petak, 30.07.2010.

Nagrađeni 12. Motovun film festivala!

I više nego zasluženo nagradu ovogodišnjeg Motovun film festivala pobrao je jedan od 3 ponajbolja filma koja su se mogla vidjeti na kišom okupanom brdu filmova.
Priliku da vidim "Octubre" u režiji Daniela i Diega Vege imao sam danas točno u podne. Došlo je do promijene programa pa sam uspio prije večernjeg izbora vidjeti ovaj simpatični i filmski zaokruženi film. Posebno priznanje dobio je film "The 4 times" Michelangela Frammartina o reinkarnaciji. Taj film iako je neka vrsta pseudo dokumentarca nije zaokupila previše pažnju gledatelja. Vjerojatno zbog svog apstraktnog sadržaja.
Nagradu Bauer dobio je nezasluženo film koji se pokazao najlošijim od svih to su "Crnci" režiserskog dvojca Dević Jurić.
Motovun OnLine pograo je film "Balls" Chris Niemeyera, dok nagradu FIPRESCI je otišla ponovno "The 4 times".
Nepotkupljiva nagrada ide "In the begininnig" Xavier Giannolija. To je najmanje iznenađenje ako se zna da je dodijeljena prije par dana.
Osim ovih nagrada na Brdu filmova dodjelila se već i Nagrada 50 godina Ivi Krištofu, hrvatskoj kaskaderskoj zvjezdi, a danas se dodijeljuje nagrada Motovun Maverick nagrada Terry Jonesu. Definitivno on je izazvao najveću pomamu sedme sile, kako jučer po kiši tako i danas na doručku s novinarima.

- 18:00 - Komentari (0) - Isprintaj - #

srijeda, 28.07.2010.

Motovun u kiši, Motovun na oblacima !

.... tako bi glasio vremenski izvještaj koji objedinjava jučerašnji dan i današnje jutro.
Unatoč mnogim pesimističnim izjavama na koje se jedino moglo naići na jedina dva jučerašnja suha motovunska otoka (onaj press otok i hospy-island), jedino pisac ovih redaka nije posustao u optimizmu temeljenom na višegodišnjem iskustvu s čudljivim ljetnim motovunskim vremenom ... što se na kraju pokazalo jedino točnim. Dakle kiša se ispadala i dodatno je rashladila atmosferu i praktički stvorila jesenske festivalske uvjete, no MFF je na sreću bez bilo kakva kašnjenja u projekcijama nastavio svojim ritmom i dalje.
U nekakvom čekanju razvedravanja bio je u vrlo zagušljivim uvjetima prikazan talijanski film "The four times". To je zapravo dokumentarac ili pseudodokumentarac u kojem uopće se ne čuje ikakav ljudski govor dobrih 30 minuta a i nakon toga samo se u nekoj pozadini glavne scene događanja čuje dva tri puta nekakva jeka od razgovora. Film je stoga bio za sve ljude lagan za gledanje jer se radilo samo o nizu lijepih slika. Radnja se vrtila o reinkarnaciji. Glavni lik filma, starac ima stado ovaca i s njima živi svoje (kako će se kasnije ispostaviti) posljednje dane na ovom svijetu u jednom talijanskom selu nalik na Motovun. Za potreba filma on naravno i umire. U neko isto vrijeme rađa se i mala bijela ovčica. Taj režiserski trik nam je očita sugestija da je riječ o tome da jedan život se ugasio no zato se igra života i smrti nastavlja dalje. Ovčica je razigrana i kreće se (moglo bi se shvatiti iz slijeda prikazanih prizora) putevima svog ljudskog prethodnika po livadama uokoli tog wanabeMotovuna, no ona stane ispod jednog ogromne jele i tamo kako nam rez montaže daje naslutiti skončava svoj život. Duh života se seli dalje u to stablo koje seljani posjeku za potrebe mapletree ceremonije i da bi se dobila i četvrta reinkarnacija posjećeno stablo seljani odvoze u manjim trupcima na područje obližnje šume gdje od njih rade ugljen. Film završava sukljanjem dima ili završnim činom tog reinkarnacijskog slijeda.
Prvo film nije naporan, no ne predstavlja neko mindblowing događanje pa bih ga stavio na začelje kolone kandidata za glavnu nagradu, propeler Motovuna.
Za večer bilo je podosta filmova koji su puno obećavali i podosta ljudi zaveli no nisu baš bili pokazali nešto što bi ponudilo izvjesnog kandidata za pobjednika Motovuna. "Tuesday, after christmas" Radu Munteana definitivno se pokazao filmom koji je mnoge natjerao, zbog karizme novog rumunjskog filma, da ga odu pogledati. Pogrešno. Film nije osim kamere ponudio ništa novo, a niti neko vrhunaravno iskustvo začinjeno na kraju s mentalnim orgazmom. Dapače vrlo je predvidiv i s nezanimljivim režiserskim uplivima kojima čar filma ubija odmah na početku. Naime Muntean nam odmah po početku svojeg filma raskriva glavnu radnju na vrlo upadljiv način. Dvije stranice ljubavnog trokuta doslovno, gole golcate na pladnju stavlja pred gledatelje u početnim sekvencama filma. Pozitivna strana filma je da nije obilovao predugačkim i bespotrebnim scenama koji su neki noviji rumunjski filmovi doveli do "savršenstva". Pri tom ne mislim da je to loše činiti na filmu no nisu svi Gus Van Sant pa da im to polazi od ruke. To prebanaliziranje cijele situacije koju opisuje i omalovažavanje samih gledatelja time što se smatra da nisu dostojni pravog zapleta u kojem ćete nešto i na kraju odmotati iz celofana ... ne. Muntean očigledno ne voli poklone i iznenađenja pa nam nudi grubu i nezanimljivu realnost.
Drugi film večeri bila je Kozoleova "Slovenka" koja je upravo od ovih ljubitelja novog rumunskog vala bila nepotrebno zanemarena i potcijenjena. Nikad, ama baš nikad se neće moći u bilo ćemu napredovati ako ćeš nešto unaprijed osuđivati i potcjenjivati. Pitanje koje sam si postavljao je bilo zašto ne Slovenka. Film osim što je s tehničke strane imao kameru koja je izborom toplih filtera namjerno ublažavala tešku sudbinu Slovenke imao je i zanimljiv sadržaj. IstinaBog s klasičnim raspletom, no film nije bio naporan i imao je normalnu dinamiku. Ovo je jedan od boljih slovenskih filmova unazad neko vrijeme.

- 18:41 - Komentari (0) - Isprintaj - #

utorak, 27.07.2010.

Autobiografska priča Danila Šerbedžije zatvorila prvi dan MFF-a!

Jučer je bio dana dana. Rijetko se na festivalima nagruvaju toliko izvrsnih filmova da je naprosto potrebno uzesti nešto slobodnih sati i odmoriti oči i dušu jer sutradan vas (barem po najavama odgovornih za program) ponovno iščekuju sati i sati odličnih priča i sudbina na filmu (naravno).
Danas za početak prije rezimea završetka jučerašnjeg dana bih najavio odlični iako srednjestrujaški ali definitivno pravi pravcati crowd pleaser film iz Švedske "The girl with the dragon tattoo" (dakle ovo je film za sve) Nielsa Ardena Opleva u 23 i 30h na kinu Trg. Ovo je jedan od mojih favorita jer pravih krimića danas više zapravo i nema a ovo je jedan takav u dobroj staroj švedskoj maniri. Dakle film koji vas vjerojatno neće ostaviti bez daha ali zasigurno će vas zabaviti i neće podbaciti. Film u pravom smislu riječi kako ga većina ljudi i poima, bez pretencionizma i zakučastih meta komponenata.
Drugi film dana je devinitivno hrvatska kino premijera "Monty Pyhton and the Holy Grail" iako kasno u 01:30h ali svakako vrijedan film gledanja i prije toga dilema između novog filma nagrađivanog Radu Munteana "Tuesday, after Christmas" i filma "Slovenka" Damjana Kozolea. Iako nije frka kao jučer od jutarnjih sati sa pretrpanim rasporedom punim filmova vrijednim vaše pažnje večer će biti, iako hladna, opet jedna interesantna.

A glede jučerašnjeg dana ubio me kao i većinu i gledatelja i prisutnih kritičara novi jako hvaljeni film Gaspar Noé "Enter the void". Prvo film nije loš i daleko od toga da nije odličan, no nije neko vrhunaravno djelo koje nadmašuje prethodne uratke ovog francuskog filmaša. Prvo način snimanja je identičan kao i u "Irréversible" to je ona dobro poznata lelujajuća, lebdeća kamera koja iz zraka nam prikazuje što se događa sa našim likovima na sceni. Drugo nije brutalan. Najavljivan je kao još brutalniji. Jedino što je navodno izazvao a to nisam čuo jer sam bio usredotočen na film, jedno povraćanje nekog od gledatelja. To je stoga jer eto film obiluje stroboskopskim prizorima koji od gledanja epileptičare bacaju u napad a neke u mučninu. Meni, istinaBog je takaj bilo mučno no nisam utvrdio da li je to od konzumacije nečeg energetskog s bljutavim okusom ili od tog svjetla.
Mučnih prizora u filmu ima ali nisu neprobavljivi, opet možda sam vidio i mučnije izrežirane prizore pa sam razvio rezistenciju na ove ali niti u publici koja je jednako meritum nije bilo nekih izraza verbalnih i neverbalnih koja su mogla se protumačiti zgražanjem. Enter the void traje i predugo. Koliko sam čuo od ljudi zaduženih za pribavljanje filma ovaj film je netom prije nego što je došao u Motovun još dodatno produžen jer i sam Gaspar nije zadovoljan i non stop nešto mijenja. Opet unatoč nekim pobrojanim manjkovima film je daleko od toga da nije vrijedan vaše pažnje i šteta je (to sam i javno izrazio zaduženima) kako film nije stavljen u glavni program na Trg ili Barbacan. Bio je to drugi po jačini emotivne impresije najbolji film dana. Šteta da ga drugi koji nisu mogli doći do karte nisu vidjeli.

Film koji je otvorio festival i dobio je Nepotkupljivu nagradu (Transparency Internationala) i jedno je uredno srednje strujaško dijelo. Film je jednako kao i neki drugi filmovi izazvao podosta pažnje u raspravama jutros pa je vrijedno spomenuti da ima solidan zaplet i prikazuje patnju postarijeg "Vertera" oko univerzalnog "problema" koji "muči" sve muškarce a to je njeno "visočanstvo" žena. On naime naleti na Onu pravu i tada postane iracionalan i nepažljiv. Mnogi muški su se mogli poistovjetiti s njime pa ga proglašavam i najmuškijim filmom na festu. Nekako mi je unatoč nagradi u drugom planu priča o korupciji. Ona ipak više je dobra pozadinska kulisa u dramaturškom ljubavnom zapletu. Uglavnom solidan francuski film gdje se je moglo ponovno vidjeti na platnu velikana francuske kinematografije Gérard Depardieua u jednoj cameo ulozi.

Film o kojem se treba više pisati je onaj koji sam spomenuo u naslovu ovog javljanja, a to je film Danila Šerbedžije "Sedamdeset i dva dana". Prvo izuzetno je zanimljiv. Tematizira, po svemu sudeći, svoj obiteljski odnos. Možda griješim ali jako odiše zbog emotivne intenzivnosti pojedinih prizora nekim autobiografskim prizvukom. Casting je besprijekoran. Uzeti za lik glavnog filmskog "jebača u mozak" svog oca Radu Šerbedžiju je genijalno. Osim njega u filmu briljira još nekolicina likova, a to su definitivno najbolji glumac na ovom Balkanu Nebojša Glogovac (pa di je taj lik "niknuo" to je stvarno nevjerojatno) sa takvom moći transformacije i dikcije je rijetkost na ovim prostorima. Mogli ste ga nedavno gledati u Kenjcu i sada ovdje ... ostanete stvarno zadivljeni kako taj čovjek umije glumiti. Osim njega na filmu je odlično odigrao i ponešto zasijenio veću ulogu Kreše Mikića mladi i izuzetno talentirani glumac Živko Anočić. On je po ne samo po mom sudu nego i po sudu mnogih s kojima sa danas razgovarao (naravno ... uvjetno govoreći da zaista film ima autobiografskih elemenata) utjelovlju na filmu lik samog Danila Šerbedžije. Živko je izvrsno odigrao poluautističnog člana obitelji koji nadolazi kao najzapostavljaniji član te začudne zajednice muških, no ujedno kao i najgenijalniji. Njegovo je rješenje da se "zamjeni baka" i tako dalje se ne radi ništa i prima i živi se od penzije.
Film obiluje odličnim scenskim rješenjima kao i dijalozima. Posebno mi se usjekao jedan komentar strikana Manea na loše izvršen zadatak podmlatka hrvatskih Topalovića gdje umjesto da dovedu u kuću baku u stanju biljke oni dovedu zmaja, a lajna ide ovako: "Branja jeam ti reka biljka, a ne pijani međed!". Opet time zadire u stereotipe gdje su sve žene više manje zmajevi a muškarci njihove žrtve što je odličan materijal za komediju. Inače najveća mana ovog filma što možemo ličku obitelj Paripović usporediti sa Topalovićima iz "Maratonaci trče počasni krug". Tim više može se napraviti ta usporedba jer u ovom filmu kao i u spomenutom Šijanovom glumi Bogdan Diklić. U oba filma njegov lik je lagano potčinjen kako glavi obitelji Milutina Topalovića u Šijanovom (koga glumi odlični Pavle Vujisić), a tako i u ovom filmu gdje je teret takve uloge preuzeo na svoja leđa maestralni Rade Šerbedžija.
Definitino se ovaj film još uvijek filmski mladog Danila Šerbedžije prometnuo u jedan od filmskih iznenađenja dana koji unatoč nekim nedostacima svime prikazanime a pogotovo odličnom glumom i dijalozima zaslužuje vaše gledanje jer ćete se odsrca nasmijati gledajuć ga.

- 17:01 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 26.07.2010.

Udarnički (prvi) dan Motovuna !

Ukratko puno dobrijeh filmova je već prošlo. Nervoza je zavladala za kartama za novi film Gaspara Noe u 18h. Gužva je na ulicama primjerena prvom danu, daklem je nema. Klima u kinu Bauer za razliku od prošle godine predobro funkcionira na i onako prohladnim zadnjim danima motovunskim.
Danas je kako sam već u uvodnoj rečenici rekao prenatrpan dan dobrim filmovima. Prvo je bio novi i to bih ga više manje mogao prozvati vjerski-friendly filmom Jessice Hausner "Lourdes". Riječ je o poznatom vjerskom mjestu Lourdes u Francuskoj u kojem se eto dešavaju i čudesna isjeljenja. Jedno takvo je opisano i u ovom filmu. Naravno da su prikazani razni aspekti koji prate jedno takvo čudo, kao što su nepovjernje, nevjerica ljudi i onda i na kraju zavist onih koji nisu da zašto nisu oni ti odabrani od Boga. Takva pitanja režiser je solomonski riješio kroz pitanja koja izriču sporedni likovi koji predstavljaju skup. Jedna takva žena postavlja pitanje svećeniku koji se izvlači okruglim odgovorom da eto nije ona ili netko drugi jer Bog je širok i milostiv. Dakle odgovorima koji mogu uvijek kao i u baba gatara biti toliko široki da se svi mogu lako pronaći u njima.

Crvena kapelica je za sada najbolji film dana (iako je još tu u konkurenciji i spomenuti Enter the void i film prvijenac Danila Šerbeđije: Sedamdeset i dva dana). To je priča o dolasku jedne trupe komičara u Sj. Koreju. Film koji je do srca nasmija sveprisutne i vrijedan je gledanja navečer.


Osim odličnog porinuća ovog 12 izdanja Motovun film festivala ovdje osim filmovima možete se odlično zabaviti navečer i pokojim VIS-om a preko dana skratiti čekanje nekog određenog filma i odličnom avantgardnom izložbom "Glavom i bradom" - postav Filip Tradea. Vrijedi vidjeti ako ništa onda zbog bedževa, naravno šalim se odlično koncipirana izložba i jedan revni volonter su tu da vam skrate sitne popodnevne sate.
Svakako ako još niste na čistu navratite do Motovuna.
Greva na film!

- 18:18 - Komentari (1) - Isprintaj - #

subota, 24.07.2010.

Pod reflektorom MOTovUn FiLm FeSTivalA !

Gotovo je! Pripreme za ovo novo motovunsko izdanje su gotove. Selidba volontera i ostalog uslužnog osoblja MFF-a je već prije par dana počela. Danas i sutra dolaze posljednji, sad se polako sa nervozom počinju iščekivati prvi "gostje" da kapnu u već nedjeljnu u toku dana ili u rano jutro ponedjeljka.
MFP (motovunski filmski program) je skuhan i uskoro ćemo moći kušati pravi pravcati primjerak istarske filmske maneštre koja unazad godinama nije nikada podbacila i rezultirala u vašem razčarenju u festival i odlukom da se ne navrati dogodine.
Filmska maneštra će se posluživati na 277 metara nad morem po dvanaesti put svaki dan od 26. do 30. srpnja sa čak 94 glavna filmska jela iz 34 zemlje sa 6 kontinenata.
Sam kulinarski program podijeljen je u 11 programskih cjelina koje idu: od već spomenutog programa za nagradu Bauer, glavnog programa (koji se sastoji 31 filma od kojih je 17 dugometražnih u utrci za glavnu nagradu), Novi slovenski film - Igrani filmovi, Novi slovenski film - Kratki i dokumentarni filmovi, U čast Karpa Godine, (eks)Motovun online, Angažirani Motovun, O ljudima, mačkama i psima, Motovun Maverick Award, U čast Juliena Templea, U čast Razvana Radulescua,

Prvo od filmova treba preporučiti dva laureata vodećih svjetskih filmskih festivala. To nije pomodarski čin već jednostavno priznanje činjenice da su ti filmovi (uvjetno) zarobili umove mnogih (ne samo i žirija) u svijetu.
To je naravno i čast da Motovun film festival ima u regiji primat u prikazivanju tih filmova.
Prvi je stoga "Ujak Boonmee koji se osjeća prošlih života" redatelja Apichatponga Weerasethakula dobitnik Zlatne palme Cannes film festivala i danski dokumentarac Madsa Bruggera "Crvena kapelica" o DNRKoreji koji je osvojio nagradu žirija na zadnjem Sundanceu.
Tu je osim ovih gore spomenutih i fenomenalan, duboko atmosferičan, i klasično u stilu Nicolasa Windinga Refna, možda jedan od nasilnijh filmova "Valhalla rising". Film će biti vjerojatno jedno od većih iznenađenja festivala. Osim ovih tri "bika predvodnika" krda filmova ... tu su svakako i zanimljivi film Srđana Spasojevića "Srpski film" o posrnuloj porno zvjezdi koja kreće snimati svoj snuff film, nikako se ne smije propustiti irsko-češku koprodukciju "Male lisice", austrijski "Lourdes", Karanovićevu "Besu". Za kraj ovih preporuka bih svima svakako preporučio odličan švedski kriminalistički triler Niels Ardena Opleva (prvi u nizu trilogije Millenium) "The girl with the dragon tattoo" (ili po hrvaški "Muškarci koji mrze žene").
Svakako tu je retrospektiva filmova glavnog gosta Motovuna pajtonovca Terry Jonesa, ovaj Velšanin je režiser "Brianovog život", "Smisla života" i "Monty Python i Sveti gral" (od toga na programu nije samo urnebesni "The meaning of Life").
Od gostiju tu su jako bitni i dokumentarist Julien Temple koji zajedno sa najvećom zvijezdom novog rumunjskog vala Razvanom Radulescuom i gore spomenutim Jonesom čini tercet najbitnijih imena ovog 12 izdanja Motovun film festivala.

Pročitajte korisne upute za : kako doći do Motovuna i gdje odsjesti u Motovunu za vrijeme festivala.

Vidimo se na Brdu filmova !!!

- 14:14 - Komentari (3) - Isprintaj - #

četvrtak, 22.07.2010.

MGP (Motovunski glazbeni program) !

Uvijek od kad je Motovun film festivala glazbeno-scenski program je bio u nekom "sukobu" sa filmskim. Toliko je kvalitetan da ponekad zna nadmašiti i filmska događanja, što bukom a što i samim izvođačima. Izuzetno je teško organizatorima postići ekvilibrij između ta dva programa i dati prednost na vagi glazbenom (popratnom) programu zbog kojeg se može doslovno dogoditi kaos na Brdu filmova i nakon toga preimenovati ga u Tulum brdo.
Tako i onako Motovun film festival bije jedan glas na koji se olako može naići u razgovoru s ljudima kad ih pitaš jesu li čuli za taj festival, gdje će nerjetko reći da znaju ga kao leglo korumpirane ljevičarski nastrojene mladeži koje ne znajući što bi sama sa sobom eto dolazi tamo se izopijavati, izdrogiravati i što sve ne. Ide se dotle da se ovaj mali simpatični festival unaša u neke biblijske proporcije pa nije čudno niti čuti da je MFF = Sodoma i Gomora!
Ma je vrapca! Nikad nije bio niti će biti. Jednom je mecena ovog festivala, Rajko Grlić, na jednoj presici dobro rekao nešto tipa: ovo je samoposluga u kojoj svatko nešto za sebe uzme!
Tko je kriv da već netko dolazi s predumišljajem raditi huncnutarije po brdu i podnožju. Toga ima svugdje, a glazba nekad to zna jako dobro izbaciti na površinu. Na svu sreću tamo nema narodnjaka pa do Sodome i ne može stoga doći. Ima zabave i to uvijek na pristojan ne divljajući način uvijek.
Za glazbene delicije je ove godine zadužena zemlja partner Motovun film festivala Slovenija pa je čast Slovencima da nam predstave svoju glazbenu scenu.
I tako sam se, zbog mnogih mladih curica i žena, nadao kako će doći ni više ni manje nego li najveći šarmer Slovenije, Zoran Predin no nije uvijek da : Što se babi snilo ...
Umjesto, dolazi nekoliko bandova koji su izuzetno zanimljivi, i od direkcije (koja ih je btw. provjerila kako na njihovom domaćem terenu u Sloveniji tako i na nekim njihovim gostovanjima u Hrvaškoj) idu obećanja dobre zabave. Zašto to ne bilo i tako kada ćete imati na glazbenom menuu među ostalim i (od kako kažu slovenske glazbene kritike jako hvaljeni) bend Katalena – koji muziciraju neku kombinaciju slovenske tradicionalne glazbe u kombinaciji ili nekom crossoveru s rock n rollom, prstohvatom funka na jedan izuzetno ekspresivan, potentan i pomalo mističan način (preko zvukova flaute, mandoline, basseva i gitara) predstavljajući glazbenu tradiciju slovenskih regija na jedan novi način. Taj bend je započeo djelovati daleke 2001. godine selu Čermošnjice u Beloj Krajini, gdje je njih šest zanesenjaka u folklornu glazbu otkrivajući arhivski folklorni materijal i sebe izgradilo u muzičkom smislu.
Zanimljiv je izbor, kako ga je organizator festivala nazvao, "nostalgičnog slovenskog glazbenog kolektiva Tetkine radosti. Tko su oni? Riječ je tri slovenska DJ-a koji mixaju zvukove ex-yu glazbene scene iz 60-ih i 70-ih. Tako ćete moći čuti sve one šlagere koje su slušali vaši starci tipa : yugo discoa, funka, r’n’r i razne šlagere i filmske teme. Pretpostavljam da će s njima biti ludnica Kod Klaudija do ranih jutarnjih sati. Dakle prvorazredni tulum do zore s Tetkicama.

Meni osim za uši biti će i vizuelno zanimljiv dio kada će na sceni MFF-a nastupiti glazbeno-scenski spektakolo Škrip Orkestar koji se sastoji od sedam (ne)zgodnih glumica/glazbenica koje će za sve nas izvesti u kabaretskom stilu svoj glazbeni performans. Cure prže glazbu unatoč tome što nemaju neku glazbenu naobrazbu svirajući raznorazne instrumente i neinstrumente a izvode
"screech glazbu" kakvu do sada sigurno niste čuli. Škrip Orkestra čine autorica Jelena Rusjan, izvrsna glumica i pjevačica Barbara Krajnc te sjajna hrvatska glumica i pjevačica Ana Franjić, zajedno s još četiri članice: Urška Vohar, Leja Jurišić, Neja Tomšič i Andreja Kopač.

A headlineri cijelog tog glazbenog spektakla na brdu je odabrana domaća rock atrakcija Bambi Molestersi koji ovih dana svojim posljednjim albumom bilježe izvanredan uspjeh u Europi i svijetu te Elvis Penava Quartet. Da ne bi niti klasična glazba bila zakinuta, kao i prošle godine, pobrinut će se istaknuta interpretatorica suvremene klasične (filmske) muzike, novosadska akademska pijanistica Branka Parlić koja se posebno bavi glazbom francuskog kompozitora Erika Satiea, kao i "novom glazbom" 20. i 21. stoljeća: minimalizmom i postminimalizmom.
... i u skladu sa Videosexovim globalnim hitom Nek zemlja pleše zovem vas na ovu ljetnu veselicu.

- 23:25 - Komentari (0) - Isprintaj - #

srijeda, 21.07.2010.

Motovun offline (ex online)!

Motovun offline mogao se donedavno samo adresirati na dio programa koji se događao u kinima diljem Brda filmskih užitaka, također mogao se odnositi i na pozamašni glazbeni program, no nitko nije sumnjao da će možda (donedavno) najavangardniji dio festivala (oformljen prije 11 godina) popustiti pod pritiscima autora i od ove godine postati nešto što je dio svakog uobičajenog festivala, program kratkog filma. Ne mogu se složiti da ne postoji ona kritično-kvalitetna masa filmskih autora kako u Hrvatskoj tako i svijetu koji su spremni "ovjesiti" svoj kratkometražni filmić online, to jednostavno nije istina. IsitnaBog s druge strane apsolutno je za razumijeti i argument koji iznosi u svojem priopćenju selektor aka alpha & omega exMotovunOnlinea Andrej Korovljev iznoseći kako: "... ono što je nekad bilo inovativno i više nego dobrodošlo kod publike i autora danas je postalo sveprisutno pa čak i problematično. Prije pojave Youtubea autori kratkih filmova gurali su se rukama i nogama da uđu u selekciju online festivala kako bi njihovi uratci doprijeli do što šireg kruga ljudi, a publika je zdušno klikala i strpljivo čekala da se 15 minutni filmovi downloadaju na tadašnjim, ne baš tako brzim, vezama. Danas autore treba moliti i kumiti da im se film prikaže na webu, smatraju to degradacijom originalnog formata na kojem su mukotrpno radili i neprimjerenom projekcijom koja se dovodi u isti rang s web trivijalijama kojih je internet krcat."
I što sad mi tu možemo, ništa. Konzilij je tako odlučio i ova buržoarska igračka je rasformirana. Jedino što zbog sponzora, a što zbog možda nekih sentimenata selektora glavni sponzor ovog programa Iskon će omogućiti svima koji imaju "kejbltelevižn" da te filmove i vide na svojim LCD-ima i doma. Dakle to je neka ni-vrit-ni-mimo kombinacija koju bi neki eto zagriženi revolucionar mogao tako prozvati razočaran ovom ne dokraja provedenom revolucijom i gledano politički više nekim socijaldemokratskim kompromisom.

I tako ode u ropotarnicu filmsko-festivalske povijesti ovaj možda prepoznatljivi dio festivala, a ono što se treba nadati da ovo ne bude vijesnik nečeg drugog što više prave filmofile, filmske djelatnike, filmske novinare, kritičare bi zapravo trebalo više plašiti, no za razliku od jedne moje kolegice iz Slobodne koja je u jednom razgovoru nedavno spomenula Valdermortovo ime naglas ja to što iz praznovjerja, a što iz straha to neću učiniti.


... inače ukratko o sadržaju filmova ovogodišnje međunarodne kratkometražne konkurencije MFF-a (na programu je ukupno 16 kratkiša) možete ovdje pogledati !

- 10:01 - Komentari (0) - Isprintaj - #

utorak, 20.07.2010.

Nagrada Bauer, nova filmska nagrada na MFF -u!

Prije nego začnemo filmski kolač koji nas očekuje u Motovunu ove godine trebalo bi nešto reći i o jednoj nagradi koja se prvi puta dodjeljuje od ove godine u Motovunu. To je nagrada Bauer za najbolji regionalni film s područja bivše državne tvorevine Juge. Nagradni fond je 5000 ojra i predstavljena je kao nagrada koja bi trebala pomoći svim kinematografijama ovog balkanskog nam lonca kako bi svoje kinematografije male državice nastale raspadom Yuge mogli malo razviti, pomoći i dalje (ako je to moguće) plasirati.

Nakon procesa selekcije žiri sedmorice je odlučio da su ovogodišnji finalisti:
"Crnci" Gorana Devića i Zvonimira Jurića, "Kenjac" Antonia Nuića i "Technotise - Edit i ja" Alekse Gajića!

Ukratko sve filmove sam odgledao i mogu donjeti svoj konačni sud koji mi je glavinjao između "Kenjca" i "Technotise - Edit i ja".
Sigurno ćete se pitati zašto ne "Crnci", film koji neki mediji guraju na površinu. Pa prvo to je prepretenciozan, prenaporan i prepsihodeličan film koji koketira sa eksperimentalom a pretendira na širok puk, nešto kao hrvatski wannabe sljednik novog rumunskog vala a u raskoraku je sa općepopulističkim stremljenjima. Gledao sam ga u jednom kritičarskom okružju za protekli Zagreb film festival i svi smo kolektivno umrli od dosade ili zamrli od overdosea preseransansom. Jednostavno ovaj film ne vrijedi puno, ili ništa. Puno je kvalitetniji od njega srpski film iste ili slične tematike Vladimira Perišića "Ordinary People" (iako i taj film pati od prerazvučenosti radnje i mogao bi biti fenomenalni kratki ili srednjemetražni film). U filmu jedino što valja je odlična fotografija.

No, sada dolazimo na preostala dva. Zbilja je teško prosuditi koji je bolji od ova dva posvema različita filma. Prvo je tu "Technotise - Edit i ja" film koji me je iznenadio i oduševio. Riječ je o jednom dugometražnom animiranom sf-u čija se radnja događa u Beogradu budućnosti. Glavni lik Edit dobiva nenadanog "gosta" te postaje simbiotom (združenim bićem), a to sve zainteresira naravno i jedno opako društvo nalik Bondovskoj Spectri te život te mlade studentice biva smrtonosno zakompliciran. U filmu koji ima scenarističko-animatorske nasade i u poznatom "Blade runneru" osim odlično ( za razliku od igranih filmova, jer animacija je mjesto gdje stvarno možete dati krila mašti i ostvariti ono što u igranoj varijanti je nedohvatljivo) koncipirane radnje pažnju plijeni i odličan crtež. Ono što je bitno za život ovog filma a kako se saznaje, osim nagrada koje žanje sprema mu se američki remake, nakon što ga pogledate vidjeti ćete i zašto.

"Kenjac" je jedno filmsko iznenađenje i osvježenje koje ako doživite razočaranje s gore spomenutim hrvatskim igranim filmom će ne samo sprati gorak okus u moždanim sinapsama već i oduševit vas svojom toplinom. Ono o čemu je riječ u filmu jesu međuljudski odnosi, međubračni, međubratski. Kompletna lepeza odnosa na relaciji sin-otac, muž-žena, brat-brat, sinovac-tetak itd. Odlično je koncipirana i urađena drama. Posebno oduševljava Nebojšta Glogovac kojeg mogu sasvim opravdano nazvati perjanicom srpske glume na filmu. Toliko maestralno je odradio posao da jednostavno dominira filmom. Sličan posao, opet ne toliko eksponiran jer nije bio glavna uloga, odradio je i u sinhronizaciji svog lika u "Technotise Edit i ja". Osim njega odličnu rolu je ostvario i nedavno preminuli bard hrvatskog glumišta Ljubomir Kiki Kapor tako da je i to još jedan razlog da vidite na djelu ovog majstora malih ali moćnih uloga.
Zanimljivo je mjesto koje je u filmu odabrano kao katalizator i mjesto katarze narušenih obiteljskih odnosa koji se kako doznajemo prenašaju s koljena na koljeno (ciljam na odnos između sina Bore i oca Paška). To transferiranje problema je toliko životno da je možda jedan od najbolje opisanih tako tipičnih odnosa neostvarena sna i prenašanja nezadovoljstva njegovim neostvarivanjem na slijedeće svoje koljeno na nekom filmu iz regije. Antoniju Nuiću je ovo njegov najbolji film koji je snimio i definitivno nakon što je debitirao sa dijelom Krvoproliće u triptihu "Sex piće i krvoproliće" ulazak u svijet filma na velika vrata.

Definitivno unatoč odličnim atributima "Technotise - Edit i ja" ... "Kenjac" nudi više i biti će pravi film za ono mediteransko okružje u kakvom će se i prikazivati. Zvuk crčaka iz okolice kina će se pretapati sa onim iz filma.

Uz još nekoliko odličnih filmskih razloga da navratite u Motovun većini vas koji dolazite u Motovun samo je preostalo da pogledate neki od ovih filmova i da sami donesete svoj sud i naravno malenkost da žiri dodijeli nagradu filmu koji dalje najviše.

- 17:15 - Komentari (0) - Isprintaj - #

nedjelja, 18.07.2010.

Mito in korupcija v sodelovanju z Motovunjem !

Motowoon samo što nije započeo i već nas organizatori zasipaju raznim zanimljivostima i akcijama. Dakle svi se sjećaju, ili bar oni koji vole film i MOtovun, kako su se prošle godine skupljale majice za pomoć recesijskom izdanju MFF-a i time se odjenulo brojne volontere.
Eto ove godine direkcija je nadošla na jednu također hvale vrijednu akciju a nazvali su je: podijelite s nama poklone kojima su vas mitili!

Dakle sasvim specificirano Festival zove sve svoje prijatelje iz slijedećih struka: prvenstveno zdravstva pa iz porezne i drugih sličnih uprava, prosvjete (pogotovo naglasak je na sveučilišne profesore), poštare i sve ine struke kako bi donirali boce žeste koje su primili kao "dar"


A da se ti ljudi ne bi brinuli kako će ta skupocjena pijača završiti u grlima vrlih volontera i drugih djelatnika MFF-a sama direkcija je izdala priopćenje za javnost u kojem posebno naglašava kako će sve goste festivala: " U znak ponosa što živimo u jednoj od najkorumpiranijih zemalja Europe, nuditi isključivo doniranim žesticama, alkoholom kojim su vas/nas mitili. Anonimne donacije s radošću se primaju. Cijenili bismo kada biste, uz vaše priloge, dodali i malu priču kako je poklon stigao do vas. Izmjena imena ljudi i institucija dopuštena je."


E sad glede dostave ine potrebno je učiniti po naputku slijedeće:
ili mito poslati na adresu: Motovun Film Festival, Nova Ves 18, 10000 Zagreb ili za one posebno hrabre osobno donijeti u Motovun.
Predlažem da to ipak učine osobno kao što su to i primili. :)

- 09:29 - Komentari (4) - Isprintaj - #

Novi Seinfeldov film !!!

- 09:00 - Komentari (0) - Isprintaj - #

petak, 09.07.2010.

Dalmatinski filmski festivali !

Eto krenula je ljetna festivalska shema kako u kontinentalnom dijelu Hrvatske tako i na obalnom. Tek netom što je završio 8. Tabor film festival sa izmještenim sjedištem u Zaboku, projekcijom filma "Trijaža" u režiji Danisa Tanovića te dodjelom nagrada najboljim filmovima u Dubrovniku prekjučer je završen 6. Libertas Film Festival.

Za najbolji dugometražni film 6. LFF-a ( i to nevjerojatno ali istinito po zajedničkoj odluci žirija i publike) proglašen je argentinsko-španjolski film "Tajna u njihovim očima" Juana Josea Campanelle, a za najbolji kratki film izabran je hrvatski animirani film "Guliver" redatelja Zdenka Bašića.

Inače uzgred budi rečeno na ovogodišnjem izdanju LFF-a bilo je prikazano čak više od 100 filmova, nekoliko filmskih radionica te okrugli stol na temu "Koprodukcija u hrvatskoj i regiji".

Uz nagrade za ponajbolje filmove tu su dodijeljene još dvije nagrade - i to Nagrada Master za životno djelo češkom redatelju Jiri Menzelu, i nagrada Tribute danskom glumcu Mads Mikkelsenu.


I tako jedan jadranski filmski festival je završio dok je drugi prekjučer u dvorištu župne crkve u Supetru otvoren. Riječ je o drugom Supetar Super Film Festivalu.
Zemlja partner je Škotska pa festival već od prvog dana prikazuje odličan škotski dokumentarac "Na rubu sna" i jednu hrvatsku premijeru finske doku - komedije "Muškarčine u slobodno vrijeme".

Osim poveće bulumente škotskih filmova na programu ovog jedinstvenog otočnog filmskog festivala unas biti će i jednako odličan retrospektivni filmski program nazvano po selektoru i gostu ovog festivala ... jednostavno "po izboru Đele Hadžiselimovića".

Osim filmskog programa na ovom festivalu je i odličan glazbeni program iz kojeg direkcija festivala izdvaja slovenski ska-ansambl Red Five Point Star. Ovaj besplatni koncert (baš kao i svakog drugog dana) održat će se kod velikog vodenog tobogana, na pozornici pored Benny's bara.

Dakle tko god da se našao toliko južno u našoj kifli neka uživa.

- 10:35 - Komentari (0) - Isprintaj - #

četvrtak, 08.07.2010.

Tabor film festival u Zagrebu (08.-11.07.)!!!

Za sve one, a pretpostavljam mnogo vas je, koji ste propustili ovogodišnji Tabor Film Festival, ovaj tjedan za vas Dokukino CROATIA prikazuje međunarodnu kratku dokumentarnu konkurenciju 8. Tabor Film Festivala. Nema bolje mjere i prilike od ove koja je iskrsla u ove vruće dane za upoznavanje s kratkometražnom filmskom varijantom od ove. Najbezbolnija je. Ako vam nešto i ne paše ... kratko traje. Zato ajmo svi u Dokukino.


PROGRAM DOKUKINA CROATIA
08.-11.07.2010.
Katančićeva 3, Zagreb
TABOR FILM FESTIVAL

08.07., četvrtak, 19.00 h
Nije sve u nogometu. Ima nešto i u filmovima o nogometu.
DRUGO FINALE, Johan Kramer, Nizozemska , 53’
+ KAO DA NAM JE LOPTA PALA NA GLAVU, Jasna Hribernik, Slovenja, 40’
21.00 h
TABOR FILM FESTIVAL 1
Tomorrow –Yeah!, Daniela Abke, Njemačka, 13'30''
+ Pyxis, Bram Van Cauwenberghe, Španjolska, 8'
+ Šetnja s vodičem/ Spacer z przewodnikiem, Maciej Cendrowski, Poljska, 10'30''
+ Garboucha, Blandine Huk, Frederic Cousseau, Francuska,10'45''
+ Vijesti, prognoza i sport / News, Weather & Sports, Dan Hudson, Kanada, 3'46''
+ Umjetnost baratanja pendrekom / L'art Delicat de la Matraque, Jean-Gabriel Periot, Francuska, 4'
+ Film iz moje župe- 6 farmi, A Film From My Parish – 6 Farms, Tony Donoghue, Irska,7'10'' + Au Canal, Adam Philips, Belgija, 13'

09.07., petak, 19.00 h
TABOR FILM FESTIVAL 2
Living-Room Dancers, Bastien Genoux, Švicarska, 23'
+ Suze se prodaju / Emozioniere, Simon Baumann, Švicarska, 13'
+ Prirodna smrt/ Tabiaah Samitah, Zaatari Akram, Francuska, 11'
+ Mala anatomija slike / Petite anatomie de l'image, Oliver Smolders, Belgija , 21'
+ Pad / Zamane Payan, Amir Mehran, Iran, 8'
21.00 h
KAPITALIZAM: LJUBAVNA PRIČA, Michael Moore, SAD, 127’

10.07., subota, 19.00 h
Nije sve u nogometu. Ima nešto i u filmovima o nogometu.
NOGOMET POD VELOM, David Assmann, Ayat Najafi, Njemačka , 86’
21.00 h
Nije sve u nogometu. Ima nešto i u filmovima o nogometu.
DRUGO FINALE, Johan Kramer, Nizozemska , 53’
+ KAO DA NAM JE LOPTA PALA NA GLAVU, Jasna Hribernik, Slovenja, 40’

11.07., nedjelja, 19.00 h
ZALJEV, Louie Psihoyos, SAD, 91’
21.00 h
ČOVJEK NA ŽICI, James Marsh, UK / SAD, 94’

... stoga navratite do Dokukina Croatia!

- 13:12 - Komentari (0) - Isprintaj - #

utorak, 06.07.2010.

Pobjednici 8.Tabor film festivala

Iako je prošle godine nakratko prekinuta tradicija najstarijeg i jedinog hrvatskog kratkometražnog filmskog festivala, u direkciji festivala su se ipak odlučili da nastave dalje te vam prenosim u potpunosti izvješće sa završne svečanosti proglašenja laureta 8. TFF-a.

Svečanost zatvaranja i dodjela nagrada osmog Tabor film festivala upriličena je 4.7.2010. u Multimedijalnom centru Zabok.

Dario Šolman i Guillaume Calop dodijelili su nagrade u ime žirija za međunarodnu konkurenciju. Na početku se Guillaume zahvalio TFF-u, te rekao kako su Zabok i Zabočani jako sretni što imaju ovakvo kino, te da je publika iako malobrojna uvijek pozdravljala film nakon prikazivanja što mu se jako svidjelo.

Grand Prix,odnosno najbolji film u međunarodnoj konkurenciji je Dust Kid (Duh iz prašine) autora Jung Yumi iz Južne Koreje. Ovaj film je dobio i nagradu za najbolju animaciju.

Dario Šolman i Guillaume Calop objasnili su svoju odluku ovako: «Prekrasno dizajniran kratki animirani film s prikazom atmosfere i poetičnosti samoće.»

O filmu:
Eujin nalazi duha iz prašine na svom krevetu pa odlučuje konačno pospremiti svoju sobu. Pospremajući sobu posvuda nalazi prašnjave dječake te ih se počinje rješavati jednog po jednog.

(Južna Korea 2009 – 10' – animacija
režija, scenarij / Jung Yumi
produkcija / Kim Kihyun
montaža / Jung Yumi, Kim Kihyun
zvuk / Song Youngho)

Uz trofej Veronikina lubanja dobiti i1000 eura te ljetovanje u jedom od hotela grupacije Bluesun Hotels and Resort.

DOMAĆI

Nagradu za najbolji domaći film osvojila je autorica Michaela Mühller sa filmom Miramare. Film je ravnopravno sudjelovao i u međunarodnoj konkurenciji, te je i u međunarodnoj konkurenciji dobio posebnu pohvalu za iznimnu umjetničku vrijednost.

Tijekom preuzimanja svoje nagrade Michaela se zahvalila ALU, svojim mentorima Aleksandru Iliću i Jošku Marušiću te svim svojim prijateljima koji su joj puno pomagali prilikom izrade filma.

Nagradu su joj uručili članovi žirija Ivan Livaković i Goran Odvorčić.

O FILMU:
Pogled na život na mediteranskim granicama Europe, gdje se turisti pokušavaju odmoriti dok se ''illegalni'' imigranti bore za šansu za bolji život. Izašavši iz strogo ograđene turističke zone dvoje djece iz švicarske obitelji brzo doživljavaju da stvarnost ovdje ima jako malo veze s otmjenim životom u kampu. Tada oluja zapljusne obalu i ispire gotovo sve razlike između bogatih i siromašnih.

Uz trofej Veronikina lubanja Michaela će dobiti i 500 eura.

Domaći žiri je posebnu pohvalu dodijelio i filmu Nespavanje ne ubija Marka Meštrovića koji je ravnopravno sudjelovao i u međunarodnoj konkurenciji.

(Hrvatska / 2010 – 9' – animacija
režija, scenarij, animacija / Marko Meštrović
produkcija / Igor Grubić , Vinko Brešan
glazba / Jessica Lourie, Abraham Gomez-Delgade)

PUBLIKA
Nagradu publike – Vox Veronicae je osvojio film Rođen i odgojen iz Nizozemske u režiji Elkoa Ferwerda.

O filmu:
Elsa i Bo očekuju svoje prvo dijete. Dok Elsa uređuje dječju sobu i raduje se kad se dijete pomakne, Bo za svoje dijete sklada pjesmu koju ne smatra pjesmom već… ako niste, trebali ste pogledati sami.

Elko će dobiti 250 eura i trofej Vox Veronicae. Autor svih trofeja je dizajner art nakita Srećko Lacković.

*reAnimirana Veronika*

Međunarodni žiri u sastavu Ana Hušman, Dario Šolman i Guillaume Calop dodijelili su i sljedeće nagrade:

Najbolji igrani film je Olijevo vjenčanje Tudora Cristiana Jurigua iz Rumunjske. Olijeva majka Dorel će vjenčanje pratiti preko web kamere, a tako će upoznati i mladenku i njenog oca. Gorka priča o raštrkanim obiteljima i usamljenim roditeljima.
Žiri je odlučio da je ovo najbolji igrani film zbog umješnog i preciznog korištenja kratke igrane forme, a osobito za vjerodostojan prikaz krhkih ljudskih odnosa u životu današnjice.

Nagradu je preuzela Irina Malcea iz Rumunjskog instituta za kulturu koja se zahvalila Festivalu na gostoprimstvu te da smatra kako je žiri donio dobru odluku dodijelivši nagradu upravo ovom filmu.

Za najbolji eksperimentalni film nagradu je osvojio film Mala anatomija slike Olivera Smoldersa iz Belgije. Žiri je svoj izbor objasnio ovako: «Zbog vrsne uporabe medija u predstavljanju ljudskog tijela te reinterpretacije prikaza znanosti osamnaestog stoljeća.»

Nagradu za najbolji dokumentarni film osvojio je film Film iz moje župe – 6 farmi Tonya Donoghuea iz Irske. Radi se o šest irskih farmera iz male zajednice koji govore o svom seoskom životu. U skladu s svojom temom ovaj film snimljen je skromnim sredstvima, s lokalnim ljudima, dvije kamere, stalkom, minidisk uređajem i biciklom.
Žiri je ovom filmu dao nagradu zbog domišljatog i zaigranog pristupa dokumentarnoj formi.

Posebna pohvala ide u Novi Zeland Oscaru Vandy-Connoru za izvanrednu interpretaciju glavnog lika u filmu The Six Dollar Fifty Man.

TFF tim se zahvaljuje volonterima, sponzorima i publici jer bez svih vas ovaj festival ne bi bilo moguće održati.

Vidimo se sljedeće godine!

- 23:20 - Komentari (0) - Isprintaj - #

petak, 02.07.2010.

Fejk Holivud !

Kako je ovijeh par dana prevruće za razmišljati, a kako li tek onda za čitati. Dragi moji svi evo vam malo nešto za gledati. O filmu jest ali nije film.















































... možda je ovaj slikopisni post malo predugačak, no Holivud treba do kože razotkriti ... golim faktima. I pitanje koje se s pravom može nametnuti ... zar je toliko malo para u toj industriji snova da producent tako zakaže i da se ne mogu isprintati neke druge novine?

- 10:00 - Komentari (6) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>