petak, 09.09.2011.

Žuto nije boja ludila !

Prije dva dana bjeh na otvaranju jednog festivala koji u svakom slučaju obećava puno toga. Prvo, to im nije prvi puta, već 16-tu godinu u nizu kao Revija i 4-tu godinu kao filmski festival 4 rijeke (ili engljeska inačica : "4 River Film Festival") dovode ono od najboljeg (od 300 pristiglih selektirano je za natjecateljski program 45 stranih i 40 domaćih filmova koji u raznim selekcijama su se mogle ovih dana pratiti na starom mjestu ovog festivala u Zorin domu) što se tiče srednjoškolskog/gimnazijskog filma u taj grad kojemu to svakako treba.
Karlovac je grad koji je na margini svega jer je preblizu Zagrebu, no svojim mirnim tijekom života, manjim prometom (ako se izuzme onaj središnji dio prometa koji vodi D1 prama jugu), ugodnim šetnicama i bujnim i brojnim zelenim površinama daje savršenu kulisu za filmske događaje ... a ljudi su toga itekako žedni. Nedavno je alfa i omega ovih događanja Marija Ratković i pokazala na premijernom (a nadam se i ne zadnjem) izdanju Karlovačkog riječnog kina. Tamo je bilo vidljivo koliko je ljudima stvarno potrebna i ta vrsta zabave uz onu dosadašnju uobičajenu ... šoping lutanja po trgovačkim centrima. Ljudi su tamo dolazili i po kiši i po iznimnoj sparini.
Bila je to naime samo dobra najava za događaje koji će par tjedana kasnije uslijediti malo podalje Foginovog kupališta na rijeci Korani, u samom centru grada "zvijezde".
Dakle prekjučer, 7. rujna, otvoren je 4 Four River Film Festival i 16. filmska revija mladeži na jednom jako bitnom, kulturno povijesnom mjestu u Hrvatskoj i Karlovcu, kinu Edison.
Otvaranje je započelo zagrijavanjem kako i uvijek što jest na takvim događanjima. Neformalnim druženjima, susretima sa nekim poznatima iz hrvatske sfere svijeta filma i uz mic po mic došli smo do 21:30 kada je konačno krenula ceremonija otvaranja.
Ono što je rijetkost na ovakvim otvaranjima je da počinje sa himnom Lijepa naša, kao što je to slučaj sa svim državnim revijama amaterskog filma, revijom djece i odraslih. Nakon himne krenule su govorancije. Većinom mlada populacija gledatelja je osjetila neki praiskonski poriv koji svi koji su odrastali u socijalizmu Juge znali jako dobro a to je kako prekinuti duge govornike. Pa pljeskom naravno. Nevjerojatno kako su ti ljudi dobro odreagirali, no što jest jest bilo je to predugo otvaranje. Čak 1h i 15 minuta ... izmjereno.
Najzanimljiviji je bio jedan pas koji se također našao u publici i u jednom trenutku i on nešto imao za reći.
No, uglavnom da ovo ne bi bila analiza otvaranja i govorancija političara koji su vičući i potičući publiku uzvikom: " Kino Edison!" i time skupljajući preidzborne poene osvrnuti ću se na ono najbitnije što ovaj Festival i Revija zajedno sigurno čine.

Naime, mlada i netom diplomirana hrvatska producentica Marija Ratković je izvukla i mnogim wannabe producentima nabila na nos zanimljivu brojku od pazite čak 70 - tak sponzora koji prate ovaj "dječji" festival. Takvom brojkom se ne mogu pohvaliti niti neki eminentni hrvatski top 5 festivali (dapače gube sponzore, kriju to kojekakvim trikovima. Na nekim festivalima čitavi produkcijski timovi, ali bez ikakve formalne pa čak i neformalne naobrazbe, za takove događaje ne uspijevaju niti približno polučiti). Kada sam spomenuo tu brojku pojedinci iz produkcija istih naglo su počeli pratiti foršpan sa popisom sponzora koji se vrtio u pozadini otvaranja ovog festivala.
Dobro, dosta hvalospjeva na račun ovog. To je stvarno elementarna zadaća jednog producenta, organizatora ovakvog događaja, a sve ostalo je šlamperaj i isfuravanje na nešto što ne mogu i nikad neće moći.
Što zapravo ovaj festival promiče i čini boljim od ostalih? Definitivno je riječ o srednjoškolskom filmu kao bazi koju treba posebno njegovati ako je posrijedi bilo kakvo ozbiljno bavljenje profesionalnim filmom. Jednostavno nikada se ne smije zaboraviti baza.
Drugo je svakako ono najbitnije da je ovo nadam se početak bitke za kino u Karlovcu. Zadnji puta prije 5 godina bila je projekcija u kinu Edison. Prvom namjenskom kinu u Hrvatskoj a i u ovom dijelu jugoistočne Europe, Balkana. To se ne smije zaboraviti i treba što prije ga oživiti. Upravo ekipa iza 4 Four river film festivala je odlučila nešto učiniti. Nadam se da je to svojevrsni nastavak akcije "Digni glas za spas kina!" koji je u Zagrebu polučio vraćanjem kina Europe građanima, no stalo se je s programom tog kina. Kino Edison treba vratiti građanima Karlovca no ne na isti način kao i Europu Zagrepčanima. Treba iznaći bolji način. Ono što je bilo zanimljivo pri otvaranju da se gradonačelnik Karlovca čuvajući svoju poziciju prije lokalnih izbora nije odlučio za predizborno obećanje koje je zato dao predstavnik Vlade (u skladu sa predizbornim obećanjima kojima se ovih dana razbacuju diljem Lijepe naše).

Danas je zadnji dan i sve vas iz Karlovca i bliže okolice zove da navratite na ovaj hvale vrijedan događaj i da vidite što se radi. Možda i sami dobijete inspiraciju za neki filmski uradak ili ako ništa za djelovanje da se Kino Edison i slična vrate u ruke onih za koje su bili i izgrađeni.

Na programu zadnjeg dana vas iščekuju : natjecateljske projekcije nakon kojih slijedi razgovor s autorima, film Planet 51 u okviru filmskog 5+ programa uz Dukatino i za kraj još jedan Dubovac Open Air s ekipomo filma Fleke (koji će se prikazati u sklopu Open Aira): redatelj Aldo Tardozzi, producenti Barbara Jukopila i Ljubo Zdjelarević te glumica Iskra nakon kojeg slijedi nastup DJ-ice "Blagajnica hoće ići na more".
Vidimo se !

- 13:25 - Komentari (1) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>