Nova godina i novi početak te naravno u skladu s tim i novo izdanje najveće dokumentarne fešte koja se godišnje dogodi u Zagrebu, Hrvatskoj. Riječ je svakako o Zagreb Doxu.
Ovo prestojeće osmo izdanje ZagrebDoxa, održat će se (kako to na žalost je već 3 godine za redom od kada se preselio iz pravog mjesta za jedan festival a to je Studentski centar) u Movieplexovim kinodvoranama i hladnim nefestivalskim prostorima shoping Centra Kaptol od 26. veljače do 4. ožujka.

Glavni natjecateljski program obuhvaća filmsku utrku za: Velike pečate; od toga 30 filmova u međunarodnoj, a 20 u regionalnoj konkurenciji. Mali pečat dodjeljuje se autoru/ici do 35 godina starosti, a nagrada Movies That Matter filmu koji na najbolji način promiče ljudska prava. Nagradu za najbolji film po ocjeni publike petu godinu zaredom dodjeljuje generalni sponzor Hrvatski Telekom.
U autorskoj retrospektivi ove godine predstavljamo međunarodno priznatog i višestruko nagrađivanog američkog neovisnog filmaša Jaya Rosenblatta, čiji filmski opus broji više od 25 naslova te stotinjak nagrada. Domaće retrospektive uključuju prezentaciju filmova Fade Ina, a autorska večer posvećena je redatelju Tomislavu Radiću.

Uz konkurenciju, ZagrebDox prikazuje još šest službenih filmskih programa: Glazbeni globus, Happy Dox, Kontroverzni Dox, Stanje stvari te prošle godine pokrenute Majstore Doxa i Teen Dox. Popratni programi pak uključuju niz retrospektiva: Baltičke dokumentarce u selekciji danskog filmskog stručnjaka Tuea Steena Müllera, retrospektivu Danske filmske škole (Den Danske Filmskole) po izboru Arnea Broa, voditelja dokumentarističkog studija na DDF-u i retrospektivu eksploatacijskih, često i pseudo dokumentarca s naglaskom na senzacionalističke teme koje nazivamo Mondo a koji su obilježili šezdesete godine prošlog stoljeća.

I što je novo/staro? Kao i svake godine, standardno, direkcija nam omogući "nemogući izbor" između čak 150 filmova. Dakle priprema se dokumentaristička strava za sve filmofile zaražene dokumentarcima. Ono što je na press konferenciji predstavljeno kao novo (ili staro) jest novi (ili budimo realni stari) vizuali ovog festivala. Dakle u medijima i vjerojatno diljem grada ćete se susresti već viđenim ali ipak prepoznatljivim logom Zagreb Doxa. Neću ulaziti u rasprave o bojama i tekstu jer meni na nekoj laičkoj ravni shvaćanja dizajna sve je ostalo isto i sa time se slažu i ostali novinari nakon press konferencije. Ima tu još nekih kozmetičkih promjena koje se više tiću praćenja samog festivala od sedme sile a vama gledateljima manje bitnije.

No, nekoliko je filmova istaknuto u ovo silesiji dokumentaraca. Odabir direktora, ujedno alphe i omege, festivala Nenada Puhoskog je pao na slijedeće filmove. Prvo da krenemo od Teen selekcije festivala. Riječ je o filmu "Djevojčice modeli" Ashley Sabina (USA, 78 min) koji prati ono najdiskutabilnije u modnoj industriji a to je eksploatacija djece (pogotovo djevočica) te bi bilo jako lijepo da svi ti Modni mačori i slični likovi koji nastanjuju hrvatski medijski prostor i navodno "kreiraju modni stil" u Hrvata da otprate i ovakav jedan film.
Iz programa Stanje stvari istaknu je "Preživjeti napredak", kao jedna kolažna priča o onome što nam napredak usporedo sa sobom nosi.

Mislim da će svim zaljubljenicima u tehnološki napredak unutar kinematografije biti zanimljivo vidjeti nešto vrlo interesantno a to je 3D dokumentarac "Spilja zaboravljenog snova" odličnog njemačkog režisera hrvatskih korijena Wernera Herzoga. Ono što nam Herzog ovog puta nudi jest poseban 3D uvid u jednu od špilja u koje je zabranjen ulaz radi očuvanja zidnih slikarija iz prapovijesti, to je francuska špilja Chauvet.

Glazbeni globus uvijek je nudio pregršt zanimljivih filmova koji bi dodatno podigli ali pozitivno dignuli tenzije festivala. Ove godine perjanica kolone filmova u ovom programu će predvoditi film "Nevidljive strune: Talentirane sestre Pusker" (Mađarska, 70 min.) o dvjema sestrama violinisticama Juliji i Agnes Pusker i njihovom odnosu pa i ljubomori jedne na uspjeh druge. Zanimljiva priča koja bi se mnogim sestrama ili braći blizanaca mogla svidjeti i pomalo im i pomoći da bolje shvate vlastiti bratsko - sestrinski odnos.

Publici uvijek najzanimljiviji dio programa ili tzv. crowdpleaser program jest onaj dio koji obuhvaća Happy dox i Kontroverzni dox. Unutar Happy doxa kao antiteze Kontroverznom programu našli su se i ove godine vrlo zanimljivi naslovi. Tu je prije svega pobjednik publike sa prošlogodišnjeg Sundancea, "Buck" (USA, 88 min.) koji govori o nečemu što je postalo jako popularno na nekim hrvatskim televizijskim programima, naime riječ je o pravom pravcatom šaptaču konjima.
I možda najzanimljiviji film ove selekcije Happy dox-a jest "Najveći film ikad prodan" hrvatskoj ili dox publici jako poznatog Morgana Spurlocka (mnogi od vas su vidjeli neke njegove filmove: "Supersize me" ili "Where in the world is Osama Bin Laden") koji je bio dio posebne selekcije prošlogodišnjeg Sundancea će vas zasigurno kao i prethodni njegovi filmovi oraspoložiti i zabaviti. Definitivno Morgan pokazuje kako je moguće da i dokumentarci mogu biti zabavni jednako kao i igrani filmovi.

Ono što je proslavilo Zagreb Dox među publikom koja nije imala interesa nakon igranih filmskih festivala pratiti i jedan dokumentarni jest upravo selekcija Kontroverznog dox-a. Ove godine nekoliko naslova ističu se ispred ostalih. Na nekoj univerzalnoj ravni razumijevanja "Ispovijedi ekoterorista" (USA, 84 min.). Više o ljudima s broda s kojeg se asertivnije bore protiv istrebljenja kitova i drugih od ljudskih zubiju ugroženih životinja. Više o njima prije nego se odlučite otići pogledati ovaj film svakako vrijedi navratiti na http://www.seashepherd.org.
Drugi film koji bih izdvojio iz ovog programa je srpski film Sladjane Zarić "Tuđman i Milošević - dogovoreni rat?".

Za kraj ostavljena je službena regionalna konkurencija iz koje prvo bih izdvojio srpski film o ikoni bivše države Jugoslavije automobilu Yugo, naslova "Yugo, kratka autobiografija" (31 min.). Osim tog filma tu su i "Abendland" (Austrija, 90 min.) te zanimljiv autovoajerski prikaz vlastita života iz poznate hrvatske režiserke dokumentarnih filmova Dane Budisavljević "Nije ti život pjesma Havaja"

Za kraj programskog pregleda festivala ostavio sam uvid u selekciju međunarodnog programa. Perjanice programa su: "Ljudi koje sam mogao biti, a možda i jesam." (Nizozemska, 53 min.), film koji priča jednu zanimljivu priču snimljenu cijelu mobilnim telefonom. Low budget ali zanimljiv koncept sa neobičnim ljubavnim raspletom.
Ostali su "Moje malo mjesto" (Meksiko, 104 min.) i "Više nismo stranci" (USA, 40 min.) su oba naslova dovoljno zanimljiva od kojih prvi priča o Cinqueri ili mjestu Salvadoru i ratnom vihoru koji je pogodio to mjesto i drugi koji priča o Izraelu o školi i suživotu.

Uglavnom još jedan festival koji će prouzročiti slatke glavobolje filmofilima prilikom izbora.
Vidimo se na Dox-u!