Jučer vjerojatno je bio jedan od najposjećenijih dana Zagreb Doxa. Razlog tome su odlični filmovi na programu, ja bih ih nazvao magnet za publiku. I to sve unatoč tmurnom i kišnom danu (koji izgleda da se preselio i danas).

FIlmovi koji su privukli pažnju su naravno "Vukovar – Završni rez" režisera Janka Baljka i britanski dokumentarac iz programa BBC Storyville "Why We Fight". Ovaj potonji je dobitnik nagrade Sundancea za najbolji dokumentarac 2005. Dvorane su bile prepune no u oba filma nisam saznao ništa novo, u tome su ova dva filma pomalo identična jer obrađuju za mene već pedest puta prežvakane i ispričane teme kao što su Vukovar i događaji iza 9/11 u Iraku i svijetu.

Mislim da bi ovaj BBC-jev dokumentarac mogao poslužiti kao vrsta obrazovna filma u školama diljem USA no to naravno neće biti slučaj. Ovaj dokumentarac obrazlaže vrlo slično kao i Michael Moore američku ekspanzionističku vanjsku politiku i djelovanja. Dakle ništa što već ne znamo i nismo vidjeli.
Naravno možemo se zgražati na kadrove ogorčenih Amera koji žele osvetu kroz rat pod svaku cijenu, no to slično se moglo vidjeti i u "Fahrenheitu 9/11".

Što se tiće Vukovara to je već isto tako ispričana priča 101 puta, no ovaj puta to je u izdanju naših susjeda. Ja mogu samo dodati da je dalek put do katarze, a ovo je samo jedan korak do ipak priznanja još većeg zločina, a to je Srebrenica i 8000 pobijenih.
Film kako sam prečuo od gledatelja nije baš sve oduševio, komentar je bio "... napravili su tako da im to paše.", vjerujem da će to tako biti i u Beogradu na premijeri za ondašnju publiku. Meni ono najbitnije ne donosi nikakve nove činjenice, dapače previše se režiser koncentrirao na prikaz s jedne i s druge strane priče tako da je malo zabludjeo u širinu i neemotivnost a dodao više benzina objektivnosti, no to su dvije strane vage koje je rijetko moguće dovesti u balans u tako nečem osjetljivom kao što je Vukovar.
Zanimljivost običnom gledatelju će biti upravo prikaz bivšeg ratnohuškačkog govora i današnjeg govora nekih aktera ove tužne priče. Ovaj film meni nije po ničem šokantan kako su neki pokušali proturiti, no možda sam ja oguglao na takve filmove i prizore (kao npr. kada jugo-vojnik ili četnik u tada već okupiranom Vukovaru šuta nogom mrtvace, a kamerman vjerojatno za potrebe snimke mu govori nemoj).

Ostatak ovog odlična dana su bili filmovi : "Un pont sur la Drina", "Turn Out The Light", "Summer With The Johnsons", "Berač kamena", "The Land Is Waiting".
Posebno bih istaknuo izvrsno napravljeni BBC-ijev dokumentarac o ciganskoj obitelji Johnson ("Summer With The Johnsons"), koja je (ponekad vjerojatno i zasluženo) krivac za kojekakve kriminalne radnje u GB. Zanimljiv je odgoj djece dvojce (nepismenih) lidera te "divlje horde" koji ih odgajaju možda samo naizgled grubo, ali ispravno očinski. A to je da se ako je zatreba, i šakama suprotstave nedaćama života. Ovaj odlično snimljen i sa odličnim soundtrackom napravljeni film jedan je od mojih favorita, za pobjednika Doxa zbog tečno i zanimljivo ispričane priče s ruba socijale.
Još bih iz ovog pregleda filmova istaknuo i rumunjski film "The Land Is Waiting" ("Mamaliga te asteapta") ili kako nam je simpatičan režiser Laurentiu Calciu preveo "Palenta te uvijek čeka" što bi u kolokovialnom govoru trebalo biti ako ne završiš studij uvijek te čekaju žganci. :)
To je dirljiva priča o Rumunju Mihaiu koji se vraća na selo svojima kad je ispao sa studija teologije i prikaz mučna i vrlo, vrlo skromna skoro srednjevjekovna (da nema struje i walkmena u ponekom kadru) seoska života u Rumunjskoj.
Dobar primjer svim studentima koji se zaje.... na svojim studijima kako ima onih koji bi htjeli ali im prilike ponekad ne dopuštaju. U filmu se vidi kako Mihai ne odustaje od ideje da ponovo krene studirati tako da dok napasa kravu priprema se za prijemni. Na kraju ipak se upisuje.

Danas je finalni dan s proglašenjem pobjednika festivala tako ako niste stigli dosad požurite!