Ta-daaah!
#
|
prinova u obitelji Otkad znam za sebe, htjela sam imati psa. Baš jako, jače, najjače. Patila sam iz dana u dan zbog rupe u svom mladom životu koju je jedino mali, clatki, bebeli, dlakavi, trapavi, bublasti puppy mogao popuniti. Nisam ga dobila. Navodno je to obveza koju mala djeca izvršavaju samo prvih par dana, i onda nađu nešto zanimljivije. Tc! Prošle godine, narasla ja, prisilno prestala željeti puppya. Našla neke nove zanimacije, odala se svakojakim društvenim aktivnostima, zaboravila na malo clatko. Čak i u Dubrovnik na fax otišla. Dok sam ja dole, ah, studirala, tatica najdraži je odlučio kupiti brod. U svojoj potrazi, naišao je na model koji mu se sviđao, tim više što je upravo taj model posjedovao dušu – živahnog foxića koji je elegantno skakutao s prove na krmu, gorljivo branio brodicu od zlih valova, neumorljivo 'pričao' s prolaznicima i pokazivao neizmjernu ljubav prema svom brodiću. Naravno, i tatica najdraži je zaključio da bi i njegovoj barčici baš odgovarao jedan takav primjerak. U jednoj jedinoj sekundi je odluka o puppyu bila donesena. Dok sam ja bila kilometrima daleko. In no time, pseto se vozilo ka svom novom domu. I bilo je malo, clatko, bebelo, dlakavo, trapavo, bublasto. Ali nije bilo namjenjeno meni. Igrom slučaja (ili, bolje reći-ironijom) vrlo malo pseto se odlučilo upravo za mene. Ja sam bila ta koja ga je hranila, kupala, vodila u šetnje, učila dobrom ponašanju...jutrima bosim nogama pri izlasku iz kreveta bljoopnila u svježe govance ili samo lokvicu. Odtad mi se život promijenio. Neću reći da sam postala bolja osoba, ali, u svakom slučaju, po prvi puta sam stavljala nekoga ispred sebe, a to je za mene bio a veeery big step :) I jedini je kojeg nesebično volim više od sebe. Inače, dječak moj je terijer, a oni su poprilično...hm...osebujni :) Tvrdoglavi do zla boga, lajavi, ljubomorni, grickaju sve oko sebe (namještaj, postole, bičve i sl), nemaju pretjerano razvijen osjećaj privrženosti vlasniku, znaju biti agresivni i sl. Ja sam, tj., tatica najdraži je imao nevjerojatnu sreću s njim, naime: on uopće nije pogledao 'karakteristike' vrste koju nabavlja, što bi svak trebao napraviti prilikom odabira psa. Sreća je ta što se ispostavilo da je izgled i tvrdoglavost jedina osobina terijera koju Leićeva posjeduje (ali zato se na tom polju maksimalno iskazao!). Ne laje (doduše, kmeči i uvrijeđeno zavija kad odem iz kuće bez njega), nije ljubomoran, agresivan, čak ni dok je bebica bio po kući išta devastirao. No, ipak, dobrih godinu dana sam ja gubila živce, proživljavala manje i veće infarkte dok ga nisam dovela u red. Sve to, a i više, su razlozi zbog kojih hoćem još! Još puppys, još foxića. Ovaj put dolazi ženkica. Kako do kraja života namjeravam imati foxića, a ne želim niti jednog drugo do Leića, a s obzirom da to neće biti moguće :( , bar da imam njegovu dječicu :) Naravno, moji doma niti čuti o tome ne žele. Jer, sad više nisam mala, a bome imaju i dokaze da ma zanimacija za pseto ne bi 'pustila' za par dana, ali kako ću ja s dva pasa na kraj? Good question, but! Hoću,mogu i želim! Odluka je pala, našli smo ženkicu, i stiže nam za malo manje od dva mjeseca! Yaay! Neki će to nazvati snobizmom, preseravanjem ili tko zna čim ne, ali ja isključivo hoću pasa s papirima. I to dobrim papirima. Naslušala sam se, i vidjela priče o ljudima koji su nabavili pasa bez papira, ili čak i s papirima ali iz neprovjerenih izvora, a koji bi uginuli prije nego bi i godinu dana napunili zbog svakojakih genetičkih naslijeđenih boleština. digresija-Da bi skupila euriće za foxy lady, sad radim po cile dane, stoga me nema baš često u ovim vodama.-digresija Da se meni tako nešto dogodilo s Leićem...ne bih to dobro podnijela. Sreću, ljubav koje to malo stvorenje iskazuje svako jutro kad se probudi kraj mene, svaki put kad uđem u kuću ili samo izađem iz banja je neopisiva. Ni najranije, najhladnije kišno jutro me ne može zaustaviti kad vidim kako je on sretno cupka i njuška okolo, veselo mlatara repićem i uživa u svojoj maloj livadici iza kuće. Uglavnom, ja sam zapravo htjela podijeliti svoje oduševljenje nadolazećom prinovom, no, oprostiti ćete mi, ne mogu se lako zaustaviti s pričom kad je moj dječak u pitanju :) Anyhow, evo par slikica koje mi je barba male foxy lady poslao:   Sad samo ostaje pitanje imena...jučer sam ih smislila 100-tinjak. U uži izbor su dospili: Pipi, Jaffa, Freya i Dita (po mojoj momsey koja je dječaka nazvala po meni:)) Stoga, molil bih vas za minuticu: A evo i slije u tonu:
PS-mumi, nisam te zaboravila, u idućem postu malo više detalja o ovim dlakavcima :) |
