life long dream
#
|
|
09.06.2007. / 12:29
08.06.2007. / 10:00
truce
#
|
Ne volem ovakvo ctanje ctvari, nećaskanje. A, ironija je što nećaskanje dovelo do toga. Aaanyhow, kao što se moglo primjetiti, ja tkđ. jaaako ne volem kad se ucred dickucije pokupi ća. Jer, ja moram cve izdickutirat. Nema napola. Ja, ja i samo ja se lako vezuje. Koliko god da lako odbacuje :) Doduše, samo kad je primorana. Ne chvatiti ocobno, ega radi :) To tako otkad bijah malenim djevojčurkom. Jer živjela u cvom cvijetu. I kupila kak hrčak cvega u taj bubble. I lako se vezivala. Što je, logički, prouzročivalo cuffering :( Jer, eventualno cu ce magične mudante pretvorile u prašinu, moćne čarape icgubile cvog para, šarene rošule izgubile spocobnost transportiranja me s jednega kraja balkona na drugi (eventualy su otišle na bolje mjecto, iako ja cnam da ih momsey itnila), inspirativna priča o zločectoj mišici je octala zaboravljena u veikom autobucu prema Kopru, uvijek there-for-moi najbolji prijatelj je izbrisan iz mog života zbog barbe crvena nosa koji nije stigao zakočiti, cnažni čovjek crne brade je plovio plavim proctranctvima i nije moga razumjeti malene ocjećaje koje je octavio za sobom, more je bilo ono što je najviše voljela a njegova obala je ona koja je ispljunila život sramežljivog dječaka koji je s njom živio u bajkama gdje su bili uvijek sigurni... Previše puta je obični lacgovor bio ono što je nedostajalo. Sad me cram *lumeni ce* Ne volim nedorečenost, cmeta me. Jer, nepredvidljivo je uvijek just around the corner. I možda nikad ne bude prilike. U kakvom god odnosu, korelaciji ili situaciji. S onima koji mi neki vrag znače. (down ego!) Zato uvijek puno pričam. Nije da želim pilat. Moram :) |
