U posebnim prilikama odstupao sam od forme koju imam na ovom blogu. Zadnji put sam to učinio koliko se sjećam iz čiste sreće i zahvale dragoj prijateljici jer mi je u iznimno teškom trenutku u životu bila jedna među mnogima kojima mi je pružila ruku.
U međuvremenu desile su se neke prilike u životima mojih prijatelja na koje jednostavno nisam mogao utjecati no "...c'est la vie..".

Danas mi je neko rekao da, iako su mi desila teža sranja da ću preživjeti. To poručujem i svim onima koji su danas nesretni na ovaj najljepši od katoličkih blagdana.
No ima jedna stvar koju neki ne znaju o meni, a to je da unatoč opterećenjima koja sam imao u životu nikad nisam prestajao brinuti o svojim prijateljima. I da, kad mi je bilo teško našao sam snage te sam znao jednom takvom prijatelju priznati da ... eto nisam znao i da sad kužim zašto se ponašao/la tako u toj i toj situaciji...
Moram priznati da je jedna takva stvar u tom trenutku u životu, bila izuzetno teška za prevaliti preko ustiju no, znao sam da činim dobru stvar. Jer kako je neko napisao najteža od tri stvari je priznati griješku koju si počinio.

I da, unatoč svim svojim frustracijama nikad nisam imao problem sa suprotnim (ili vlastitim spolom) pa da bih npr. lanisirao odjeb ili djelio žene na sjebane i one više sjebane. Pa tako sam se ženama uvijek, i dan danas se divio... jer jeb'ga dio su mog života.
Tako da ova moja čestitka ide svim ljudima oba spola da nađu onaj unutarnji mir koji im je tako potreban, da možda pronađu snagu na ove dane i uvide kako su možda pogriješili u čitanju ljudi jer još ipak nisam sreo čovjeka koji čita misli drugom.

Svima sretan Uskrs!