50 nijansi sive....originalni naslov: 50 shades of gray (2015)

50 shades of gray trailer- youtube
Redatelj: Sam Taylor Johnson
Glavne uloge: Dakota Johnson i Jamie Dornan
Ostale uloge: Jennifer Ehle, Eloise Mumford, Victor Rasuk, Luke Grimes,....


Prije nego izrazim osobno mišljenje o ovom filmu, o razlozima zbog kojih ga smatram jednim od najgorih filmova koje sam ikada pogledao i zašto su neke poruke i dijelovi radnje duboko uznemirujući, prvo kratke tehnikalije, jer nema se što previše pametnog reći o ovome:

50 nijansi sive ekranizacija je istoimenog romana autorice E.L.James koja je prvotno napisala erotsku „fan fiction“ kratku priču o likovima iz Sumrak sage. Kako je ta priča bila dobro primljena među drugim fanovima Sumrak sage, odlučila je promijeniti imena likova, radnju, više manje sve, ali sličnosti likova su više nego očigledne. To, barem po mom mišljenju, blago rečeno-nije dobro. Nisam pročitao niti knjige iz Sumrak sage, ali nažalost pogledao sam filmove i nisam pročitao 50 nijansi štogod i nakon ovog filma, sigurno neću kao što neću pogledati niti nastavke ovog filma. Zašto? Pa zbog razloga koji slijede.

Priča je..o moj bože. Mlada, sramežljiva, nesigurna, seksualno neiskusna studentica Anastasia Steele (Dakota Johnson) upoznaje superbogatog, zgodnog, u slobodno vrijeme pilota, koji usput svira klavir, jednostavno savršenog Christiana Graya (Jamie Dornan). Nakon 10 minuta provedenih skupa u u kojem Anastasia odradi kratak intervju umjesto bolesne cimerice Christian postane opsjednut (blago rečeno) njome. Nakon nekoliko kratkih susreta počnu seksualnu vezu, ne romantičnu, jer u ovom filmu nema ničeg što bi se moglo nazvati romantičnim. Radnja ostatka filma se vrti oko Christianovih pokušaja da uvede do tada nevinu Anastasiu u njegov vrtoglavi svijet „S and M“ (lisice, bičevi, kažnjavanje, stuff like that) erotike u čemu naposlijetku i uspijeva. I to je više manje to. Vjerujte mi, nebitno.

Sad o razlozima zbog kojih ovaj film smatram jednim od najgorih kojih sam ikada pogledao. Nešto što bode uši i oči je UŽASAN dijalog. Toliko glupih, besmislenih i kontradiktornih rečenica, izjava, razgovora, štogod nisam nikada vidio na jednom mjestu. „Kemija“ između glavnih likova je nepostojeća u filmu koji bi se trebao temeljiti na toj uzajamnoj gotovo životnjskoj privlačnosti. Dakota Johnson mi niti na trenutak nije uspjela „prodati“ ranjivu, seksualno neiskusnu čednu mladu djevojku, ali nije gora od Jamia Dornana....o ne.Ostali likovi su nekako uspjeli biti još nezanimljiviji od ovo dvoje, totalno prolazni i plitki. Režiranje, katastrofalno. Scene su samo nabacane jedna nakon druge bez ikakve tranzicije, objašnjenja ili logike. Primjer: scena: Anastasia prekine svoju vezu sa Christianom preko SMS poruke (da znam, neoriginalno, kao i 90% svega ostalog u ovom filmu) jer ne može prihvatiti stvari seksulne prirode koje on očekuje od nje u ugovoru o njihovoj vezi (da..hebeni ugovor). Slijedeća scena: Christaian nepozvan uđe u njen stan, ona se okrene, prestraši se, ali ima bocu skupog šampanjca u ruci. Što sad? OK? Sex scena...again, and action!

Film se prodaje kao romantična drama, ali jednostavno nije. Nema tu ničega niti romantičnog niti dramatičnog. 50 nijansi sive je loš soft pornić sa nekim duboko uznemirujućim i po mom mišljenju neprihvatljivim porukama u 21.stoljeću. Poruke ovog filma su slijedeće:
1.) Žene su slabe...trebaju moćnog muškarca da bi se osjećale potpune iako ih taj muškarac tretira kao komad mesa. Kontrolira svaki, ali svaki aspekt njihovog života. Smatra da je on dominatan, i da bi trebale trebale ispunjavati svaku njegovu seksualnu fantaziju, iako ona očigledno ne uživa u njima koliko on. Ali nema veze, sve je to ok jer svaki put kada ona nešto ne želi, bogati moćni muškarac joj kupi super skupi dar i da, nova sex scena. I zato of mene kao muškarca jedno veliko - f*** you 50 nijansi sive!

2.) Zlostavljanje je smiješno...Christian ispriča Anastasiji kako je on ušao u svijet bondage seksa. Daklem, prijateljica njegove mame je „vodila ljubav“ s njim na takav način prvi puta kada je imao 15 godina. Slijedećih 6 godina on je bio njen seksualni rob. Anastasijina reakcija-blagi smiješak i izjava „O znači ona je bila tvoja gospođa Robinson“, aludirajući na „Diplomca“, puno puno bolji film o sekssualnom sazrijevanju.

3.) Gay je baš glupo...nekoliko puta kroz glupi dijalog ovog glupog filma suptilno se aludira da je biti gay smiješno, glupo ili nešto loše. Poput Anastasije u prvom razgovoru sa Christianom, kada upoznaje njegovu mamu, pa na njenoj ceremoniji diplomiranja itd itd. Ja sam hetero, ali jedan od mojih boljih prijatelja iz srednjoškolskih dana je gay i jedan je od boljih ljudi koje poznajem. I zato f*** you again 50 nijansi sive!

4.) „S and M“... iako nemam iskustva sa takvim stilom odnosa koliko sam pročitao u nekim recenzijama, parovi koji preferiraju takav stil odnosa su bili prilično ljuti sa prikazom stila u filmu. Nekoliko recenzija navodi da se takav stil temelji na velikoj količini uzajamnog povjerenja među partnerima i da su stvari poput ugovora, nebrige za partnera nakon odnosa katastrofalno i nevjerodostojno prikazani u filmu.

5.) Ono što sam našao prilično uznemirujuće je da se prikazivanje žene kao seksualnog objekta i njeno emocionalno zlostavljanje i umanjivanje svake najmanje vrijednosti koju je Anastasia imala kao osoba u ovom filmu prikazuje kao nešto romantično. U tome nema ničega romantičnog.

Iskreno ne znam koji je razlog popularnosti ovog romana (više od 100 milijuna prodanih primjeraka) i filma (oko 130 milijuna dolara zarade). Možda je razlog jaka Sumrak fan baza. Možda smo postali toliko emocionalno i seksualno frustrirani, da ovaj erotski roman i film (odbijam ga zvati romantičnim ili dramom) u nekim izaziva zadovljstvo. Iskreno...mislim da je to vrlo uznemirujuće jer priča šalje neke, po meni, neprihvatljive poruke.
Gledati 50 nijansi sive meni je bilo krajnje neugodno i na trenutke uznemirujuće iskustvo i definitivno ga ne preporučujem. Jedino što djelomično mogu smatrati pozitivnim bio je soundtrack.

Moja ocjena: 1/10 (zbog soundtracka...inače 0/10...nula)
Ocjena ImDb: 4,2/10

Oznake: recenzija, film, 50 nijansi sive