Jučer u atriju Muzeja za umjetnost i obrt održana je najavna press konferencija Pula film festivala.
Osim najavljenog odličnog program s onog dijela festivala koji je posvećen stranom filmu i obečavajućeg programa domaćeg programa, obznanje su sa onom prepoznatljivim zadovoljstvom i neke druge pozitivne zanimljivosti.
Istaknuo bih prvo onu posljednju koju je predstavila voditeljica T-comova Kuluturista o digitalizaciji hrvatske filmske baštine. Ne može bolje ili ... konačno.
Drugo su ono što se često bilo stavljalo pred nos direkciji PFF jest financiranje samog događanja. Dakle ravnateljica, Zdenka Višković-Vukić, festivala je rekla da su oni u pozitivi i da su na putu onoga što je ona najavila u svom dolasku na čelo ove organizacije da postignu 2009. Taj dio nije potanko objasnila jer je smatrala da je većina prisutnih novinara upućena u njene namjere glede festivalske budućnosti. Nadam se da je to zapravo nekakvo obzanjivanje kraja festivalskog programskog lutanja od međunarodnog izričaja do onog domaćeg svim onima koji su to kritizirali i željeli našem najstarijem i najuglednijem festivalu "dobro filmsko more". Naime nikako da se u direkciji odluče i krste ovaj festivalski brod, sa jednim od najljepših kina na otvorenom na svijetu, Atlanskom plovidbom ili Jadranskom plovidbom.
Osobno meni se sviđa ova kombinacija domaćeg i stranog filma čime sve zadovoljava, jer tada imamo festival recentne visoke A svjetske produkcije te konkurenciju domaćeg filma. Ljudi su sretni, jer mogu komparirati naš film sa stranim i sami, vjerojatno nesvjesni, diktirati tempo domaćem filmu da se još poboljša i bude u korak sa europskom i svjetskom produkcijom.
S druge strane ako se boje biti isključivo festival domaćeg filma rekao bih im da danas hrvatski film zahvaljujući pojavi s kraja devedesetih, vanserijskog kontingenta domaćih pisaca, nemaju razloga. Ljudi koji završavaju ADU u Hrvatskoj i oni na akademijama van matične nam domovine obećavaju dobro i mirno filmsko more. Tako da se ne mora sustezati i od poduzimanja ponekima drastičnog koraka, Pule kao festivala samo domaćeg filma bez obzira na malu produkciju.
Ja sam da ponovim još jednom za kombinaciju ko' u najavljenoj energetskoj politici Hrvatske, kombinacije "nuklearke i alternativnih, prirodnih izvora".
I kako narodna izreka kontinetalna nam dijela domovine glasi "cuker kom cu lect" tako i ja za kraj šake pune dobrih stvari nudim i otvaranje preuređenog kina Zagreb u Puli, kao dara gradu novo obnovljenog kina. Šta više reći nego da i najveći grad u Istri dobije dvoranu koja će nadalje zbližavati ovu granu kulture koja je u Hrvatskoj u fazi rejuvenacije.
Inače domaći filmski program se sastoji od slijedećih filmova: "Iza stakla" (Ogresta po Ladi Kaštelan), "Tri priče o nespavanju" (Radić), "Zapamtite Vukovar" (Hadžić), "Ničiji sin" (Ostojić) i "Nije kraj" (Brešan) po dramama Mate Matišića, "Kino Lika" (Matanić) po zbirci priča Damira Karakaša i "Buick Riviera" (Rušinović) po romanu Miljenka Jergovića. Dakle kako je u najavi festivala rečeno program 55. festivala donosi sedam filmova nekih od najnagrađivanijih hrvatskih režisera, to je svakako vrijedno pažnje svih koji cijene domaći film.
Osim toga postoji i zanimljivi program stranog filma kojeg je najavio i umjetnički ravnatelj Zlatko Vidačković, i iz međunarodnog programa Europolis – Meridijani, koji će se prikazivati na Kaštelu i Kinu Valli (obnovljeno kino Zagreb) izdvajam ostvarenja najuglednijih europskih redatelja poput: "Happy go Lucky" Mikea Leigha, "Dvostruka ljubav" (La Fille coupée en deux) Claudea Chabrola, "Ljubav Astreje i Celadona" (Les Amours d'Astrée et de Céladon) Erica Rohmera, "Lornina šutnja" (Le silence de Lorna) braće Dardenne, "Nepoznata" (La sconosciuta) oskarovaca Giuseppea Tornatorea i "Prazne boce" (Vratne lahve) Jana Sveraka (sjećate ga se po "Kolji"), tu su i ovogodišnji dobitnici Zlatnog medvjeda Jose Padihla, "Elitna postrojba" (Tropa de elite) i Srebrenog medvjeda za scenarij za film "Vjeruj u ljubav" (Zuo You) Xiaoshuai Wang.
Od PoPularnog programa koji zapravo najavljuje najveće svjetske jesenske filmske hitove, izdvojio bih dugometražni animirani film Wall-E i "Bitka u Seattleu" (Battle in Seattle).
I što reći za kraj da je program stvarno izdašan, što onaj komercijalni a što onaj recentne svjetske nezavisne produkcije. Direkcija se potrudila da za svakog bude ponešto.
Stoga u Pulu na Pula film festival svakako treba doći.
Vidimo se u Areni! :)
|