Zašto ova lista? Osim što je iza nas prvo desetljeće novog milenija ne postoji neki... dodatni razlog. Razlika u odnosu na neke druge liste koje su se pojavile ovih dana nakon i u osvit nove godine jest u beskompromisnosti. Lista film.blog.hr-a ne podvlađuje nikome i ovdje su se po mom skromnom sudu našli 50 najboljih filmova protekle nam decenije.
Filmove koje ste trebali vidjeti i ako niste do sad onda da se bar potrudite vidjeti neke od njih. Osim što je ovo moj izbor, on je i samo nazivno redno postavljen. Naime brojevi sa strane su više tu da se lakše pobroji 50 filmova i okrenuti su naopačke.


i tako obrnutim redom bi to bili:

50. Rumba (2008.), za kraj/početak ostavljam jednu šarmantnu belgijsku komediju koja je ne samo mene nego i sve gledatelje pretprošlog izdanja Zagreb film festivala očarala i izuzetno zabavila. Posebnost filma jest da je podosta baziran na pantomimi tj. pokretu koji je toliko svojstven već podebelo zaboravljenom nijemom filmu. Oni koji su gledali Rumbu sjetiti će se njihova prvog filma "L'iceberg (2005)", no meni je ovaj bio bolji.

49. Progulka (2003.) Alexeia Ucitela je film nevjerojatne svježine i dijaloga. Vrlo je sličan po dijaloškoj kompliciranosti i slojevitosti Tarantinovim filmovima ali puno puno topliji i čovjeku bliži. Priča je to o šetnji troje ljudi ogromnim centrom Petrovgrada u kojem se rađaju i umiru nade u ljubav. Nakon filma i vi želite prošetati ovim velegradom.

48. Artificial Intelligence: AI (2001) bilo stvarno grehota ne staviti i na ovaj spis jedan od najljepših, najbajkovitijih sfova desetljeća, naravno proizašlom iz manufakture Stevena Spielberga.

47. Izgnanie (2007) Andrei Zvyagintsev je ponekima bilo i otkriće uzletjelog ruskog filma. On u ovom filmu kamerom i nevjerojatnom atmosferom koju je postigao isto takvom glazbom prekrasno priča hipnotičnu tužnu priču iz jedne dače nadomak velikom ruskom gradu u nepreglednoj ruskoj tajgi.

46. The bridge (2006) je dokumentarac koji je prošvercavši se temom o historijskom elementu mosta Golden gate, nam zapravo razotkrio vrlo, vrlo tužnu sudbinu tog mosta kao „najromantičnijeg“ mjesta za samoubjstva na svijetu. Doslovno tamo hrle samoubojice svijeta.

45. To See If I'm Smiling (2007) je pak ženska strana iste ratne priče koja kroz intervjue koja kroz sigurne režiserske ruke Tamar Yarom nas vodi kroz tužnu priču kroz nekoliko ženskih ratnih sudbina o njihovim ratnim traumama, spola kojeg da se pita tih ratnih sranja nikada ne bi niti bilo.

44. Alpha diaries (2007) Yaniva Bermana je jedan od nekolicine dokumentaraca koji su bili must have ove liste. Jednostavno tako izbliza donijeti sliku židovske vojske na palestinskom području, iz prve ruke iz Arafatova ureda u kojeg su netom prije provalili, pa istinsku sliku petrificirane palestinske djece kad im židovske vojne postrojbe upadnu usred noći u kuću u rutinski pretres. Sve to zaslužuje titulu jednog od najhrabrijih filmova na tu, ratnu, tematiku.

43. Stellet licht (2007) mišljenja sam da kako godine idu i filmski projekti se nižu da treba doći do nekog filmskog napretka, prozvao bih to kronološkom teorijom o filmskom napretku. Tako je i sa najvećom filmsko režiserkom zvijezdom koja je stupila na hrvatsko tle i bila gost jednog filmskog festivala. Nevjerojatno je kako je mali festival One Take film festival uspio se dograbiti ovog režisera upravo godine kada je u Motovunu njegov film pobijedio. Dakle ovaj film je odličan prikaz kako mogu naturščici pod (uvjetovano bih to rekao) strogom rukom režisera napraviti mali filmski biser. Na ovom filmu je riječ o preljubu ili nedozvoljenoj ljubavi unutar zatvorene zajednice meksičkih Mennonita. Inače ovaj filmaš je majstor ekstremno dugih kadrova i zapravo umnogome bi mogli neki rumunjski režiserski filmski trendsetteri pogledati neke njegove filmove i vidjeti se kako to gazdone čini (sličnu stvar sam rekao i za Gusa Van Santa).

42. Black Hawk Down (2001) je film na kojem je zahvaljujući angažmanu hrvatskog dvostrukog Oscarovca Branka Lustiga sudjelovalo oko 50-tak hrvatskih filmskih djelatnika i dijelom hrvatska svjetska uspješnica. Definitivno jedno od boljih akcijskih spektakala ovog desetljeća o neuspješnoj američkoj epizodi u Somaliji.

41. Vicky Cristina Barcelona (2008) je zapravo Woodyevo uspješno režisersko presađivanje na europski kontinent. Od svih njegovih filmova ovaj jer ga nema kao glumca najbolje funkcionira. Iako su mnogima zabavne njegovi beskrajni nadasve inteligentni i počesto humoristični monolozi ipak to za moj ukus ponajbolje funkcionira kada to izgovara netko drugi. Zapravo ovo je iznimka koja potvrđuje pravilo da pjesnik ponajbolje čita svoje pjesničke uratke.

40. Happy-Go-Lucky (2008) starog lisca britanske kinematografije Mikea Leigha je uz bok francuskom filmu "Amelie" zaslužuje titulu najpozitivnijeg filma dekade a i samim time rijetki takav film njegove filmografije.

39. 9 Songs (2004) mi je bio u uskom izboru sa In this world (2002.) no nekako sam se više odlučio za ovu toplu istinsku ljubavnu priču koja je svojom pojavom potresla stupove nazovidekadentnog Cannesa i izazvala lažnu sablazan u gradu u kojem caruju u to doba gole ili polugole starlete i odvija se dodjeljivanje porno Oscara. Film priča priču o ljubavi bez zadrške i prikazuje eksplicitne scene seksa. Osim po tome poseban je i po pojavljivanju danas svjetski popularne rock grupe Franz Ferdinanda. Definitivno je mnogima upravo ovaj film bio otkriće ove grupe.

38. Lost in Translation (2003), Sophie Coppole je oduševio tisuće gledatelja iskazanom toplinom ljubavi koja je predestinirana na propast, i isti ti su se trudili (a debata još i dan danas traje) saznati što li je točno šapnuo Bill Murray kao Bob Harris prelijepoj Scarlett Johansson kao Charlotte.

37. Los abrazos rotos (2009), za ovaj film od nekoliko Almodovarovih filmova ovog desetljeća sam se odlučio stoga jer najviše dotiče one zvjezdane dane devedesetih a opet je ponešto zreliji, slojevitiji i posebniji izdanak Almodovarova brainstorminga. Definitivno biser. Vrlo nalik Volveru ali odmak od onog otkačenog, čudačkog stila većini od vas viđenog u Kiki ili povlaštenoj manjini koja je recimo prije par godina na ZFF-u mogla vidjeti prvijenac Almodovara "Pepi, Luci, Bom y otras chicas del montón" (1980), možda iz njegove cjelokupne kinematografije i najbolji film.

36. Lilja 4-ever (2002) a kad se tu na popisu nađu dva Danca mora se umješati i veliki brat sa sjevera. Lukas Modysson je genijalac par excelance nordijske kinematografije i s novim filmom "Mammoth" vratio se na stare staze slave koje je postigao ovim odličnim filmom o bijelom roblju. U filmu je zablistala sada već velika zvijezda ruskog filma Oksana Akishina. Ne vidjeti ovaj film je jedna od velikih grešaka na vašem filmofilskom putu.

35. Dogville (2003) i Manderlay (2005) dva su za mene ponajbolja filma Larsa Von Triera. Jednostavno kada sam prvi puta gledao Dogville bio sam zapanjen tom nevjerojatno uspješnom teatralizacijom filma. Nastavak njegove Američke trilogije mi je još više sjeo jer je tu sve, što nije uspio u prvom dijelu, doveo do savršenstva.

34. The Man Without a Past (2002) ... kao što me nešto nagnalo na gledanje tako me je i film Aki Kaurismakija doslovno "raznio" i ponukao da podrobnije istražim njegov cilkus filmova. Krenuo sam od, kako bi se po latinski reklo in medias res, njegove "Finske trilogije" a da bio otkrio jednu riznicu fenomenalnih filmova.

33. Wo hu cang long (2000) ili "Crouching tiger, hidden dragon". Svi su bili naprosto zbezeknuti otkrićem wuxia filmova preko ovog grandioznog kineskog epa. Nakon toga je i porasla gledanost takovih filmova i u Hrvatskoj. Jednostavno ljepota pokreta i poezija kojom je ovaj film progovorio je tada a i danas opčinjavala.

32. Mulholland drive (2001.) ... ovaj tipični Lyncovski film ću pamtiti ne po tome što je nedavno proglašen za najbolji film proteklog desetljeća, već što je mene pokrenuo u jednu novu životnu odiseju. Gledao sam podosta filmova, no niti jedan nije na mene toliko utjecao kao ovaj da se pokrenem u ... filmskom smislu. Ovaj psihodelični film ću upravo po tome pamtiti.

31. Metastaze (2009.), na ovu listu svakako morao je dospijeti ovaj film koji prekrasno ali depresivno i tmurno progovara o nekim pričama na koje bi i neki kritičari rado zažmirili i povjerovali da stvarno ne postoji. Prva urbana muška, tvrda bez ostatka rezolutna priča o navijačima i jednoj propaloj generaciji. Mnogi na takve priče kao što rekoh najrađe bi zatvorili oba oka i začepili uši no ovaj, i definitivno najuspješniji film Branka Schmidta, hrabro o tome progovora.

30. Ta divna Splitska noc (2004), nikako ne smije se zaobići film koji je pridonio ne samo otvaranju hrvatskog filma svijetu nego i pokrenuo hrvatsku filmsku industriju iz drijemeža, letargije i monotonije u koji je upala odvajanjem od yujasla. Od ovog filma možemo sa ponosom govoriti hrvatski film ne samo što je gledaniji nego i priznatiji je u svijetu. Hrvatski film je od tada dobio definitivno na vrijednosti. Dobio je te godine i dvje nagrade najajčeg festivala u regiji Sarajevo film festivala.

29. Finding Nemo (2003) ili The Incredibles (2004) dijele za mene mjesto najboljeg animirnanog filma protekla desetljeća. Teško se odlučiti između ova dva s time da sam prvi puta se oduševio sa hrvatskom nasinhronizacijom na filmu Incredibles.

28. Gran Torino (2008), opet teško je ne zaobići ovog filmskog virtuoza Clinta Eastwooda koji je definitivno obilježio ne samo ovo nego i desetljeća prije. Za njega se govori da je veliki rasist i mrzitelj, a opet se tako zdušno daje u uloge koje govore o tome pa čak i glumi jednog takvog lika i daje mu humanu crtu.

27. Cidade De Deus (2002), režiser Fernando Meirelles usnimio ono o čemu se godinama već priča a to je nasilje u Rio De Janieru. Prvi puta vidimo povijest jednog nasilja u favelama Rija.

26. Der Untergang (2004), je film koji je obilježio ovo naše desteljeće scenom u kojoj Hitler se dere u posljednjim satima svoje vladavine na pristune članove svog režima. Naravno ova scena je prilagođena na hrvatski i s nasinhronizacijom postala je temelj ismijavanja u raznoraznim političkim kampanjama. Osim toga ovaj film je odličan filmski portret. Hitlerova sudba nikad nije bolje ispričana a naravno učinili su to Njemci.

25. Misión en Marbella (2001), teško da se može zaobići taj odvratno smiješni lik španjolskog policijskog inspektora José Luis Torrentea. Definitivno jedna od uspješnijih komedija u režiji Santiago Segurae. Za ovakvu komediju se mora imati želudac.

24. Star Wars: Episode III - Revenge of the Sith i Episode II - Attack of the Clones, neki kritičari će ih teško staviti na svoj popis iako su vrlo zdušno odlazili na prve premijerne projekcije. Infantilni ili ne ovo su sf bajke koje se ili vole ili ne vole.

23. Gerry (2002), ovo je taj prvi film gdje je sasvim otvoreno Gus eksperimentirao sa tehnikom dugih kadrova. Priča je to o dvojici mladića koji se izgube pustinji negdje na zapadu USA. Odlično je prikaza tragedija jedne pogrešno donesene odluke, a očaj aktera radnje savršeno opisuje taj dugi, rekao bih narativni kadar.

22. Elephant (2003), ovaj majstor dugih, predugodobrih kadrova je u ovom filmu došao do peaka karijere što se tiće primjene cinema verite tehnike, naturščika dobre istinite teme i naravno dugog kadra. Svi oni koji danas pomodarski odobravaju novi rumunjski film i nerezonsku primjenu dugih kadrova u toj balkanskoj kinematografiji (dva takva ubitačno dosadna filma su bila na prošlogodišnjem ZFF-u) moraju prvo vidjeti nekoliko filmova Gus Van Santa da vide kako se to radi i gdje primjenjuje.

21. Million Dollar Baby (2004), opet se vraćam na tu dobru godinu po berbi filmova. Ovo je jedan poseban film koji se izdvaja iz fenomenalnog opusa Clinta Eastwooda. Priča o ženi koja se šakama bori za svoje mjesto pod Suncem opčinjava danas koliko i tada kada je snimljen film.

20. 2046 (2004), ako se spominje velikan novog koreanskog filma onda se ne smije izostaviti uzor cijeloj jednoj novoj generaciji europskih i svijetskih cineasta. Njegov možda najbolji film, iako je teško izdvojiti.

19. The Bourne Identity (2002) iThe Bourne Supremacy (2004) The Bourne Ultimatum (2007) ... preko ovih filmova će ovo desetljeće biti obilježeno kao downfall Bonda i rađanje jednog tajnog agenta novog kova. To je Jason Bourne i trilogija koja je proizašla od "ukazanja" njegovog prvog filma. Teško mi je izdvojiti bilo koji od ta tri nastavka, ali ipak teškom mukom stavljam naglasak na prvi.

18. Bin-jip (2004) je ako gledam po ideji možda najinvetivniji film desetljeća i opet dolazi nam iz radionice s dalekog Istoka. Da ovdje ne duljim pročitajte recezniju.

17. Bom yeoreum gaeul gyeoul geurigo bom (2003) je jednako lijep, vizualan i pozitivan film, ali iz radionice maga koreanskog filma Kim Ki Duka.

16. Le fabuleux destin d'Amélie Poulain (2001) spada u najpozitivniji film desetljeća. Film nakon kojeg kada ga pogledate vaš pogled podstaje kao da gledate kroza ružićaste naočale. teško da bih mogao proći mimo najpozitivnijeg filma desetljeća. Filma koji oduševljava kako kreativnošću, idejom tako i nevjerojatnom pozitivom. Ovaj film je na top deset najfilmova koje su ljudi koje sam intervjuirao ili razgovarao o filmu isticali kao njihov osobni pripravak, lijek za depresiju.

15. Monster's Ball (2001) iz serije filmova s kojima su poružnjujući se glavne ženske uloge osvojile Oscara u proteklom desetljeću izdvajam ovaj sa Halle Berry. Nije bez vraga spomenuti da je i tu Heath Ledger ostvario izuzetnu rolu.

14. Ned Kelly (2003) je također jedan izdanak australske kinematografije s kriminalističko pustolovnog western tipa. U glavnoj ulozi briljira Heath Leadger.

13. The Proposition (2005.) je mogli bismo reći neospagetti western kojeg je snimljen po odličnom scenariju Nick Cavea.
U kategoriji - Najbolji western

12. Irréversible (2002) ostati će upamćen po mučnih 11 minuta "analiziranja" vampa svjetske kinematografije Monica Bellucci od strane režisera Gaspar Noé. Noa je definitivno genijalni um francuske kinematografije bez kojeg bi bilo francuskim filmom neobilježeno ovo desetljeće.

11. Memento (2000.g.) u režiji i po scenariju Christopher Nolana će se pamtiti po naraciji koja je kontra svega. Radnja ide naopačke. Otkriće u ovom filmu mi je osim neobične tematike a to je obrađivanje rijetke pojave oštećenja mozga tj. čovjeka bez kratkoročnog pamćenja i glavni glumac, čovjek koji kao i Edward Norton ima iza sebe seriju odličnih filmskih rola ... Guy Pearce. No osim karijere ovog glumca ovo je bila lansirna rampa za Nolana u svijet visoke produkcije (nakon toga filma usljedili su Insomnia, Batman begins, Prestige, The Dark Knight).

10. No Country for Old Men (2007) di ćeš bolje i nebuloznije makljaže nego na ovom filmu. Inače znam da mnogi nekako trendseterski favoriziraju braću Coen, no meni više svaki njihov drugi film je nešto i k ćemu. S ovim nema dileme. Ovo je urnebesno-crno putovanje s Javier Bardemom kao vozačem.

9. Fahrenheit 9/11 (2004.g.) ... ovaj odličan dokumentarac Michael Moorea koji je probudio usnuli žanr i stavio ga u komercijalne vode je film koji će se pamtiti. Njega su išli gledati ljudi koji ni u snu nisu pomišljali da bi otišli u neki od multiplexa pogledati baš dokumentarac. Ostavio je mnoge bez daha.

8. Crossing the Bridge: The Sound of Istanbul (2005) , osim što su dokumentarci obilježili prvo desetljeće novog milenija ... ovo je ponajbolja glazbena razglednica koja se mogla vidjeti. Kad ju vidite zaljubljete se u Istambol i želite to kroz što vas vodi Fatih i vi isto tako iskusiti. Prava poslastica za glazbeno gladne filmofile.

7. Gegen die Wand (2004) bila je to luda 2004 godina koja je obilježena jednim genijalnim filmom njemačkog režisera Fatiha Akina. Poslije toga je uslijedilo još odličnih izdanja.

6. Bikur Ha- TIzmoret (2007) je film koji je igrao neko vrijeme u kinu Europa nakon završenog ZFF-a gdje je bio jedan od zapaženijih filmova. "Orkestar u gostima" je inteligentna komedija o egipatskom policijskom orkestru koji dolazi dolazi u Izrael na gostovanje. Oni ne bivaju dočekani od tada na dalje kreću salve smijeha dogodovštine orkestra i na zabune koje proizlaze iz razlika između ta (uzmimo to relativno) sukobljena svijeta.

5. Matrix Reloaded i Matrix Revolutions su, iako po mnogima slabiji filmovi od prvog ... izvornika, obilježili proteklo desetljeće.

4. 21 Grams (2003), ova drama ima vrlo mističan naziv pomalo naslovom vuče u područje sf-a a zapravo priča nam priču o životu i smrti i isprepletenosti ta dva misterija. Inače ovo je odličan nagovještaj šta će biti u njegovom (Inarrituovom) kasnijem djelu.

3. Babel (2006) ... kada krene priča o meksičkom filmu onda se prvo krene s Alejandro González Ińárrituom. Znam da će mnogi krenuti promišljati zašto nije stavio Amores Perros. E pa nije da nije bilo mjesta nego jednostavno ovaj film je kruna njegove dosadašnje karijere i objedinjava sve smjerove i tendencije koje je začeo na počecima svoje karijere.

2. Inglorious Basterds (2009), Quentin Tarantino čovjek je jednostavno genij. Ovako presložiti povijest i po meni napraviti najbolji nepovijesni film o jednom povjestnom događaju i sve to vrlo uspješno izokrenuti i isprovocirati mase na reakciju... to jedino more samo Q.T.

1. Avatar (2009), James Cameron je film koji je izašao na samom izmaku desetljeća i obilježio je kraj jednog i početak drugog desetljeća novog milenija koje bi još i više trebalo biti obilježeno novom tehnologijom.