četvrtak, 02.04.2009.

Uspomene.





Opet sam se uhvatila kako sjedim na podu sobe prebirući po starim uspomenama. Stare kutije, dnevnici… sve je to dio mene.
I našla sam nekoliko zbilja dragih stvari.
Jednu kutiju s najdražim predmetima.
Razglednice iz Praga. Razglednice iz Starigrada. Njegov članak iz novina… o T-ovom nogometnom klubu (jer ja sam bila ta koju je nazvao nakon te utakmice.).
Zatim još nekoliko starih razglednica. Ulaznica za bazene, neki stari raspored (eto što meni puno predstavlja :D). Prijedlog za putovanje na ekskurziju u 7. razredu. I ulaznica za Brijune (awww, kad se samo sjetim nas sedmaša na brodu! :D). Zatim neka stara uplatnica za jedno od ljetovanja. Medaljon s Prve pričesti. Neki stari, zahrđali magnet s prikazom Međugorja koji je godinama stajao u didinom žutom Golfu. Zatim moj prvi novinski članak… izrezak iz Večernjeg lista. Slika tadašnje kazališne grupe. Moja jedna od značajnijih uloga. Fotografija mene i tadašnjih najboljih prijateljica… mi u odmaralištu u Baškoj. Papiri s napisanim dijalozima iz jedne od predstava. Papir s testovima za izlaganje na natjecanju prošle godine koji sam cijeli naučila na pamet. Neka stara ulaznica za Ivanjski krijes, one godine kada smo svi mi iz škole nosili baklje po trgu na temperaturi od +30. Zatim popis ocjena sa sata razrednika… od prije točno godinu dana. Zatim neko prastaro Labello. Riječi jedne pjesme ispisane na plavom papiru. I jedan ružičasti list koji smo dobili na početku srednje škole… gdje nam ravnatelj želi dobrodošlicu. Zatim još nekoliko razglednica… kupljenih ali i primljenih… iz svih krajeva svijeta. Onda su tu i 2 meni neizmjerno drage narukvice. I jedan mali, zlatni dukat koji sam dobila od roditelja prvog dana prvog razreda osnovne.
Uspomene.<3

A na zidu pano s mojim starim najdražim slikama. Naša nasmiješena lica. Stojimo ispred škole. Nas 4; najbolje prijateljice iz osnovne; najbolji tadašnji 8.b. Naša škola, školsko igralište, pekara pored škole, milijuni i milijuni uspomena. Razredne fotografije, naše glupe ružne crne majice oko kojih smo se tako prepirali, a sada ih volim više od ičega. Zatim mnoštvo zidova išaranih grafitima i naše glupe umišljene face kako poziraju ispred njih.
Otvorim i mjesecima netaknute mape na kompjuteru. Na desetke mapa s našim zajedničkim fotografijama, 8. razred. Tjelesni, matematika, glazbeni… slobodni sati provedeni šetajući gradom ili sjedeći na klupi ili trčeći po Stariću gađajući lampe i tjerajući ih da se upale. Prosipanje riže ulicom. Šetanje pasa. Isprobavanje psećjih vodilica na meni. Hvatanje mačaka. Rolanje, kao. Lunapark. Vrtuljak. Smijanje. Naši dečki na rekreaciji. Opet navijanje. Twix & komarci. Proljetne večeri provedene na terenima Rekre. Igranje odbojke, poziranje, glupiranje, navijanje za naše, izlasci u grad, zabave, glazba, zadnji dani… Visoka temperatura, razredna majica, boce vode, potoci suza… sve je to bilo taj zadnji dan. I plesanje, plesanje do iznemoglosti dok se suze slijevaju na lice. Snažni, najsnažniji zagrljaji.
Suze u očima i trg i kockasti dresovi i navijanje i podrška i suze i tuga i park i alkohol i grljenje po zadnji put.
I uvijek smo bile nas 4, zajedno.
I uvijek je tu bila J. Najbolja, najdraža, naj naj naj J.

Fotografije.
J i ja. Nasmiješena lica…
Nekada to nije bila laž.




*ovo gore je bio val emocija. Nisam to mogla držati više u sebi. Emocije. Emocije. Emocije. Sjećanje. Suze. Tuga.


Bilo je lijepo dok je trajalo. I dalje mi je lijepo sjetiti se toga.

I dalje mi je lijepo sjetiti se da je ona ta koja je to prekinula.
Sve je palo u vodu, ona je tako odlučila.

Dobro mi ide; možda jednom i zaboravim sve. Iako i dalje ne zna želim li to zaista. Želim li da sve moje uspomene nestanu? Mislim da ne.

I sve loše što je učinila… sve sam to zaboravila. Sada je za mene stranac, ne osjećam da je i dalje svakodnevno u mojoj blizini… ne želim…

Želim pamtiti ono dobro. Možda se ponekad sjetiti.

Bilo je lijepo… dok je trajalo. A sada sam već odavno krenula dalje.

Novi prijatelji.
A prošlost je prošlost, neka tako ostane.





(ok, ok, ok…… *šok* ne mogu vjerovati o čemu razmišljam. -.- Post najbolje jednostavno zanemarite.)