Jučer na petom po redu Rafu bilo je zanimljivih filmova. Inače dvorana je za projekcije od 19h bila ugodno popunjena pa sam mislio da će biti slično i sa onim projekcijama od 17h.
Naime jučer sam došao na projekciju od 17h u nadi da ću zateći sve anathiste i antiglobaliste grada Zagreba pa i šire kako odaju poštu jednom od rijetko viđenih otpora globalnom ekonomskom združivanju i skupu G8 u Genovi.
Iako sam nekoliko minuta zakasnio na projekciju zbog neformalna druženja ispred centralne kino dvorane kina Central, imao sam prilike svjedočiti jednom zaista izvrsnom filmiću. U njemu se kroz usta stvarnih sudionika događaja popraćenih snimkama sa mjesta događaja (još neviđenih), prikupljenih sa raznih web stranica dočarava taj, ne tako davni događaj.
Film se zove: "genova – pet godina posle", autora zorana von heitla. Riječ je o jednom odlično koncipiranom svjedočanstvu minulim događajima. Svega u ovom filmu ima, od pilicijske brutalnosti, nimalo ovaj put neorganiziranih prosvjednika. Šteta što nije bilo više ljudi jer film to zaslužuje, no kao i ja vjerojatno nema se uvijek vremena za sve vidjeti... mora se odabrati.:)

Na jelovniku programa od 19h bilo je svakakvih filmova, no niti jedan vrijedan pažnje i spominjanja.
Nekako kao po običaju ovih porteklih dana prizivao sam (i u većini situacija se obistinilo) da stvar popravi dokumentarni blok. Izgleda iako najzahtjevniji od žanrova sve je popularniji (sve je to zahvaljujući Michael Mooreu kao glavnom propagatoru ovog žanra) među amaterima te obiluje dobrim i vrlo dobrim uratcima.
Od prikazanih bih izdvojio "memorijal svijeća / candlelight memorial", autora slavena žimbreka, "ćuk", autora smiljana grbca, vrlo zabavni dokumentarac dosta nalik "alkoholu" po humoru "kumrovec", autorskog tima: kristof lideja, donald hađića, ivana šokca te na kraju najbolji od viđenih glazbenih spotova : "dva policajca i jedan načelnik"; autora oliver kovač.

Prvi film "memorijal svijeća" govori nam o memorijalu u spomen preminulim ljudima oboljelim od HIV/AIDS-a. Snimljen je na popularnom zagrebačkom cvetnjaku i kroz izjave raznih sudionika, organizatora i slučajnih prolaznika govori nam o općem stavu i svjesnosti građana na ovu opaku bolest.

Film koji je uslijedio je "ćuk" i govori skoro bez ijedne izrečene rečenice o čovjeku iz Rijeke koji ima zanimljiv i osebujan život. Riječ je oliveru grbcu, ljubitelju glazbe i članu brass banda, dobre kapljice (do koje se čovjek namuči obrađivanjem svojih brajdi) i fešte među kojima se vidi njegovo sudjelovanje u limenoj glazvi na lokalnoj mespustnoj zabavi.
Uslijedio je film koji sam usporedio sa "alkoholom" (jednim izuzetno zabavnim filmom s protekle smotre amterskih filmova). Dakle riječ je o "kumrovcu" ili o filmu o skupini mladića koji pohode famozni dan mladosti (ili dan rođenja preminulog ... Tita) u ljeto 2006. Film prikazuje ljude koji su ugazili u treću životnu dob, u naponu snage koji se dobro zabavaljaju te da se još mogu i žele zabaviti, ali nemaju gdje osim na livadama Kumrovca.
Osim toga prikazuje kako je to brejkati na narodne pjesme i zbunjivati "prvoborce" odasvud pristigle.
Posljednji film koji sam gledao te večeri je uz ovaj gore spomenuti i najzabavniji. Izašao sam pjevušeći đoletovu pjesmu koju su obradili dva murjaka i njihov rasplesani i raspjevani načelnik. Odlično za kraj večeri i početak izlaska petkom...