14.12.2005., srijeda

METABLOG (iliti o ljubavi, generalizacijama i drugim blogopojavama) »Ljubav i filozofija, kakve li to veze ima?« - pitat će se neki. Drugi će se lagano osmjehnuti, jer već znaju da jedno bez drugoga ne ide; kao što je zelena salata bez octa i ulja obična trava tako je i prosto umovanje bez ljubavi tek stvar nekog debatnog kluba. I sama nam grčka riječ filozofija govori kolika je to veza. Doslovan bi njezin prijevod bio: ljubav prema mudrosti. Već nas etimologija riječi upućuje da za filozofiju mržnja nije plodan medij. U mržnji smo ograničeni, zatvoreni i skloni jednom viđenju stvari. Za filozofiju je potrebna širina vidokruga, ne stajanje na danim odgovorima već uvijek novo propitivanje mogućnosti. I sama Filozblogija često upada u stupice konačnih odgovora – krajnjih sudova – tog velikog zla po filozofiju (da su svi tako razmišljali, vrijeme bi stalo…). Sva sreća pa je blog - ovako dijaloški osmišljen - pravi filozofski medij. Kad bi napisali knjigu ili objavili negdje neki članak, onda bi kritika morala pričekati da stigne do vas, i kad bi stigla, pitanje je u kakvom bi obliku ona bila i kakav bi bio njen ton. Ovako se glas nekog drugog čuje odmah, a taj glas vas tjera na daljnje razmišljanje (uz uvjet da ste otvoreni prema njemu) i tako vaša početna misao sazrijeva uz pomoć nečije druge... Ti drugi su u zadnje vrijeme izvjesni Hure i Hmudek čiji je naslov bloga esencijalno filozofski. Njih dvojica upozoriše ubogu Filozblogiju kako je generalno loše govoriti o generalizacijama - loše. I moram im skinuti kapu, argumenti su im jaki i uvjerljivi i moje mišljenje se korigiralo…što se nekih stvari tiče;-). Priznat ću da možemo govoriti o nekom prosjeku kao takvom, iako se neću složiti s nekim njihovim generalijama, ali tu je temu prekrila prašina i mene danas muče neke moje, pomalo osobne generalije. Trenutno nisam doma, a s obzirom da sam u nekakvom transferu, to doma, reklo bi se, tek trebam izgraditi. No, o ovome mjestu gdje jesam, na trulom zapadu, državi još trulijoj, postoji niz generalizacija. Jedna je od njih da je starosjedilački narod ove zemlje škrt. Analizirajući reklame, stječemo dojam da oni i sami pristaju na takav opis. Jedna tako glasi; Škrtost je super! I to je reklama! Umjesto opće poznate seks sells, ovdje vrijedi škrtost sells. Danas sam išla s prijateljicom u omraženi mi šoping (to je za novi post – koliko mrzim ići u trgovine). Ona si je trebala kupiti hlače. Problem je u tome što se njeno tijelo mijenja, i to rapidno zahvaljujući jednom pomalo čudesnom, ali prekrasnom razlogu, koji možete pretpostaviti…:-) Nakon što smo par puta prošli sve police i pomislile kako broj 38 za trudnice a)ili ne postoji ili b)sve trudnice nose baš taj broj, konačno smo našli jednu jedinu trideset i osmicu koja joj je pristajala, ali… ALI – hlače su imale jedan mali problemčić… (malo tautologije nije na odmet); iako je gore bila guma – onaj dio koji ide na trbuh, hlače su bile napravljene bez elastina – to znači da bi određena trudnica koja ih odluči kupiti trebala izgledati nekoliko mjeseci isto (što je nemoguće), ili bi te hlače neka br.36 trebala kupiti u zadnjim mjesecima, ili ih ova br.38 treba kupiti sada i nositi mjesec dana??? I dok smo s tugom vraćale hlače na policu, sjetila sam se nedavne rasprave o generalizacijama, i tužno se s prijom složila kako ovaj narod škrtari, čak i kad je o trudnicama riječ…

- 17:50 - Komentari (11) - Isprintaj - #