Zaštita bilja
29.06.2007., petak
O BILJNIM BOLESTIMA IV
|
MOGUĆNOSTI PROGNOZE PLAMENJAČE VINOVE LOZE (Plasmopara viticola (Berklay Curtis) Berlese & de Toni) Uzročnik bolesti plamenjače v. loze Plasmopara viticola donesen je iz SAD na podlogama koje su u Europi korištene kao podloge otporne za filokseru. Nakon pojave 1878.god. u Francuskoj, proširila se po ostalim vinogradima. U prošlosti su štete od plamenjače bile velike, ali uspostavom prognozne službe i primjenom novih fungicida štete su postale bitno manje. SIMPTOMI: Plamenjača napada sve zelene dijelove v. loze, no najčešće su napadnuti list i boba. Kao posljedica primarnih infekcija, prvi znaci bolesti najčešće se pojavljuju na donjim dijelovima listova, na kojima nastaju nešto svijetlije zelene do žute zone, tzv. uljne mrlje, koje se postupno povećavaju, dosežući promjer 1 – 3 cm. Uskoro, nakon inkubacije, s donje strane lista na mjestu uljnih mrlja izbijaju bijele prevlake, a to su brojni sporangiofori sa sporangijima, a zaražene zone postaju crvankasto smeđe. Na starim listovima nastaju žuta do crvenkast polja oivičena žilama, formirajući mozaik sa zelenim zdravim dijelom lista. Bez obzira radi li se o prim. ili sec. zarazi, zaražene zone lista počinju smeđiti, a tkivo odumire i suši se. Na posmeđenom dijelu nema fruktifikacije, jer je gljiva obligatni parazit i može živjeti samo u živim stanicama, pa se sporonosni organi pojavljuju na rubu pjega. Širenjem uljne pjege dolazi do sušenja i otpadanja lista, odnosno do defolijacije može doći već krajem srpnja. Zaraženi listovi izvor su zaraze za preostale zelene organe. Bobe pak mogu biti zaražene od zametanja do promjene boje, odnosno dok ne počnu omekšavati. Ako su zaražene neposredno poslije cvatnje, na njima se pojavljuje bijela prevlaka koja potječe od sporonosnih organa parazita. Kad bobe prijeđu 1/3 veličine karakterističnu za određenu sortu,puči na bobama prestaju funkcionirati, pa do infekcija dolazi kroz puči peteljkovine, gdje micelij iz peteljke ulazi u bobu, ali ne dolazi do pojave sporonosnih organa, upravo zbog toga jer puči na bobi više ne funkcioniraju, nego se bobe smežuraju, kožica postane kožasta i ljubičastosmeđa. Nakon što boba dosegne 2/3 svoje max. veličine karakteristične za sortu, i puči na peteljci prestaju funkcionirati, pa je onemogućena zaraza boba. Mladice su rijetko zaražene, najosjetljivije su one dužine 10 – 15 cm, a ako je zahvaćen veći dio mladice, dolazi do njena sušenja. BIOLOGIJA: Glavni način prezimljavanja čine zoospore koje nastaju u zareženom lišću, a mogu izdržati niske temp., do -26 °C. U proljeće, kad se tlo zagrije na 8 – 10 °C a istodobno u jednom danu padne 10 mm oborina, dolazi do klijanja nekih zoospora (neke kliju kasnije, aneke tek sljedećih godina). Zoospore kliju sukcesivno nekoliko mjeseci, pa su primarne infekcije moguće tijekom duljeg razdoblja. Iz jednog makrozoosporangija se oslobađa 8 – 50 zoospora, koje se pokreću bičevima do pući, tamo ih odbacuju, te se obaviju membranom pa prokliju i dolazi do parazitskog odnosa s domaćinom. micelij se širi međustaničnim prostorima, a haustorijama uzima hranu iz susjednih stanica. Nakon inkubacije, koja ovisi o temp. i vlazi zraka, skupine sporangiofora koje nose sporangije izbijaju kroz puči. Sporangiofori nastaju samo u relativnoj vlazi od 95 – 100 % pri temp. od 12 – 27 °C, a nastale sporangije raznosi vjetar. Sporangiji u suhom zraku mogu ostati klijavi do pet dana. U njima se nalazi 1 – 6 zoospora koje mogu inficirati zdrave zelene organe na isti način kao i kod prim. zaraza. Krajem ljeta i tokom jeseni u zaraženom tkivu listova stvaraju se zoospore, koje osiguravaju prenošenje zaraze u sljedeće vegetacije. PROGNOZA: Za prognozu plamenjače v. loze koristi se Muler-ova krivulja, koja je pouzdana u sjevernoj ali ne i u južnoj Hrvatskoj. Prema toj metodi primarne zaraze mogu nastati kada su u vinogradu istovremeno ispunjeni ovi uvjeti: 1. da je tlo zagrijano na 8 °C, što odgovara temp. od 10 do 11 °C u meteorološkoj kućici 2. da je tijekom dva dana palo barem 10 mm kiše 3. da u vinogradu ima zrelih zoospora 4. da listovi imaju barem 4 – 5 cm u promjeru, analogno mladicama dugim 10 – 12 cm Istodobnim ispunjenjem triju uvjeta (temp., vlaga, zoospore), Mullerovom se krivuljom izračunava inkubacijsko razdoblje, a kaže nam koliko dana traje inkubacija pri određenoj temp. To su podaci po kojima se možemo ravnati prilikom vršenja zaštite v. loze protiv plamenjače. Nakon isteka inkubacijskog razdoblja može se očekivati pojava sporangiofora i sporangija na listovima, a čim se uoče prve zaraze, uvjeti za nove sec. infekcije se mijenjaju: temp. moraju biti više od 10 °C, te da su zeleni organi v. loze vlažni dva ili više sati (kiša, rosa, magla). Praćenjem temp. i vlage u vinogradu, na v. lozi, moguće je odrediti vrijeme nastupa prim. i sec. zaraza, te na taj način odrediti mjere zaštite, te obavijestiti vinogradare o roku zaštite. Za praćenje temp. i vlage u vinogradu i na v. lozi koriste se aparati za prognozu plamenjače, primjerice, kod nas konstruiran CDA uređaj (AGRA Čakovec), te metode koje tek treba ispitati (EPI, PCOP, POM, PRO, DMCAST).  P.S. Slike će biti stavljene čim se vratim u ZG P.P.S. E, sad, da sam znao da ću završiti na moru i to nenadano... više teksta kad se vratim u Zg! (03.0.2007.) |
