Vidim da se Stifmeister raspištoljio sa savjetima kada su u pitanju žene i kako im prići, osvojiti ih i sve to, no poneku životnu mudrost se ne može uvijek naći u tim iskustvima vršnjaka ponekad je potrebno zagrebati dublje... jer ipak Robert Mario De Niro ima i pokoju više. Pokoju u dva filma koja je režirao, a ja bih rekao u dva izvrsna s naglaskom na Bronx tale. Najčvršći, radnički, najgrublji i možda najljudskiji kvart NewYorka jer u njemu su rasli i ljudi poput Sonnya koji zbog svog gorkog odrastanja može reći svom mladom prijatelju:

Sonny: Alright, listen to me. You pull up right where she lives, right? Before you get outta the car, you lock both doors. Then, get outta the car, you walk over to her. You bring her over to the car. Dig out the key, put it in the lock and open the door for her. Then you let her get in. Then you close the door. Then you walk around the back of the car and look through the rear window. If she doesn't reach over and lift up that button so that you can get in: dump her.
Calogero 'C' Anello: Just like that?
Sonny: Listen to me, kid. If she doesn't reach over and lift up that button so that you can get in, that means she's a selfish broad and all you're seeing is the tip of the iceberg. You dump her and you dump her fast.

... test nisam nikad primjenio barem ne svjesno, ali vrijedi svakako jer danas u svijetu prihvaćanja materijalizma, makijavelizma, autoerotizma, koristoljublja, nerada (brigo moja pređi na drugoga) i nerealnog prihvaćanja života gdje se sve orjentira nerealnom planiranju nemogućeg, trenutnoj ugodi zarad svjesnog zanemarivanja dobrih životnih i ljudskih osobina tj. vrlina kao ljubavi, dobrote, poštenja, individualizma dolazi i priča iz Bronxa.



... za one koji vole to i vizuelno.:)
I naravno nije to bez vraga, jer sve u svijetu ima neku svoju svrhu i mjesto.