata, koja ne živi u velikim društvima, bezopasna je, ali svojom dužinom od 6 centimetara i bojom glave odgovara opisu ovog stršljena. Druga vrsta je Vespa velutina, stršljen pretežito crne boje, dužine oko 3,5 cm, koji je došao u Europu iz Azije, ali se dosta sporo širi i za sada je zabilježen samo u Francuskoj i sjevernoj Italiji, ističe na kraju Nediljko Landeka. EGZOKRINE ŽLIJEZDE MEDONOSNE PČELE Pčele ima 2 vrste žlijezda: s vanjskim i unutrašnjim lučenjem. Njihov je organizam prava minijaturna kemijska tvornica s 15-tak različitih egzokrinih žlijezda. Neke od njih imaju samo trutovi kornuarna , neke imaju samo radilice, neke su u matice i trutova zakržljale, a neke su razvijenije kod matica nego kod radilica. Neke su prisutne kod svih, ali luče različite produkte u raznim fazama života! Podždrijelna hipofarigalna žlijezda prisutna je samo kod radilica i luči mliječ. Nema anatomsku strukturu kao u sisavaca, već se mliječ trasportira kroz usta radilice dojilje, čija je dužnost briga o leglu matici. Posebni mišići dižu i spuštaju hipofarigalnu ploču slično pokretnim mostovima na srednjovjekovnim utvrdama , odnosno otvaraju ili zatvaraju put u cibarijum, a mliječ bočnim žlijebovima ide do vilica. Kod radilica starih između 15 — 25 dana hipofarigalne žlijezde luče invertazu i neke druge enzime važne u procesu pretvaranja nektara u med. Kod radilica starijih od 25 dana sakupljačice hipofarigalna žlijezda zakržlja. Vilične mandibularne žlijezde razvijene su kod radilice i u raznim fazama njenog života luči razne produkte. Kod mladih pčela to su komponente mliječi, kod starijih alarmni feromon. Kod matice luči neke druge produkte, a kod trutova je zakržljala. Ova se žlijezda sastoji od sabirne vrećice, ventila i izlivnog kanala. Mliječ proizvedena u hipofarigalnoj žlijezdi je prozirna, no zbog komponenti iz mandibularnih žlijezda izmjeni boju u mliječno bijelu. Kako njegovateljice hrane i svoju majku i sestre i braću, sastav mliječi je različit prema tome koga hrane. Mandibularne žlijezde kod matice luče preko 100 različitih isparljivih supstanci: 5 od njih su feromoni, ostale su biokemijski prekursori i različiti produkti metabolizma. Grudne i labijalne žlijezde razvijene su kod radilica. Iako se zajedničkim izvodnim kanalom izljevaju u bazi surlice, po svojoj građi, položaju i produktima lučenja su različite. Voštane žlijezde imaju samo radilice, nalaze se na donjoj strani njihovog stomaka i ima ih 4 para. Izlučen vosak je tekućina koja na zraku očvrsne u bijelu ljuskicu. Kada ona u kalupu očvrsne, pčela je pokupi krajem velikog češlja zadnje noge i prebaci do vilica. Radilica sažvače vosak i preradi, pa tek tada ugrađuje u saće. Jeste li znali da bi se proizvela jedna ljuskica potrebno je na desetke milijuna molekula lipoforina nosioci masnoća neophodnih za transport hidrofobnih čestica voska kroz vodenu sredinu tkiva, a da bi se proizveo 1 kg voska treba izlučiti oko milijun voštanih ljuskica? Nasonovljeva mirisna žlijezda nalazi se ispod hitinskog oklopa na leđnoj strani tijela radilice ispod sedmog stomačnog segmenta. Luči koktel od 7 mirisnih spojeva koje imaju funkciju da letačice navode na cilj. Arnhartove tarzalne žlijezde se nalaze na posljednjem nožnom segmentu svih nogu kod radilica i matice. Znanstvenici pretpostavljaju da luče mirisne tragove kojima pčele markiraju posjećene cvjetove, kako ostale sakupljačice ne bi gubile vrijeme oko cvijeta bez nektara. Mirisni trag je privremen i ishlapi čim cvijet izluči novu količinu nektara. Epidermalne Renerove žlijezde se nalaze na leđnoj strani stomaka i izraženije su kod matica kod kojih imaju funkciju privlačenja feromonom radilica oko sebe. Koščevnikovljeva žlijezda je razvijenija kod matica i pretpostavlja se da luči atraktante koji privlače mužjake. I dok su mliječne i voštane žlijezde pčelama potrebne za poslove unutar košnice, kad se približi vrijeme za izlete van košnice i sakupljanje hrane u prirodi, ove žlijezde naglo kržljaju, a intenzivno se razvijaju Nasonovljeva, otrovna, Daforova i alarmna žlijezda. Ako zajednica iz bilo kojeg razloga izađe iz ubičajenog ritma, stare pčele po potrebi mogu reaktivirati mliječne i voštane žlijezde, a mlade se pčele mogu prije uobičajenog vremena uključiti u sakupljački posao i ranije aktivirati potrebne žlijezde. Svaki put kad pčela isturi žalac, ona šalje ostalim pčelama u zejednici mirisni alarmni signal. Ovaj feromon je koktel od 20 različitih kemijskih spojeva. Osim ubadanjem, pčele se od manjih neprijatelja brane i vilicama. Pomoću njih izbacuju trutove krajem ljeta iz košnice. Opće poznata činjenica da radilica umire kada ubode sisavca, za razliku od osa i stršljena kojima je žalac u obliku savijene igle, a kod radilica ima zupce usmjerene unazad pa je nemoguće izvući žalac iz elastične kože. U pokušaju da to učine, pčeli bude otkinuto pola utrobe, no mišići oko otrovnog mjehura pumpaju otrov još 30 — 60 sekundi. Žalac je kompleksan organ i može se usporediti s mačem koji ima svoje korice, nožem skakavcem, harpunom s zupcima, pumpom pod pritiskom, markerom mete i signalnim pištoljem. Žalac matice je sličan onome u ose: savijen je, nema zupce i može ubosti više puta. Kraći je nego u radilice, ali je u mjehuru mnogo više otrova. Matica svoj žalac koristi sam pri eliminaciji konkurentskih matica još neizlegle ili izlegle sestre — princeze. Otrov apitoksin je najjači oko 4. Jači je u proljeće početkom pašne sezone, a slabi približavanjem hladnog vremena i faze mirovanja. Aktiviran žalac oslobađa koktel od 20-tak isparljivih feromona koji alarmira ostale članice pčelinje zajednice. Većina njih su acetati čiji miris podsjeća na aromu banane zato nemojte jesti banane blizini košnica! Različite komponente ovog koktela imaju različite funkcije. Kako se acetati nalaze u znoju, parfemima, dezodoransima, alkoholnim pićima, treba izbjegavati ove izvore dok smo u pčelinjaku! Alarmirane pčele se zalijeću u svaki objekt koji pravi nagle pokrete. Zato pri napadu probajte ostati mirni, jer pčele brže lete nego što mi trčimo! U blizini košnice radilice su bez razmišljanja spremne dati svoj život u obrani zajednice, no na livadi će nas ubosti jedino ako je uzmemo u ruku ili sjednemo na nju. MOGU LI EKOLOŠKA SREDSTVA ZA ZAŠTITU BILJA ZAMIJENITI PESTICIDE? Većina biljnih preparata ne samo da tjera insekte i sprječava razvoj gljivica, već i jača biljke — bio bi najkraći odgovor na pitanje iz naslova, no ova tema zaslužuje kompleksnije razmatranje. Većina pčelara u našoj zemlji se ne bavi isključivo ovom djelatnošću, već u okviru svog gospodarstva drži stoku, uzgaja neku od ratarskih kultura, ima voćnjak i povrtnjak, što znači da ima problema s štetnicima poput drugih poljoprivrednih proizvođača, samo što njima pesticidi ne smiju biti prva, već posljednja metoda obrane od neprijateljskih kukaca koji u pravilu napadaju najslabiji plijen najprije će napasti biljke koje su oslabljene. Jeste li znali da kombiniranjem raznih biljnih vrsta možemo doprinijeti samozaštiti biljaka? Ako se sade jedne pored drugih npr. To su: lavanda intenzivan miris djeluje na smanjivanje populacije kukaca, a istovremeno povećava broj pčela i bumbara , neven i kadifica čije korijenje izlučuje tvari koje smetaju nematodama i drugim zemljišnim kukcima koji se hrane gomoljastim povrćem , bosiljak, kopar, stevija i buhač. Od puževa možemo se braniti malčiranjem tla sijenom ili sadnjom kadulje uz rubove gredica. Možete i natrgati njene listove i staviti ih na tlo kojim se kreću puževi. Može pomoći posipavanje istih površina pepelom, piljevinom ili vapnom. Protiv puževa i insekata u vrtu možemo koristiti i mljevena ljuta paprika ili papar: posipati rukama po bilju nakon špricanja običnom vodom ili nekim od preparata za bolju aplikaciju na listove. U nastavku teksta autorica nabraja preparate na bazi biljaka koji mogu pomoći u suzbijanju insekata i gljivičnih oboljenja. KOPRIVA: 1 kg svježe koprive 100 — 200 g suhe potopite u 10 l vode i ostavite 24 sata. Pripravkom prskajte svakih 5 — 7 dana. PELIN: 300 g svježih listova 30 g osušenih potopite u 10 l vode i ostavite 6 sati do 3 dana uz svakodnevno miješanje. ČEŠNJAK: 1 režanj izrezati na sitno i prokuhati u 1 l vode. Ili 100 g češnjaka namočite oko 5 sati u 10 l vode, procijedite. LUK: 50 g vanjskih ljuski potopite u 10 l vode i ostavite 10 dana. Kad se tekućina prestane pjeniti, razrijedite je u omjeru 1:10. RABARBARA: prokuhajte 10 listova samo 2 minute u 2 l vode, ohladite, razrijedite vodom u omjeru 1:2. RAJČICA: 2 šake usitnjenih svježih listova ostavite 3 sata u 3 l vode, procijedite i prskajte. Ovaj preparat potiče rast ruža i patliđana, uklanja lisne uši na mahunama i ružama, kupusnog bijelca i neke vrste gusjenica. BAZGA: 300 g listova namočite u 5 l vode 5 sati, procijedite i prskajte nakon kiše. Ovaj pripravak odbija krumpirvu laticu i neke vrste gusjenica. KOLIKO OČIJU IMA PČELA? Pčela ima 3 točkasta oka i 2 složena oka. I dok su točkaste oči posve malene i jednostavne, u biti građene kao u ljudi i viših životinja, složene oči su znatno veće, duguljaste i nepomične. Točkaste oči se nalaze na tjemenu, trokutasto su raspoređene i sastoje se od leće iznad sloja retinalnih stanica povezanih s živčanim vlaknom. Pretpostavlja se da je njihova funkcija otkrivanje intenziteta svjetla koje pada na leću, svojevrstan svjetlomjer pomoću kojeg pčela detektira dnevnu svjetlost i tamu. Iako se u literaturi često nazivaju jednostavnim očima, one su složenije od očne jedinice u složenom oku. Kada su znanstvenici u svojim istraživanjima pčelama pokrili točkaste oči, one su na pašu odlazile kasnije, a vraćale se ranije što dokazuje koordiniranost vida. Složene oči su smještene na postranim dijelovima pčelinje glave i pos svojoj građi i funkciji se znatno razlikuju od očiju ljudi. Na prvi pogled nitko ne može znati koliko pčela ima malih dijelova koji unutar složenog oka svaki za sebe predstavlja posebno oko. Mikroskopom ćemo uočiti da se radi o par tisuća pravilnih šesterokutnih hitinskih pločica faceta : radilice do 5. Pošto matica većinu vremena provodi u tami košnice, njoj dobar vid i nije neophodan. Čak i prilikom svadbenog leta, nije ona ta koja traži partnera, već su to trutovi. Upravo zato oni imaju ogromne oči koje zauzimaju najveći dio glave poput dvije polulopte i po njima ih je i najlakše raspoznati između radilica. I dok radilice imaju najoštriji vid u središnjem dijelu složenih očiju, trutovi najoštrije vide u gornjem dijelu. Ispod svake facete nalazi se po jedna očna jedinica koja s poput cjevčice sužava prema dubini oka. Stjenka im je obložena crnim pigmetnim slojem, pa zraka svjetla koja uđe u jednu očnu jedinicu, ne može prijeći u susjednu. Na gornjoj strani se nalazi hitinska leća, a ispod nje kristalni čunj. On prelazi u vidni štapić koji seže do očne cjevčice i vezan je za vidni živac. Vidni živci prelaze u bazalnu membranu, gdje se sve točkaste slike slože poput mozaika u jednu sliku. Iako se slika slaže kao mozaik, pčele dobro vide zahvaljujući velikom broju sličica 300 sličica u sekundi — za razliku od ljudi koji mogu vidjeti samo 24 sličice u sekundi! Za pčele je TV-program samo sporo smjenjivanje zamrznutih slika! Rezolucija složenih očiju u pčela je 100 x slabija od ljudske, pa zbog toga one ni izbliza ne razlikuju oblike objekata poput nas: ne pravi razliku između kruga, trokuta i kvadrata! Zahvaljujući svojoj mozaičnoj građi pčele vide polariziranu svjetlost što je ljudima potpuno strano što im omogućuje da odrede položaj Sunca i kad nema direktne sunčeve svjetlosti. Svaka očna jedinica ommatidium ima oblik pravilnog heksagona šesterokutnika , baš kao i saće u košnici. Pčele dobro vide glavne boje spektra: žuto, modrozeleno, modro i ultraljubičasto, a crvenu boju doživljavaju kao tamnosivu do crnu. Zato radilice rijetko posjećuju crveno cvijeće, osim ako ono ne reflektira ultraljubičastu npr. Znate li da postoji tzv. Sastoji se iz mješavine žute sa 1,5 % reflektirane ultraljubičaste boje i vide je samo pčele! Ultraljubičaste šare mnogih vrsta cvijeća su raspoređene tako da svojim fluoresciranjem pčelama pokazuju put k izvoru nektara. Drugim riječima: cvijeće je lijepo na dva načina: posebno radi ljudi, posebno zbog pčela! I pelud pod UV svjetlom izgleda mnogo upadljivije i ljepše pčelama nego nama. I za kraj još jedna fascinirajuća činjenica: pčela ima veoma dlakave oči! Nisu razgranate poput paperja na ostatku tijela, čvrste su i prostiru se zrakasto s površine složenog oka udaljujući se jedna od druge. Ove su dlačice ustvari mjerači jačine vjetra: kada pčela leti, dlačice se blago iskrive u određenom smjeru ovisno od snage i smjera vjetra. U svom korijenu imaju stanice koje po nadražaju šalju impulse na analizu u mozak. Kada su znanstvenici u svojim istraživanjima pčelama obrijali očne dlačice, one su izgubile sposobnost da to vjetrovitom vremenu procijene udaljenost hrane. Ma koliko se trudili, nećemo u prirodi naći ni jednu debelu pčelu, a činjenica je da su sakupljačice pri povratku u košnicu skoro za trećinu teže od pčela koje tek kreću na pašu! Teške da, ali ne i debele! Svoju vitku liniju pčele zahvaljuju prvenstveno anatomiji: vanjskom skeletu koji ne dozvoljava značajniju promjenu tjelesnog volumena koji je rastezljiv samo u trbušnom dijelu. Nektar koji pčela rilcem usisava iz nektarija cvijeća, deponira u medni mjehur da bi ga napunila, pčela mora posjetiti čak i do 500 cvjetova! Kako ga puni, tako se kroz stigme prazne zračne vrećice i šire ga do 70 mm3. Ukupan volumen trbuha ostaje gotovo nepromjenjen, jer je zrak zamijenjen nektarom. Nektar pčela ne koristi za osobnu prehranu, već je on kolektivno vlasništvo čitave zajednice. Kako pčela to uspjeva kontrolirati? Kamo sreće da i ljudi posjeduju sličan sustav za unos optimalne količine hrane: nikad ne bi bilo problema s pretilosti! Jedući, pčele saznaju novosti iz košnice! Kod nas ljudi je drugačije: skoro svi uživamo u jelu, a malo tko u učenju! Pčelarska vaga Sunbee nov je i inovativan proizvod na hrvatskom tržištu. Inovacija se prije svega odnosi na praćenje podataka vezanih uz stanje u košnici i u njezinu okruženju u stvarnom vremenu. Podaci se prenose Internetom, na siguran način. Vaga Sunbee sadržava i aluminijsko vodootporno kućište koje je prilagođeno LR i AŽ košnicama, senzore industrijske klase te jednostavno korisničko mobilno i web-sučelje na kojem se prikazuju prikupljeni podaci. Pčelar uz pomoć vage može pratiti podatke o prinosu meda, zajednici broju pčela, vremenu izlaska i povratka pčela , temperaturi unutar košnice te temperaturi, tlaku i vlazi okoline, što zasigurno rezultira učinkovitijim pčelarenjem. Osim povećanju učinkovitosti, vaga doprinosi i smanjenju rizika prikazivanjem svoje trenutačne fizičke lokacije te detekcijom požara. Najbitnija je karakteristika vage njezina jednostavnost pri instalaciji i upotrebi, a to je postignuto tako što je razvijana u suradnji sa samim pčelarima. Sveukupno, Sunbee je kvalitetan domaći proizvod koji se isplati isprobati. Više o ovom inovativnom proizvodu na Što je to: TARANOVA DASKA? Taranova daska je pčelarsko pomagalo koje je svoj naziv dobilo prema svom izumitelju G. Taranovu, poznatom pčelarskom stručnjaku i znanstveniku iz nekadašnjeg SSSR-a. Promatrajući kako se pčele roje i postižu rojevni nagon, Taranov je osmislio kako im doskočiti na svoj način. Dio koji se stavlja 10 cm do košnice je razdvojen dok je suprotan međusobno spojen. Tako rampa dobija oblik slova V. Na donjem se kraju rampe, na mjestu gdje je spojena, lagano ometu sve pčele ukljućujući i maticu. Stare pčele vratit će se u košnicu dok će se mlade pčele, uključujući i one aktivno rojevne, podasci takođe penjati prema košnici, ali ih sam razmak 10 cm do leta zaustavlja i one se malo pomalo sakupljaju u klupko ispod i na daski gdje ostaju mirno visiti poput roja. Tako će se za sat i pol do dva izvršiti dijeljenje i gotov će roj mirovati kao i svaki prirodni roj. Takav se roj pred večer jednostavno otrese u novo pripremljenu košnicu. Ako je u zajednici iz koje je istresen roj bila matica koja je zalijegala, takva matica mora biti i u istresenom roju. Ako je bila nesparena, roj će biti zadovoljan i s takvom maticom. PITALICA: PO ČEMU SU PČELINE NOŽICE NALIK NA ŠVICARSKI NOŽIĆ? Medonosna pčela Apis mellifera, jedna od milijun znanosti poznatih vrsta kukaca, jedinstvena je po mnogo čemu, a njene nožice su — baš poput švicarskog nožića punog minijaturnih alatki — nešto posebno! Naime na svakoj od 6 nogu pčele radilice postoji čak 14 različitih oruđa, pa je njihov ukupan broj 54! Svaka od 3 para nogu se sastoji iz 5 pokretno zglobljenih članaka, od kojih je posljednji tarsus sačinjen od 5 potčlanaka. Čemu služe sve ove alatke, kad se pčela ne kreće po ledu? Ne smijemo zaboraviti da je većina podloga po kojima se pčela kreće obložena voskom saće u košnici, listovi, latice cvijeća , pa su zato podjednako glatke i klizave. Upravo zbog tih specifičnih alatki na svojim sitnim nožicama pčela ostaje na biljci i kas se s nje slivaju kišne kapi ili rosa. Svaka noga ima par kandžica, a svaka kandžica je dvokraka. Iz svake od njih s unutarnje strane izrastaju dlačice i jedna bodlja, a s vanjske strane par dugih bodlji koji dodatno stabiliziraju kontakt s podlogom. Još bolji oslonac i odraz radilici omogućuje pločica s kratkim bodljama koja se nalazi između kandžica. Jastučići za prijanjanje se aktiviraju kad je podloga glatka i klizava, kao i pločica s dugim povijenim kukama. Pomoću minijaturne preklopne poluge fibule pčela zatvori antenu u polukužno ležište čistača i izvuče antenu kroz otvor, a na češlju ostane sav pelud. Sačinjeni su od 9 vodoravnih redova čvrstih dlačica. Pelud se prebacuje s prednjeg na srednji dio tijela, pa srednjim nogama na ove češljeve, da bi se struganjem zadnje noge jedne o drugu pelud prebacio s čitavog tijela u: 12. Odronjavanje i gubitak peluda dodatno sprečava jedna duga dlaka i 6 kratkih dlačica. Kako bi masa u košarici bila kompaktna, pčela miješa pelud s pljuvačkom i nešto nektara, pa se svaka nova količina peluda lijepi za prijašnju, jer bi suhu pelud bilo nemoguće transportirati. Osim toga, pčelinja pljuvačka sadrži tvari koje štite pelud od kvarenja i sprječavaju klijanje. Pčela pljuvačkom kvasi i dlačice čime im pojačava moć pripijanja. U svaku košaricu stane oko 15 mg peluda. Pakiranje peluda se najčešće odvija u letu s cvijeta na cvijet.
Scientology, the CIA, and MIVILUDES: Cults of Abuse
Tebi je mjesto u biznisu? To je prije svega, kaže Šlosel nedovoljno razvijena infrastruktura, visoka nezaposlenost i vrlo složena zakonska regulativa. Ime Hrvati je tada ime za narod koji ima samo svoju vlastelu, ali ne i svoju drzavu. Sada kad je bila ovdje, nije znala što učiniti. Neto dobit za prošlu godinu iznosi gotovo 15 milijuna kuna, što je značajan porast u odnosu na prethodnu godinu u 2012. Meni osobno ona dogovara. Kad mi je James rekao da ste rastavljeni, nisam mu imala razloga ne vjerovati. No, tako me ljuti pomisao na to da mu je neka glupača zavrtjela glavom i pokušala mi ispred nosa oteti supruga a da uopće nije pomislila na mene i moj život. Podaci koje je Ministarstvo poljoprivrede trebalo za svoje analize također su se prikupljali preko Komore i naših udruženja u njoj. Stephanie si je pripremila kupku, a onda ležala u kadi zureći u strop i razmišljajući o svojem razgovoru s Katie. Mogu reći da je moje dosadašnje iskustvo u suradnji s HGK dosta pozitivno; puno toga smo odradili u suradnji s Komorom.
[Slobodne dame zenica|Portali zadar|Koliko je kondom siguran]
Oznake: Broj41(BiH)-p.62
komentiraj (0) * ispiši * #
