Ujutro me zatekla vijest o smrti jedne od danas jačih Hollywoodskih glumica i definitivno značajnijih mlađih britanskih glumica, o jednoj iz klana Redgrave, kćeri Vanesse Redgrave ... one Natashe Richardson supruge Liama Neesona.
Zvuči toliko banalna nesreća, da čovjek ne povjeruje od čega se sve može mrijeti. Natasha se učila skijati i prilikom učenja je pala, kao što se to mnogima i dešava. Smijući se uputila u svoju sobu i tada ju je počela boljeti glava. Ubrzo je prebačena u Toronto u bolnicu i odatle u New York u Lennox Hill. Ubrzo nakon toga je pala u moždanu komu i skinuta sa aparata.
Strašno koliko se to sve zapravo dešavalo brzinom medija kojim se ona bavila, filmom.

Ovako u šoku nad osobom koja se stvarno nije uništavala u životu nekim glupostima mogu samo reći da ima izuzetno zanimljivu filmografiju. Teško je iz ove naprasno prekinute karijere nešto tek tako izdvojiti. Krenut ću od školovanja u London's Central School of Speech and Drama. Richardsonova je glumila na pozornici kao Helena "Snu Ivanjske noći" zatim kao Ophelia u "Hamlet" i to u Young Vicu. Kada to spominjem nezaobilazno mjesto je i 1986 godina kada dobiva cijenjenu nagradu za najveću nadolazeću nadu kazališta London Drama Critics' Most Promising Newcomer za svoju rolu kao Nina u "The Seagull". Lovorike u rodnoj zemlji pokupila je odnijevši nagradu za najbolju glumicu 1992.g. London Drama Criticsa. Tada ili usporedo sa tim niti godinu nakon ovoga uspjeha kreće i njena karijera na Broadwayu gdje je prvo: bila nominirana za Tonya za najbolju glumicu u predstavi "Play",a dobila je nagradu Theatre World Award za fenomenalan debu, isto tako dobila je nagradu za najbolji glumački debu od Outer Critics Circle Award te od Drama Deska je bila nominirana za najbolju glumicu te godine. Konačno kruna karijere na "daskama koje život znače" dolazi joj u "Cabaretu" za ulogu Sally Bowles u produkciji Sam Mendesa gdje 1998.g. osvaja svog Tonya, Outer Critics Circle, Drama League i Drama Desk nagradu za najbolju glumicu u musicalu (kasnije je još bila nominirana za Tonya za "Closer").

Da ne bi bilo da prvo ističem bezveze njezinu kazališnu karijeru ... naime njena filmska epopeja "tek" počinje 1986.g. kao Mary Shelley u filmu Ken Russella "Gothic". Ovime filmom dobiva i ulogu u "Patty Hearst" (1988) filmu Paula Schradera. Nakon toga su zaredale uloge kao u filmu Pat O'Connora "A Month in the Country" (1987), Roland Joffé's "Fat Man and Little Boy" (1989) i "The Favour", "The Watch and the Very Big Fish" (1991). A dobila je nagradu The London Evening Standard za najbolju filmsku glumicu 1990-e za svoje uloge u Volker Schlöndorffovom filmu "The Handmaid's Tale" (1990) i Schraderovom "The Comfort of Strangers" (1990), i za "Widows' Peak" (1994) je dobila nagradu za najbolju žensku ulogu na filmu u vrlo cijenjenom filmskom Karlovy Vary Festivalu 1994.
Mnogi su je možda od vas zapazili po njenoj sporednoj ulozi Dr. Paule Olsen u filmu "Nell" (1994.g.), ili pak u "The parent trap" (1998.g.), "Blow Dry" (2001), ili u filmu Ethan Hawkea "Chelsea Walls" (2001) te u "Maid in Manhattan" (2002) kao Caroline Lane. Osobno ću ovu, izuzetno zgodnu i glumački vudrenu, ženu pamtiti po ulozi gdje mi je jednostavno zablistala i od tada se urezala u pamćenju (vjerojatno i po filmskoj kemiji sa Kennethom Brannaghom) "A Month in the Country". Naravno da se onda njen seksappeal poslije ovoga filma dobro iskoristio u filmu "The Handmaid's Tale".
Šteta, jer eto ova žena koja je iza sebe ostavila ovakav trag (i još k tome dvoje djece) ... mogla je zasigurno još toga puno dati kako svijetu filma tako i na kazališnim daskama.