31.03.2006., petak
Brak i sex
Kolika je sirotinja tih duša u dvoje! Kolika je prljavstina tih duša u dvoje! O, to bjedno zadovoljstvo u dvoje! Sve to nazivaju brakom i kažu da su im brakovi sklopljeni na nebu. Ja ne marim za te životinje spletene u zamke nebeske. Neka je daleko od mene i taj Bog, koji hramajući prilazi da blagoslovi ono što nije vezao! Čovjek mi izgledaše ugledan i razuman za smisao zemljin, ali kada mu sagledah ženu učini mi se zemlja domom slaboumnim. Mnoge kratke ludosti vi zovete ljubavlju. A vaš brak učini kraj tim mnogim kratkim ludostima, jednom drugom glupošću. Ta vaša ljubav nije ništa drugo nego samo jedna slika u zanosu, i jedan bolan žar.
|
- 12:44 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
29.03.2006., srijeda
Pohvala mudrosti
Jer u nje je duh razborit, svet,
jedinstven, mnogostran, tanan,
okretan, pronicav, neoskvrnjen,
jasan, nepristan, dobrohotan,
oštar, nezaprečiv, dobrotvoran,
čovjekoljubiv,
postojan, pouzdan, bezbrižan,
svemoćan, svenadzoran,
što prodire kroza sve duše,
mudre, čiste i najtanje.
Jer je mudrost gibljivija od svakog
gibanja,
ona proniče i prožima sve svojom
čistoćom.
Jer je ona dah sile Božije,
i čist odvir slave Svemogućega,
zato je ništa nečisto ne može
oskvrnuti.
Ona je odsjev vječne svjetlosti,
i zrcalo čistog djela Božijeg,
i slika dobrote njegove.
Jedna je, a može sve,
i ostajući u sebi, sve obnavlja.
Ona prelazi od naraštaja do
naraštaja u duše svete,
i čini od njih Božije prijatelje
i proroke.
Jer Bog ne ljubi nikoga
osim onoga tko se druži
s mudrošću.
Ona je od sunca sjajnija
i nad sve zviježđe uzvišena;
uspoređena sa svijetlošću, ona je
nadmašuje:
jer svijetlost ustupa mijesto noći,
dok zloća nema moći protiv
mudrosti.
Njena se snaga prostire s jednoga
kraja svijeta na drugi,
i blagotvorno upravlja svemirom.
|
- 18:39 -
Komentari (1) -
Isprintaj -
#
Boli glava
Boli glava od zemlje, ne od zemlje već od ludnice ove okolo mene.
Nanjeli ste mi zlo, tada vam kažem "Opraštam vam što ste meni učinili, ali što ste sebi učinili -kako bih vam to oprostio?
Ljubim goru. Zlo se živi u gradovima: tu je isuviše bludnih. Nije li bolje pasti u ruke ubojice nego u snove bludne žene?
A pogledajte samo te muževe; oči im govore da ne znaju ništa bolje na zemlji nego ležati sa ženom
Ja sam tijelo i duša, tako govori dijete. Čovijek kada sazrije tada govori "tijelo sam i samo tijelo"
|
- 18:36 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
Sve rijeke teku u more i more se ne prepunja
Kroz vrijeme vidim prolaznike bez slobode, bez morala i bez volje za njime. Putuju nemoćni, tegleći za sobom mnoštvo debelih lanaca. Putuju ne znaju, a neznaju da znaju (opasni su). Na ulicama mudrost viče ali je nitko ne čuje, ili ne želi da je čuje. Neka ne očekuju da ću im pomoći, jer ja ne očekujem ni da ikome naškodim. Čemu se truduti probudit te ljude kada sam siguran da će im škoditi. Lijepo leže u krevetu, a buđenje će ih samo uznemiriti, zato se mudrac ne trudi da probudi ljude. Mogu vam samo reći "probudite se" i da nastavim svoj ples. Ako prihvatite nešto od ovoga, bit će dobro, ako ne prihvatite, vaša stvar. Arabljani kažu: "Priroda kiše je uvijek ista , ali od nje raste trnje u pustinji i cvjeće u oazi". Ljudi zaista ludi idu prema smrti, jedini problem je što nema dovoljno ludnica za sve te ljude. Ljudi su sve naučili u životu, samo nisu naučili da žive kao braća
Ne znate braćo koliko težak teret teglite
Slijediti volju neba značu uspijevati;
protiviti se Božijoj volji
znači razarati sama sebe
(Kineska)
|
- 18:33 -
Komentari (1) -
Isprintaj -
#
Zivot je u svijesti zivot, izvan nje zivot ne postoji
Život je odlučnost u mladosti, borba u punoljetnosti i mudrost u zrelosti. Ali vi ste, zemljaci moji, rođeni stari i nejaki, naboranih glava, uvele kože, i postadošte kao djeca što se igraju u blatu, i bacaju kamenje jedni na druge. Čovječansvo je kao bistra rijeka, koja pjeva u žubornu brzanju, i nosi tajne planina u dubine mora. Ali vi ste poput močvare, taloga puna crviju i obala punih zmija. Duša je sveta plavičasta vatra što osvijetljuje lica bogova. Ali vaše duše, zemljaci moji jesu pepeo da ga vjetar razvije po snijegu i da ga oluja prospe u duboki ponor. Mrzim vas, zemljaci moji, jer prezirete slavu i veličinu. Ružim vas jer ružite sami sebe. Ja sam vaš dušmanin jer ste vi dušmani bogova a da to i neznate.
|
- 18:29 -
Komentari (1) -
Isprintaj -
#
Što! Kako! Zašto!
Kada stanem i počnem da sagledavam okolinu a i sebe samoga, zaista mi je mučno, mučno, najmučnije. Uvijek se zapitam tko sam ja ovaj tuđinac, a i tko su ovi tuđinci oko mene? Odakle dolazimo i kamo to idemo? Zar moram da budem samo sanjar kao i drugi oko mene? Zar moram i ja da pođem sa masom i da venem zajedno sa njima u tuđini? Zar i ja moram činiti to što i oni čine pred Gospodnjim očima? Ipak mislim da ne moram, ipak mislim da sam došao ovdje sa jasnom zadaćom, sa jasnim ciljem i jasnim određenjem zbog čega živim. Mislim da su ljudi ti došli sa puno dubljim ciljem, a ne sa zarobljenim ciljevima koji gledamo svaki dan što rade ostali ljudi. Teško mi pada gledati to stado iz dana u dan koje pase i koje nezna što je jučer, a što danas. Isto tako mi teško pada gledati ljubomorno na tu životinju koja živi ne historijski, ni bolno ni mrzovoljno. Zašto ne mogu kao ona, da se naučim zaboravu? Kako daleko i brzo da trčim i taj okov trči zajednom samnom. Pa kada kao čovjek sagledaš to, zar si može neko čovjeku nanijeti veći teret na leđa negoli on sam sebi? Stvarno putuju po trnju i po kamenju, ali da toga nisu svijesni njihovi jadni umovi koji propadaju. Prolazi im život u smijehu, u smijehu gdje ismjehivaju sami sebe. Taj čovjek je hrpa bolešćina što kroz duh zahvataju svijet.
|
- 18:25 -
Komentari (1) -
Isprintaj -
#
|